Kola (rus. Кола) grad je na krajnjem severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u severnom delu Murmanske oblasti i administrativno pripada Koljskom rejonu čiji je ujedno i administrativni centar. Grad Kola je kulturni i duhovni centar Koljskog poluostrva i cele Murmanske oblasti.

Kola
Kola
Blagoveštenski koljski hram
Administrativni podaci
Država Rusija
Federalni okrugSeverozapadni
Oblast Murmanska oblast
RejonKoljski rejon
Osnovan1517.
Status grada1965.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 20169.735
 — gustina973,5 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate68° 52′ 59″ S; 33° 01′ 19″ I / 68.883056° S; 33.021944° I / 68.883056; 33.021944
Vremenska zonaUTC+3
Aps. visina15 m
Površina10 km2
Kola na karti Rusije
Kola
Kola
Kola na karti Rusije
Kola na karti Murmanske oblasti
Kola
Kola
Kola na karti Murmanske oblasti
Ostali podaci
Poštanski broj184380
Pozivni broj(+7) 81553
Registarska oznaka51
OKATO kod47 205 501
OKTMO kod47 605 101 001
Veb-sajt
gov-kola.ru/

Prema procenama nacionalne statističke službe Rusije za 2016. u gradu je živelo 9.735 stanovnika.

Geografija uredi

Grad Kola nalazi se u severnom delu Murmanske oblasti, unutar arktičkog polarnog kruga, na području pod permafrostom. Leži na mestu gde se reke Kola i Tuloma ulivaju u fjordovski Koljski zaliv. Na 12 km severno od grada je grad Murmansk, administrativno sedište cele oblasti, dok je na svega 15 km varošica Murmaši i Murmanski međunarodni aerodrom. Iznad grada se diže brdo Solovaraka visine 81 m.

Istorija uredi

 
Kola 1598. godine
 
Koljsko utvrđenje 1797. godine

Postoji nekoliko verzija o datumu osnivanja Kole, a najstarija verzija je da je grad osnovan 1264. godine. Taj datum je osporio profesor Ivan Ušakov po kojem je grad osnovan znatno kasnije, 1565. godine. Savremeni ruski istoričari tvrde da je grad nastao verovatno pre 1517. godine, a svoje tvrdnje baziraju na nekim od dokumenata datiranih na to vreme, a u kojima knjaz Vasilij III Ivanovič između ostalih, među naseljima na severu pominje i Kolu. Međutim sam podatak nije pouzdan jer ime Kola može da se odnosi i na Koldonsku tvrđavu koja je postojala u to vreme. U svakom slučaju 2015. proslavljeno je 450 godina od osnivanja Kole.

U svakom slučaju Kola je osnovana kao utvrđenje na ostrvu okruženom rekama Kolom i Tulomom i obalom Koljskog zaliva. Stanovništvo je bilo orijentisano na ribolov i trgovinu, a od najranijih vremena koljsko stanovništvo je održavalo žive trgovačke veze sa holandskim, švedskim i norveškim trgovcima. Tokom 70-ih i 80-ih godina XVI veka zahvaljujući trgovini Kola je postala važno međunarodno trgovačko središte gde se trgovalo ribom i krznima. Krajem XVI i početkom XVII veka Kola je bila jako utvrđeno naselje i jedno od najvećih utvrđenja na ruskom severu.

Sa početkom Velikog severnog rata 1700. između Rusije i Švedske počinju učestali napadi Šveđana na ruske teritorije na severu. Po nalogu imperatora Petra Velikog sva strateška anselja na severu morala su dodatno da se utvrde, pa je shodno tome i koljska tvrđava dodatno ojačana. Godine 1708. Rusija je podeljena na gubernije, a dotadašnji Koljski okrug ulazi u sastav Arhangeljske gubernije.

Dana 6. februara 1780. Kola je zvanično proglašena gradom u sastavu Vologodskog namesništva, a četiri godine kasnije proglašena je okružnim centrom Arhangeljske gubernije. U granice Koljskog okruga uključeni su i sela Varzuga i Umba. Prvi grb grada usvojen je 2. oktobra 1781. godine.

Imperatorka Katarina Velika je 27. februara 1783. gradu Koli poklonila 8.000 rubalja za gradnju kamene crkve. Hram posvećen Blagoveštenju sagrađen je u periodu 18041807. godine. U periodu od maja do avgusta 1826. godine, ekspedicija pod vođstvom Mihaila Rejnekea izvršila je detaljno opisivanje Koljskog zaliva, dok je 1830. u Sankt Peterburgu izdata knjiga „Opis grada Kole iz ruske Laponije” (rus. «Описание города Колы в Российской Лапландии»). Prva parohijska škola u gradu osnovana je 31. marta 1839. godine, a bila je to ujedno i prva škola na celom Koljskom poluostrvu.

U napadima engleske artiljerije sa korvete „Miranda” 1854. godine izgoreo je najveći deo grada, a uništena je tvrđava i Voskresenjski saborni hram. Nakon toga dolazi do velikog zastoja u razvoju grada, Koljski okrug je raspušten, a sam grad degradiran u status provincijskog. Stanovništvo počinje da se vraća nazad u grad tek od leta 1855. godine.

Prema statističkim podacima iz 1866. grad je imao 734 stanovnika i 96 građevina. U januaru 1878. u gradu počinje da deluje meteorološka stanica, prva na celom Koljskom poluostrvu. Koljski okrug sa sedištem u Koli ponovo je uspostavljen u februaru 1883. godine.

U prvim decenijama 20. veka grad konstantno stagnira, broj stanovnika se smanjuje i sve to je dovelo do toga da Kola 1926. bude degradirana u rang sela. Status urbanog naselja ponovo dobija 1935. godine, a od 1965. ponovo ima zvaničan status grada.

Demografija uredi

Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u gradu je živelo 10.437 stanovnika, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2016. grad imao 9.735 stanovnika.[1]

Kretanje broja stanovnika
1939.1959.1970.1979.1989.2002.2010.2016.
8.38512.27312.08513.30116.541[2]11.060[3]10.437[4]9.735

Po broju stanovnika Kola se 2016. nalazla na 937. mestu od 1.112 zvaničnih gradova Rusije.

Partnerski gradovi uredi

Grad Kola ima potpisane ugovore o saradnji i partnerstvu sa sledećim gradovima:

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Čislennostь naseleniя Rossiйskoй Federacii po municipalьnыm obrazovaniяm na 1 яnvarя 2016 goda”. Arhivirano iz originala 13. 05. 2019. g. Pristupljeno 02. 12. 2016. 
  2. ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  3. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  4. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 

Spoljašnje veze uredi