Ištvan Đenge (Rogendorf, 3. april 1920Novi Sad, 6. mart 2002) je bio profesor istorije u OŠ „Bratstvo-jedinstvo” u Vrbasu, osnivač Kluba ljubitelja starina i sakupljač predmeta koji su činili muzejsku zbirku iz koje se razvio Muzej. On je bio zadužen za Muzejsku zbirku Vrbasa, osnovanu 1969. godine kao Zavičajna zbirka. Zavičajna zbirka tada funkcioniše u okviru Doma kulture (današnji Kulturni centar Vrbasa).

Ištvan Đenge
Ištvan Đenge
Datum rođenja(1920-04-03)3. april 1920.
Mesto rođenjaRogendorf, danas Banatsko Dušanovo, Kraljevstvo SHS
Datum smrti6. mart 2002.(2002-03-06) (81 god.)
Mesto smrtiNovi SadSR Jugoslavija

Biografija uredi

Ištvan Đenge je rođen je 1920. godine kao peto od šestoro dece u porodici nadničara Đenge Petera i supruge Eržebet. Mesto njegovog rođenja se tada zvalo Rogendorf. Današnji naziv je Banatski Dušanovac i nalazi se u opštini Žitište.

Četiri razreda osnovne škole je završio u Kikindi, gde se porodica preselila kad je Ištvan imao devet godina. Gimnaziju je započeo u Zrenjaninu, u kolegijumu Engl, a završio u Vršcu, pošto je dobio stipendiju kao obdareno dete siromašnih roditelja koje se sprema za versku službu. Međutim, pre završnog ispita 1940. godine, odlučio je da se neće zapopiti.

Posle gimnazije, završio je organizovani tečaj za pomoćne učitelje u Zrenjaninu. Nakon rata, završio je obuku za nastavnike u Senti.

Oženio se 1946. godine.

Novembra 1946. odlazi na odsluženje redovnog vojnog roka. Godine 1949, u vreme Informbiroa, bio je osuđen na godinu dana zatvora u Knićaninu.

Fakultet u Novom Sadu upisuje 1957. godine.

Za rad i zalaganje, dobio je nagradu Iskre kulture od Pokrajinskog ministra kulure i obrazovanja, koja se sastoji od umetničke statue i diplome.

Umro je 6. marta 2002. u Novom Sadu.

Radno angažovanje uredi

Službovanje je započeo 1941. godine u Banatskoj Topoli. Naprednoj omladini se priključio 1943. godine, a pošto je mobilisan, kao školovan, služi pri oficirskoj komandi u pozadini. Na prvu službu, nakon rata, raspoređen je u selo Plavna kod Bača. Nakon odsluženja vojnog roka, dobija posao osnovnoj školi Feješ Klara u Kikindi.

Nakon izdržavanja zatvorske kazne 1949, nije mogao da dobije posao u struci, već je radio kao baštovan u Kikindi. Godine 1954. se seli u Vrbas i, zbog nedostatka kadrova, dobija posao u osnonoj školi „Bratstvo jedinstvo” kao nastavnik istorije i geografije.

Volontersko angažovanje uredi

Ištvan Đenge je bio veoma angažovan u vannastavnim aktivnostima i u radu kulturno-umetničkog društva. Radio je na unapređivanju nastavnih sredstava i sa učenicima i njihovim roditeljima izrađivao reljefne karte i reljefni globus, prečnika preko 1 m.

Podsticao je decu da prikupljaju stare stvari i donose ih u školu. sve prikupljene stvari je čuvao u svom kabinetu, počevši od 1954. godine. Zbirka se uvećavala pa su organizovane izložbe u školskom holu i u holu pozorišta. Ovim entuzijazmom je utemeljena zavičajna zbirka. Godine 1971. je oformljeno i zvanično registrovano Društvo prijatelja starina. Zahvaljujući Ištvanovom angažovanju, broj predmeta u zbirci se povećavao pa se registruje Zavičajna zbirka. Zbirka je u izveštaju zavedena kao „zatvorenog tipa“, a materijal je pristupačan samo na tematskim izložbama. Do tada su, u prostorijama Doma kulture, organizovane tri izložbe: izložba oružja 1972. godine, izložba numizmatike 1973. godine i Vrbas u prošlosti 1973. godine. Sve tri izložbe organizovane su uz pomoć nadležnog muzeja, Muzeja grada Novog Sada. [1]

Predmeti su popisani u katalog a stručnjaci iz Muzeja Vojvodine najvrednije predmete uvrštavaju u katalog Muzeja Vojvodine. Zavičajna zbirka prerasta u Zavičajni muzej 1987. godine.

Kao penzioner, Ištvan je nastavio sa radom u zbirci. Pisao je članke, radio na prevodima knjiga sa temama o životu i radu Vrbašana. Izdao je „Almanah o Vrbasu” prevod sa mađarskog na srpski jezik, „Vrbas danas” i „Sportski život Vrbasa”, prevod sa nemačkog na srpski. Napravio je foto zbirku značajnih objekata Vrbasa. Istražio je i sproveo postavljanje obeležja značajnih objekata u Vrbasu kao što su zagrobno mesto graditelja Velikog bačkog kanala — gospodina Kiš Jožefa, srušena sinagoga, prva Gimnazija iz 1888. godine, suvi mlin – takozvana suvača, itd.

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ Grgurović, Vesna (2017). Vodič Gradskog muzeja Vrbas. Petrovaradin: Kulturni centar Vrbasa, Gradski muzej.