Kenigsberg

историјски пруски град

Kenigsberg (njem. Königsberg) bio je istorijski pruski grad, današnji ruski Kalinjingrad. Kenigsberg su osnovali Tevtonski vitezovi 1255. na mjestu drevnog pruskog naselja Tvangste (Twangste) tokom Sjevernih krstaških pohoda, a naziv je dobio u čast češkog kralja Otokara II.[1] Baltički lučki grad, sukcesivno je postao prijestonica tevtonske monaške države, Vojvodstva Pruskog (1525—1701) i Istočne Pruske. Kenigsberg je ostao krunski grad Kraljevine Pruske, iako je prijestonica premještena u Berlin 1701. godine.

Kenigsberg
Königsberg
Kenigsbergski zamak prije Prvog svjetskog rata, uništen poslije bombardovanja u Drugom svjetskom ratu.
Kenigsberg na karti Baltičkog mora
Kenigsberg
Kenigsberg je bio lučki grad na jugoistočnom uglu Baltičkog mora.
Koordinate54° 43′ 00″ N 20° 31′ 00″ E / 54.71667° S; 20.51667° I / 54.71667; 20.51667
Istorija
Osnovan1255.
Napušten1945.
Povezano saSambijci, Nijemci, Poljaci, Jevreji, Rusi, Litvanci
Podaci
VlasništvoMonaška država Tevtonskih vitezova, Pruska i Njemačka

Između 13. i 20. vijeka, stanovnici su pretežno govorili njemački jezik, ali je grad kao multikulturalan imao dubok uticaj na litvansku i poljsku kulturu.[2] Grad je bio izdavačko središte luteranske književnosti, uključujući prvi poljski prevod Novog zavjeta, koji je štampan u gradu 1551. godine, prvu knjigu na litvanskom i prvi luteranski katekizam, oba štampana u gradu 1547. godine. Univerzitetski grad, dom Univerziteta Albertina (osnovan 1544.), Kenigsberg se razvio u važno njemačko intelektualno i kulturno središte, rezidenciju Simona Daha, Imanuela Kanta, Kete Kolvic, E. T. A. Hofmana, Davida Hilberta, Agnese Migel, Hane Arent, Mihaela Vika i ostalih.

Kenigsberg je bio najistočniji veliki grad Njemačke do Drugog svjetskog rata. Grad je teško oštećen savezničkim bombardovanjem 1944. i tokom bitke za Kenigsberg 1945, kada ga je zauzeo Sovjetski Savez. Potsdamskim sporazumom iz 1945. grad je stavljen pod privremenu sovjetsku upravu, a pripojen je 9. aprila 1945. godine. Litvanskom stanovništvu grada je dozvoljeno da ostane, ali je njemačko stanovništvo deportovano, a grad je ponovo naseljen uglavnom Rusima iz Sovjetskog Saveza. Preimenovan je u Kalinjingrad 1946. godine u čast sovjetskog vođe Mihaila Kalinjina. Sada je glavni grad ruske Kalinjingradske oblasti, eksklave koja se na sjeveru graniči sa Litvanijom, a na jugu sa Poljskom. U Ugovoru o konačnom poravnjanju iz 1990. godine, Njemačka se odrekla svih prava na grad.

Naziv

uredi

Prvi pomen današnjeg mjesta u ljetopisima, ukazuje na selo ribara i lovaca. Kada su Tevtonci započeli svoje Baltičke krstaške pohode, izgradili su drveno utvrđenje, a kasnije i kameno, koje su nazvali Conigsberg, a koje je kasnije postalo Königsberg. Doslovno značenje je „Kraljeva planina”, u čast češkog kralja Otokara II,[1] koji je predvodio jedna od tevtonskih pohoda. Na litvanskom se grad zove Karaliaučius (sa istim značenje kao i njemački naziv).[3]

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b Bradbury 2004, str. 75.
  2. ^ Zieniukowa 2007.
  3. ^ „Karalяučus - Kralovic - Kёnigsberg - Kaliningrad | DW | 29.04.2005”. DW.COM (na jeziku: ruski). 29. 4. 2005. Pristupljeno 10. 7. 2022. 

Literatura

uredi