Radosav Čikiriz
Lični podaci
Datum rođenja1823.
Mesto rođenjaRti, Kneževina Srbija
Datum smrti1864.(1864-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (40/41 god.)
Mesto smrtiRti, Kneževina Srbija
Umetnički rad
PoljeKlesarstvo
PravacKamenorezaštvo zapadne Srbije
Potpis

Radosav Čikiriz (1823−1864) bio je klesar iz sela Rti. Rodonačelnik i najznačajniji predstavnik Dragačevske škole kamenoreza.

Potpis na groblju u selu Rtari

Uticaj

uredi

Savremenici

uredi

Sledbenici

uredi

Život

uredi

Rođen je u selu Rti oko 1823. godine.


[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

Uzori

uredi

Prostor delovanja

uredi

Čikirizovi radovi sreću se na veoma prostranom području, što je dokaz da je, kao dobar kamenorezac, bio nadaleko tražen. Opsluživao je naručioce od Rudnika do Zlatara i od Žiče do blizu Rače. Klesario je po Dragačevu, rudničkom Pomoravlju i Starom Vlahu. Radio u devet srezova: dragačevskom, moravičkom, ariljskom, zlatiborskom, požeškom, trnavskom, žičkom, ljubićkom i takovskom.

Ima ga u subovorskom Ozremu, moravskom Mojsinju, golijskoj Pridvorici, zlatiborskim Kremnima. Prispevao je i preko granice, u inostranstvo - u Novu Varoš, koja je, u njegovo doba, bila u Otomanskom carstvu. Tamo je izrezao i ispisao krstate mramore Aleksi Kujundžiću, ocu ivanjičkog ekmedžije Vujice (1848), i čuvenom marvenokupcu Đorđu Hadžisimiću, inače Cuci, koji je trgovao sa Dubrovnikom (1862).

Istočnici

uredi

pravio istočnike (česme) pored rabadžijsko-kiridžijskih puteva. Pored svakog - korito za napoj umornih konja i volova.

Kremna, kod Moljkovića hana - putnicima između Višegrada i Užica poželeo je pitku vodu a ulagaču novca i majstoru blagoslov: „Pij, brate, i reci fala! Nagradi, Bože, onoga kojije ovo plaplio i svojom rukom radio!”

Ostali su u planini, kraj glavnih karavanskih postaja. Jedai na Katićima pod Mučnjom, drugi u Lisi, na Vijencu, treći - u Rtarima, pri vrhu Jelice.

Česma na konaku kneza Miloša u Gornjoj Dobrinji.

Nadvratnici, ploče

uredi

portali, frizovi, nadvratnici i zidne ploče na crkvama, manastirima i konacima koji su u njegovo vreme podizani, popravljani i obnavljani.

Vujan: Sej konak sogradi se pri vladeniju srbskog knjaza Aleksandra Karađorđevića... (1853)

Ježevica: na nadvratniku je štitoliki grb kneževine Srbije, obgrljen dvema lisnatim grančicama i „oglavljen” razvedenom krunom. Desno od grba je šestokrili anđeoserafim, a levo - splet slobodno oblikovanih lovorovih listova. Ispod anđela je ruka koja drži stilizovan krst.

Nadgrobni spomenici

uredi

Forma

uredi

Materijal

uredi

izrađivao spomenike, istočnike, nadvratnike.

nadgrobna obeležja u obliku učetvrćenog stuba tesanika, bez kape, na čijim je bokovima ukopavao izdužena pravougaona polja za upisivanje pokojničkih životopisa

Osim ovih stubova od dragačevskog peščara, ispisao je i dosta pljosnatih krstaša od studeničkog mermera

četrdesetak masivnih krstova od tvrđeg kablarskog peskovika ili od bukovičkog crvenkastog ljutika.

nadgrobne ploče - najviše po crkvenim i manastirskim portama. Od svetovnih ljudi one su samo oznake grobnog mesta ponekog stočarskog trgovca, viđenjeg kmeta, predsedatelja primiriteljnog suda, poslanika Svetoandrejske skupštine.

Motivi

uredi

Ljudske figure

uredi

Ornamenti

uredi

Uzori

uredi

Polihromija

uredi

Golubovi

uredi

Jezik

uredi

Rukopis

uredi

Slova

uredi

Primeri

uredi

Epitafi

uredi

Dozivi

uredi

Pesničke slike

uredi

Primeri

uredi

Spisak dela

uredi

Spomenike sa „kapom” klesao je od živičkog peščara. Tek po neki je sa pridodatom nadgrobnom pločom.[3]

Likove pokojnika rezao je

Figure su izvedene je u plitkom reljefu, sa nešto plastičnije modelovanim glavama. Svi ostali detalji izvedeni su linearno i plošno, samo opisani urezanom linijom.[3] Odeveni su u starinsku nošnju: izvezene anterije, fermene, fesove sa kićankama itd. Ponekad su vidljivi i uplivi gradske nošnje, čime je označavao pomodarstvo mlađih seljaka.

Znatno ređe klesao je ženske likove koje je odevao u kitnjastu nošnju: naborane suknje, libada i jeleke.[3]

Polihromija

uredi

Prvobitna polihromija još uvek je prisutna u tragovima. Pojedini spomenici skorije su od strane potomaka farbani u plavo.

Naučen pismu na predvukovskoj azbuci, crkvenom ćirilicom. Slova su mu natprosečne lepote, pravilna i lako čitljiva.

[3] Primenjivao je čudnu interpunkciju: reč je veoma često odvajao zapetama, a ponekad ju je stavljao iza svake reči. Razdvajanje reči na slogove radi penošenja u novi red označavao znakom jednakosti. Radi lakšeg čitanja, možda i radi povećanja likovne privlačnosti, reči je naizmenično bojio.[3]

Potpisi

uredi

Potpisivao se dvojako. Ukoliko je sam izrađivao kamene taslake, to je posebno naglašavao sa:

reza i pisa Radosav Čikiriz iz Dragačeva inače sela Rtiju
Ovaj kamen gradio i napisao Radosav Čikiriz iz sela Rtiju

Na spomenicima koje je su izradili drugi kamenoresci, a on samo ukrašavao klesarijama, najčešće potpisivao sa:

Napisa Radosav Čikiriz ot sela Rtiju
Pisa Radosav Čikirizović
Pisatelj bio Radosav Čikiriz Dragačevac
Podpisa ga kamenorezac Radosav Čikriz iz sela Rtiju.

Galerija

uredi

Epitafi

uredi

Natpise najčešće je počinjao dozivima:

O ljubezni srpski rode,
umoljeno stani malo ovde,
da razumeš koga ova ladna ploča krije!

Radosav Čikiriz je sastavljao „stihove u duhu opela i u duhu gusala” govoreći o prolaznosti i trošnosti čovekovog zemnog života:

Ne divi se, čitatelju, grobu moem,
tako bude i u životu tvoem.
Ovde moje kosti počivajut
i sudbinu Božiju ožidajut.
Koja kosa pokosila mene,
’oće, znaj, i tebe,
samo vreme u koe će niko ne zna,
pamtiti zato: imaj srce čisto.

Ništa večno na ovome svetu:
što je bilo, to je sad prestalo,
što je sada, prestaće ma kada.


[a] Spomenik Stefanu Zategi (†1844) (Lisa – Grobljište)

Ovde počiva rab boži
STEFAN ZATEGA
glavni srb ot sela Lisa
bivši kmet 8 G.
poživijo 42 G :
umre od 30 g noembra 1844 :
pisa radosav Čikiriz iz Rtiju


Spomenik Marinku Iliću (†1846) (Grab – Ilići)

Ovde počiva
rab Boži
MARINKO
sin mijaila ilića
Ž: sela Graba
poživi 27. g:
i prestavise
26. Marta 1846. G:
napisa Radosav čikiriz iz sela rtiju


Spomenik Petru Obradoviću Plazini (†1846) (Guberevci – Plazine)

1846
ovde počiva
PETAR OBRADOVIĆ PLAZINA
požive 42 G.
i umre 13 maija
i ovi plac zemlje svoe
priloži pod groble
za večiti spomen
i prvi grob ovi ovde
pisa radosav Čikiriz iz sela rtiju


Spomenik Jovanu Krsmanoviću (†1848) (Rti – Đekići)

Ovde počiva Rab Boži
IOVAN KRSMANOVIĆ inače Čikiriz
Žitel Rtijanski
koie u vreme rata krabri voinik bio
i na bitke vredno polazio
junački se borio s turcima
za srbsku slavu i slobodu
1806. g ot skoplaka suleman pašine voiske
na Radalevu rana dopanuo
za veru i otečestvo protiv bezakoni tirana
i krvlju svoiom triput pokropio za
krst častni i za Hristov: zakon:
poživi: 74 g.
umre 21 oktombra 1848
Ovai bileg vozdvigošemu
sinovi Vukosav Miloš i Mikail
a spomoću svoeg strica Ilie
a pisaomu i gradio Učenik Radosav sinovac ego
a Petar kovač bratučed ego
sečiva gradio za ovi kamen


Spomenik Jakovu Novičiću (†1849) (Grab – kraj škole)

1849
ovde počiva
JAKOV
sin Mijaila Novičića
iz Sela Graba
požive... G;
i Pogibe za pravdu
Žertvujući Pred kućom,
svoiom
od zlobiva konšije
Pavla Ilića
a i Pregdašnji
krvopilaca Srbski


Spomenik Krsmanu Sretenoviću (†1850) (Rti – Čikirizi)

Ovde počiva rab boži
KRSMAN
đak on e sin bio edinac
Janka sretenovića čikiriza
i matere Paune.
i u 13-oi godini svoioj Mladosti
na preveliku tugu i žalos.
rodu svoemu umoren srdobolom
1. septembra 1850 leta
Bog damu udari raisko nasele
(...)


Spomenik Milovanu Rakoviću (†1850) (Trešnjevica – Polje)

Ovde počiva rab božii
MILOVAN RAKOVIĆ
Žitel S: Crešnjevice
Požive 50. God.
i Bist glavni Kmet primiriteljnog. Suda
i koioi podobiu 12 st G.: Sudio
i pri svakoi Česti Umro Sep: 21-og 1850 G:
MILOVANE
Bog da ti Dušu Oprosti
i lakati Matera Zemlja koja te pokriva:
Ovo kamene dao graditi tvoi Sin Života R:
A pisa i reza Radosav Čikiriz iz Sela Rtiju.
1850. G:


Spomenik Vasiliju Komadini (†1851) (Lisa – Polje)

Ovde počiva rab boži
VASILIE KOMADINA
bivši Presedatel
Primiritelnog Suda
obštine Liške
Poživi 55 God:
umre 12 Fervuara 1851. G:
ovai Bileg Vozdvigošemu
sinovi Glišo i Dmitar i Kosta i Mlađen
pisa Radosav Čikiriz


Spomenik Janku Sret. Čikirizu (†1851) (Rti – Čikirizi)

Premili srbski rode
priđi bliže i reci
Bog Daga Prosti
Ovde počiva Rab Boži
JANKO SRET. ČIKIRIZ
marvenokupac
Žite ovog sela rtiju
koje ot svog rođenja 37-me
a ot hrista 1851 godine
13-ti dan marta
vremenost sa večnostiju promenio
ovai bileg gradišemu braća čikirizi
pod upravlenijem njihova br[ata]
Radosava


Spomenik Simonu Perišiću (†1852) (Vučkovica – Dukanci)

Ovde
SIMON PERIŠIĆ
ot sela Vučkovice
poživi 100. God:
a umre 5. februara 1852. G.
ovai bileg udari mu sin Radisav
a pisa Radosav čikiriz iz sela rtiju


Spomenik Mikailu Milivoeviću (†1855) (Guča – groblje kod škole)

Ovai grob prvi početak
tom grobju dase zna:
Ovde počiva rab božii
MIKAIL MILIVOEVIĆ
ot familie broćića.
bivšij žitel gučki
poživi 46 god;
a prestavise 27 avgusta 1855 . L:
Budi emu večna pamjat:
spomenik ovai podižemu
Ego sin Milutin
a pisa i gradi Radosav Čikiriz iz Rtiju


Spomenik Gavrilu Đorđeviću (†1857) (Dučalovići – Podovčarsko groblje)

ovde počiva rab Boži
GAVRILO
sin poč: Pantelie Đorđevića
Bivši Abadžija
i žitelj dučalovski
poživi 25. G:
a umre 14: ijanuara 1857 =
spomenik ovai Spodiže mu
verna supruga Ego Mara
a sa znanjem i trudom:
eja devera Pavla Aksentievića
iz Tog Sela
i podpisa Radosav Čikiriz ot sela rtiju
Pomeni gospodi v Carstvu tvoem


Spomenik Tomi Krsmanović (†1858) (Rti – Čikirizi)

ovde e ukopato telo
raba božie
TOME
supruge Sretena R. Krsmanovića
inače čikiriza iz Rtiju
a kćeri Antonija aleksića
inače munića starovala iz stragarčine
i stanoike maike ioi
ona e poživela 69 god:
i prestavilase 3 Dekembra 1858. God
Bog da ioi dušu prosti
vo veki vekov amin:
spomen ovai podigoše
njeni Mili Sinovi
Radisav i Radosav i Paun


Spomenik Sretenu Radovanoviću Krsmanoviću (†1859) (Rti – Čikirizi)

Ovde ukopato telo raba božieg.
SRETENA RADOVANO: KRSMANO.
inače čikiriza iz Rtiju
bivšeg voinika Itrog.
u ono vreme Rata karađorđeva.
on e poživio 75 godina
i prestavio se 30 Sept: 1859 Leta
večna mu pamjat i blaženi pokoi:
spomenik ovai mesto počitanija
roditelju svoemu podigoše
blagodarni sinovi Ego
Radisav i Paun i Radosav
koie sve ovo pisao
i gradio svoim rukama


Spomenik Jovanu Vukoliću (†1861) (Pilatovići)

Priđi bliže Mili Srbski rode
umoleno postoj Malo Ovde
i pročitaj nadpis Groba ovog:
U kom mošti moe počivaju,
i sudbinu Božiju Ožidaju:
blaženoupokojenog raba Božieg
IOVANA VUKOLIĆA
Bivšeg učenika Svetog pisma
koi poživio 12 god:
a prestaviose u večnost
10 Marta 1861 G:
Spomen podiže otac
opisaoga radosav Čikiriz s Rtiu


Spomenik Iliji Plaziniću (†1862) (Lapidarijum u Guči)

Koja kosa pokosila mene
oće znam i tebe
samo vreme u koeće
niko nezna pamtiti
zato imai srce čisto
ILIJA PLAZINČIĆ
sin stevana kneževića
od familie kukolske
iz Mirosaljaca
dobrodetelni domaćin
i trgovac
poživi 73. G.
prestavise 9. oktom. 1862.
Bog da ga upo (...)
Amin
Ovai bileg podigoše Ilii
sinovac trivun
i kćer stanisava
A pisa i izreza
radosav čikiriz iz sela rtiju

[b]

Napomene

uredi
  1. ^ Epitafi su dati hronološki, po datumima navedenim u natpisima.
  2. ^ ..............

Izvori

uredi
  1. ^ Protić, Milisav D. (1940). Dragačevo i njegovi slavni sinovi. [B. m. : b. i.,]. 
  2. ^ Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2010). Pisci iz Dragačeva : [leksikon]. Guča: Biblioteka Opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-01-4. 
  3. ^ a b v g d đ Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. str. 51—52. 
  4. ^ Nikolić, Radojko (1991). Seljakova duša na kamenu : (opisi ličnosti na nadgrobnicima zapadne Srbije). Gornji Milanovac: Dečje novine. ISBN 86-367-0494-4. 
  5. ^ Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4. 
  6. ^ Nikolić, Radojko (1989). Kamenorezac Radosav Čikiriz. Gornji Milanovac: Dečje novine. ISBN 86-367-0306-9. 

Literatura

uredi

[1]

  • Marinković, Radovan M (1985). Dragačevski zanati i zanimanja. Čačak: Litopapir. 
  • Rosić, Miloš (1995). Rti. Beograd: Odbor za pročavanje sela SANU. 
  • Nikolić, Radojko (1989). Kamenorezac Radosav Čikiriz. Gornji Milanovac: Dečje novine. ISBN 86-367-0306-9. 
  • Nikolić, Radojko (1991). Seljakova duša na kamenu : (opisi ličnosti na nadgrobnicima zapadne Srbije). Gornji Milanovac: Dečje novine. ISBN 86-367-0494-4. 
  • Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i nadgrobni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture; Prosveta. ISBN 978-86-80879-07-9. 
  • Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. 
  • Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2010). Pisci iz Dragačeva : [leksikon]. Guča: Biblioteka Opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-01-4. 
  • Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4. 
  • Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka : o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (2, dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2. 


...............................................................

Srpsko-turski ratovi (1876-1878) na nadgrobnim spomenicima zapadne Srbije čine važne istorijske izvore značajne za proučavanje sastava Vojske Kneževine Srbije, bitaka, zatim hronika pojedinih naselja, različita genealoška istraživanja itd.[2]

Srpsko-turski ratovi vođeni su sa prekidima od 1876. do 1878. godine sa frontom od Negotina do Drine, na „liniji od preko 1000 kilometara, što je prava retkost u dotadašnjoj ratnoj istoriji uopšte, i to - između jedne male zemlje i velike turske carevine”.[3]

Kneževina Srbija imala je stajaću i narodnu vojsku koja se delila na pešadiju, konjicu, artiljeriju i žandarmeriju. Narodnu vojsku činili su vojni obveznici od 20 do 50 godina, podeljeni po godištima u tri klase. Početkom 1876. godine formirana je Ibarska vojska, sastavljena od Zapadnomoravske divizije i Šabačke brigade I klase. Brigade i bataljoni nosili su nazive po ondašnjim srezovima: Rudnički, Moravički, Dragačevski, Ariljski, Trnavski... Vojnici su u najvećem broju pripadali pešadiji, ali se u epitaf sreće i poneki konjanikkavaljerist, artiljerac, tobdžija i pionir. Nadgrobni natpisi svedoče o onovremenoj vojničkoj terminologiji: vojnik prve i druge klase, redov, desetar, vodnik, zastavnik, komandir, četovođa, narednik, poručnik, ađutant, komandant. Zatim vojne jedinice: četa, batalion i brigada, pa izrazi koji upućuju na rodove vojske: pjehota, katana, kavaljerist, konjanik, artiljerija, tobdžija, brdska baterija. Petnaestak reči označava pojmove iz oblasti vođenja rata: bitka, boj, borba, megdan, bojno polje, bojna linija, pozicija, borac, ratoborac, šiljbok, vitez, narodna vojska, stojeća vojska, turska sila, žrtva.[4]

Podela spomenika

uredi

Ratnicima ovih ratova najviše kamenih obeležja - nadgrobnika i krajputaša sa autentičnim likovnim i pisanim sadržajima podignuto je na području između Javora i Rudnika.[4] Mogu se podeliti u dve grupe grupe:

Kenotafi

uredi

Prve predstavljaju kenotafi - „spomenici nad praznim grobom”[5] podizani vojnicima sahranjenim na bojištima duž linije frontaili neznano gde. U Srbiji ova praksa započinje sa podizanjem spomenika učesnicima Prvog i Drugog srpskog ustanka, a svoj puni zamah dobija nakon Balkanskih i Prvog svetskog rata, kada su kenotafi podizani ne samo kraj puteva − takozvani krajputaši, već i u crkvenim portama i na seoskim grobljima[6], o čemu svedoči natpis:

Evo moj spomen vođe
ali nije moje telo vođe
već sam ga ostavijo na položaju
na bojnoj liniji.[7]

Nadgrobnici

uredi

Drugu vrstu čine nadgrobni spomenici podignuti vojnicima koji su preživeli oslobodilačke ratove, a čije je učešće u ratovima posebno isticano uobičajnom epitafnom frazom :

poštovani građanin i žitelj ovog sela (...)
koi časno poživi (...)
bivši vojnik
u srpsko turskom ratu 1876 i 7 i 8 god.[2]

Epitafi

uredi

U natpisima se sreće i začetak ratničkog nadgrobnog pesništva, u prvom redu u dozivnim počecima epitafa. Stihovanim dozivima obraćalo se srpskom rodu i putnicima u desetercu, ponekad i u osmercu:

Priđi bliže mili čitatelju
truda svoga nemoj požaliti
tužan ovaj spomen pročitati
te ti vidi ko ovde počiva
mrtvo telo na daljini osta.[4]

Natpisi sa spomenika dati hronološki, po starom, Julijanskom kalendaru:




..........................................................................


Natpisi sa spomenika dati hronološki, po starom, Julijanskom kalendaru.


A B V G D Đ E Ž Z I J K L Lj M N Nj O P R S T Ć U F H C Ć Dž Š

Ivanjica

uredi

Gornji Milanovac

uredi

Brđani

uredi

Boljkovci

uredi

Brezna

uredi

Brusnica

uredi

Varnice

uredi

Vrnčani

uredi

Gojna Gora

uredi

Gornji Banjani

uredi

Davidovica

uredi

Donja Vrbava

uredi

Donja Crnuća

uredi

Dragolj

uredi

Drenova

uredi

Zagrađe

uredi

Koštunići

uredi

Lozanj

uredi

Ljevaja

uredi

Majdan

uredi

Mlakovac

uredi

Ozrem

uredi

Rudnik

uredi

Ručići

uredi

Savinac

uredi

Svračkovci

uredi

Semedraž

uredi

Takovo

uredi

Teočin

uredi

Trudelj

uredi

Ugrinovci

uredi

Šarani

uredi

Šilopaj

uredi

Lučani

uredi

Goračići

uredi

Guberevci

uredi

Živica

uredi

Rudnik

uredi

Arilje

uredi

Brekovo

uredi

Spomenik Blagoju Markoviću (†1876) (Brekovo)

Ovde počiva rab boži
BLAGOE
sin počivšeg
Radoice Markovića
pož. 22 g.
pogibe na boju
na Kalipolju
24. junija 1876.
Ovi krs podiže mu
brat Zdravko
i majka Gospava.
Doneše mu kosti
u obšto groblje.[4]

Trešnjevica

uredi

Spomenik Stefanu Pavloviću (†1876) (Trešnjevica)

Oj putničke čekni malo,
ne požali truda svoga
što ćeš stati i čitati
biljeg ovaj.
Reci Bog da prosti dušu
STEFANA PAVLOVIĆA
iz Trešnjevice
hrabrog vojnika druge klase
bataliona dragačevskog
koi je u 42. g. života svoga
junački boreći se
protivu Turaka u ratu
pod knjazom Milanom IV Obrenovićem
braneći slavu i slobodu
svoje braće Srba
ne odstupajući ispred turske sile
pred vojskom srbskom
poginuo na šiljboku na Borju
24. juna 1876. g.[4]


Spomenik Pantu Đorđeviću (†1876) (Banjica)

O mili srbski rode
i braćo vojnici
ne požalite svoga truda
što ćete malo stati i čitati
ovaj večiti spomenik
PANTU ĐORĐEVIĆU
iz Banjice (...)
Bivši četovođa I klase I čete
trnavskog bataliona
koi pod vladom knjaza Milana Obrenovića III
u prvom ratu srbskom turskom
na Čemernici kod Javora
krabro boreći se sa Turcima
za Slobodu i nezavisnost srbsku
poginuo 16. avgus. 1876. g.[4]


Spomenik Milovanu Kandiću (†1876) (Vrnčani)

Ovaj spomen dignut je
krabrom srbskom vojniku
MILOVANU KANDIĆU
iz Vrnčana
koi se za veru i otadžbinu u srbskom ratu
junački s Turcima borijo
kod Aleksinca na Adrovcu
poginuo 20. avgusta 1876. god.
a u 23. god. svog života
pri vladi srbskog gospodara
Milana Obrenovića IVtog.
Valjan bio, junački na megdanu poginuo,
dobroj porodici svojoj spomen ostavio:
da se vere, sloge i ljubavi držite.[4]


Spomenik Milanu Ružičiću (†1876) (Goračići)

O vojnici i putnici,
pogledajte s puta rode
i čitajte podpis ovde,
što ćeš stati i čitati
ne požali truda svoga
no spomente brata svoga
i recite Bog da prosti
brata
MILANA RUŽIČIĆA
žitelja goračkog i vodnika II klase
narodne vojske trnavskog bataliona
poživi 40 g.
a (...) avgusta u 1876. g.
pogibe na Pazaru
braneći sebe i slavu otečestva
od turske sile.[4]


Spomenik Dobrici Kodžopelji (†1876) (Luke)

Spomenik
DOBRICE KODžOPELjE
iz sela Luka
biv. hrabrog vojnika prve klase
bataliona dragačevskog
koji je u 32. god. života svog
za otadžbinu, slavu i slobodu
braće svoje Srba
boreći se protiv Turaka
poginuo u bitci na Šiljegovcu
okrug aleksinački
15. sep. 1876. g.[4]


Vojnici stradali u Drugom srpsko-turskom ratu (1877-1878)

uredi

Spomenik Aleksi Radosavljeviću (†1877) (Rtari)

Srbine mili moj rode
ti zastani malo ovde, očekaj
te ovaj spomenik pročitaj.
On pokazuje dičnog Srbina
ALEKSU RADOSAVLjEVIĆA
iz ovog sela Rtara
krabroga vojnika prve klase
četvrte čete trnavskoga bataliona
poživi 29 godina
a pogibe na Samokovu 1877. g.
kada je knjaz Milan Obrenović
ratovao sa Turcima.[4]


Spomenik Jovanu Komadini (†1878) (Sveštica)

Ovaj spomen pokazuje
hrabrog srbskog vojnika
JOVANA
sina Marka Komadine
iz sela Lise
sr. dragačevskog okr. čačans.
biv. artiljeriskog narednika
koi je u srbsko-turskom ratu god. 1876.
u klancima javorski pozicija
na opšte zadovoljstvo junački se borijo
i 1878. g. u bivšoj Staroj
a sada Novoj Srbiji
takođe za oslobođenje i nezavisnost
mile svoje imovine Srbije
u zvanom mestu Prokuplju
14. januara 1878. god.
u 28oj god. života
u najlepšem cvetu svoje mladosti
na veliku tugu i žalost familije,
osobito starog mu oca Marka
dragoceni mu život u ratu okončo.[4]

Vojnici preživeli ratove

uredi

...........................

Borci pali u ratovima 1876-1878.

uredi

Spomenik Petru Zimonji (†1876) (Goračići – Zimonjića groblje)

Ovde počiva
rab boži
PETAR V. ZIMONjA
vojnik I klase
narodnje vojske
koi poživi 37 g.
a umro 9-og junija 1876 g.
Spomenu ga Gavrilo brat.[7]


Spomenik Vladimiru Stevanoviću (†1876) (Goračići – Čergovište)

Ovai znak pokazue:
krabrog: Srbina
VLADIMIRA STEVANOVIĆA
voinika: II klase :
koie na Pazaru :
24-g iuna: u 1876 : g.
branećise :
od : turaka poginuo :
Bog damu dušu prosti.
Ovai : bileg : udarimu :
ružica : supruga :
radomir edini sin ego
u 1880. g.[7]


Spomenik Vidosavu Stevanoviću (†1876) (Goračići – Sjeničića groblje)

Ovai podpis
pokazue krabrog vojnika
I klase narodne voiske
VIDOSAVA STEVANOVIĆA
od 20 g.
koji pogibeo 27-g iunia u 1876. go[dini]
kod Novog Pazara
sa Turcima boreći se
a spomenu ga g. Dimitrije brat ego
nežaleći truda.[7]


Spomenik Mileti Traševiću (†1876) (Goračići – Zimonjića groblje)

Pogledajte srbski rode
i recite Bog da prosti
MILETU TRAŠEVIĆA
iz Goračića
vojnika II klase
narodne vojske
dragačevskog bataljona 3 čete
koi časno i pošteno poživi 39 god.
a na Tisovici 12 avgusta 1876 god.
za otečestvo i slobodu
hrabro boreći se od Turaka pogibe (...)[7]


Spomenik Glišu Glavonji (†1876) (Goračići – Zimonjići)

[Ovai bileg]
pokazue krabrog Srbina
GLIŠA GLAVONjU
iz Goračića
bivšeg voinika II klase
dragačevskog bataljona [III čete]
koi poživi 40 god.
a na Javoru 16 avgusta 1876 g.
za otečestvo (... ) braneći [se]
od Turaka pogibe.
Bog da mu dušu prosti.
Ovai mu znak podiže
njegov sin Petronije.[7]


Spomenik Milanu Ružičiću (†1876) (Goračići – Ružičića groblje)

Oj vojnici i putnici
pogledajte s puta rode
i čitajte podpis ovde
što ćeš stati i čitati
ne požali truda svoga
no spomente brata svoga
i recite bog da prosti brat
MILANA RUŽIČIĆA
žitelja goračkog
i vojnika II klase narodne vojske
Trnavskog batalijona
poživi 40 g.
a 18-og avgusta u 1876 g.
pogibe na Pazaru
braneći sebe i slavu otečestva
od turske sile (...)[7]


Spomenik Niki Joroviću (†1978) (Goračići – Jakovljevića groblje)[a]

Bog da (...) dušu prosti
NIKU JOROVIĆA
ko[ji] je u svoje starosti 50 g.
učestvovao u turskom ratu
a pogibe 14 avg[usta] u 1876 g.
na Javoru.[7]


KSpomenik Janku Davidoviću (†1876) (Goračići – Jakovljevića groblje)

Ovaj znak
pokazue krabrog Srbina
JANKA DAVIDOVIĆA
iz Goračića
kovača i voinika II klase
Narodne vojske
koi poživi 40.
a pogibe na Pogledi
27-og avgusta 1876 go[dine].
Bog da mu dušu prosti.
Ovai bileg spomenuše mu
Aksentije i Milivoje sinovi.[7]


Spomenik Petroniju Kovačeviću (†1876) (Goračići – Čergovište)

Ovai znak pokazuje
PETRONIJA KOVAČEVIĆA
iz Goračića
vojnika I klase narodnje vojske,
trnavskog bataliona
koi poživi 28 god.
a na Šiljegovcu
6 oktombra 1876 g.
za otečestvo
branećise od turaka pogibe
Bog da mu dušu prosti. (...)[7]


Spomenik Vasiliju Janjiću (†1876) (Goračići – Zimonjića groblje)

O mili srbski rode
ne požali truda svoga
što ćeš stati i čitati
ovai tužni biljeg
koi pokazue tijelo
VASILIJA D. JANjIĆA
iz Goračića
biv[ši] voinik I klase
dragačevskog bataljona
koi e u (...) godini života
poginuo 1876. godine.
Ovaj spomen podigoše mu
sinovi njegovi Ranisav Velisav
i supruga Ljubica.
a pisa Glišo Dmitrić
iz Kotraže.[7]


Spomenik Milivoju Popoviću (†1876) (Goračići – Sjeničića groblje)

MILIVOJE POPOVIĆ
Goračići
pož. 35 g.
pogibe na Javoru
turskog rata 1876 g.
(...)
Bog da mu dušu prosti. (...)[7]



Spomenik Petroniju Radosavčeviću (†1877) (Goračići – Čergovište)

Ovai znak pokazue
PETRONIJA RADOSAVČEVIĆA
iz Goračića
voinika I klase narodne vojske
koi poživi 26 g.
koi e na Kuršumliji
26 de[cembra] u 1877 g.
borećise protiv Turaka poginuo.
Bog da mu dušu prosti. (...)[7]


Spomenik Matiji Zimonji (†1878) (Goračići – Zimonjića groblje)

Ovaj biljeg pokazue tijelo
MATIJA ZIMONjA
iz Goračića
bivš. vojnik II klase
Dragačevskog bataliona
koi e u 38-oj god. života svog
hrabro boreći se u ratu protiv Turaka
za slavu i slobodu naroda srpskoga
poginuo u bitci na Sokolovici
januara 1878. god. (...)[7]


Spomenik Miladinu Vasiljeviću (†1878) (Goračići – Petkovića groblje)

Priđite bliže moja draga braćo
pročitajte spomen moj
mili otac i mati
evo moj spomen vođe
ali nije moje telo vođe
već sam ga ostavijo na položaju
na bojnoj liniji
boreći se sa Turcima
dušmanima našim
koi su i danas
a ja boreći se
za veru i našu slobodu
moj sam život i telo ostavijo nođe
MILADIN VASILjEVIĆ
u 19 godina svog života
žrtvovak [se] za veru i kralja
1 januara 1878 godine.
Bog da mu dušu prosti. (...)[7]


Spomenik Jovanu Glavonji (†1878) (Goračići – Zimonjića groblje)

O mili srbski rode
ne požali truda svoga
što ćeš stati i čitati
ovai tužni biljeg
koi pokazue tjelo poč.
JOVANA GLAVONjU
iz Goračića
bivši voinik i deset[nik]
I klase Trnavskog bataliona
koi u 37 god. života svoga
krabro boreći se protiv Turaka
za slavu i slobodu naroda srbskog
pod vladom knjaza Milana M. Obrenovića
poginuo u bitci na Samokovu
25 decembra 1878. g.
Bog da mu dušu prosti.
Piso Glišo Dmitrić
iz Kotraže.[7]


Umrli od ratnih napora

uredi

Spomenik Vićentiju Stevanoviću (†1877) (Goračići – Čergovište)[b]

Obde počiva:
rab + boži:
VIĆENTIJE STEVANOVIĆ
vodnik I : klase narodne : voiske:
koie verno: i usrdno 4 : godine
knijaza i otečestvo: služio:
poživi 31: g.
umre: 5: dec. u 1877: g.
Ovai znak +
podigoše mu
sretan iovan i kosta
poštovana braća i miloe
edini sin: Ego
u 1878.[7]


Spomenik Nikoli Obradoviću (†1878) (Dobrače)

Spomen ovaj
pokazuje krabrog vojnika
i viteza srbskog
NIKOLU OBRADOVIĆA
biv. komandira II klase
bataliona ariljskog
koi se junački borio
i odupro sili turskoj
za otečestvo srb. u 1876. g.
pri knezu Milanu Obrenoviću.
On je služio u stoećoj vojsci 4 g.
a poživi svega 38 g.
Umrie 13g aprila 1878. g.
u Dobračama.[4]


Krajputaš Tanasiju Plazini (†1876) (Guberevci)

Ovaj spomenik pokazuje
TANASIJA PLAZINU
iz Guberevaca
Bivšeg voinika narodne voiske
koi poživi 21 G.
A pogibe na Stupskoi česmi
20 Julija 1876 god.
Ovai spomenik podigoše mu
braća Zdravko i Svetozar.[7]


Krajputaš Nenadu Plazini (†1876) (Guberevci)

Priđi bliže mili srbski rode
kuda itaš, postoi malo ovde
da razumeš spomen ovai
koi pokazue voinika
1-og Bataljona 4-te čete
NENADA
sina Ilie Plazine
iz Guberevaca
koie za vlade knjaza Milana Obrenovića IV
12 avgusta 1876 g. u ratu poginuo.
I bog da mu dušu prosti.
Ovai spomen podigoše mu
bratučed Dimitrije
i supruga Stanika.[7]


Kenotaf Raketi Rakićeviću (†1876) (Guberevci – Rakićevića groblje)

Ovai znak pokazuje krabrog Srbina
RAKETU RAKIĆEVIĆA
iz Guberevaca
bivšeg voinika I klase narodnje voiske
I bataljona I čete
koi časno poživi 30 god.
a na Šiljegovcu u selu Zdravinju
30 septembra 1876 god.
za otečestvo boreći se
od Turaka pogibe.
Bog da mu dušu prosti.
Ovai mu spomen podiže
njegova žena Razumenka sa sinovima.[7]


Spomenik Maksimu Stjepanoviću (†1898) (Guberevci – Stranjančevića/Gornje Kneževića groblje)

U ovom mračnom grobu
počivaju zemni ostatci
MAKSIMA STJEPANOVIĆA
kovača i žitelja Goračkog
biv[ši] kaplar u vojsci ratnog vremena
koi poživi 46 g.
a prestavi se 19 marta 1898 god.
Bog da mu dušu prosti.
Ovaj mu znak podiže
verna supruga Rosa
15 juna 1898 god.[7]


Spomenik Dimitriju Plazini (†1901) (Guberevci – Plazinića groblje)

U ovom mračnom grobu
počivaju zemni ostatci
DIMITRIJA PLAZINE
iz Guberevaca
vojnik ratnog vremena 1876. i 7. i 8. god.
Koi častno poživi 53 g.
A prestavise 7 januara 1901. god.
Bog da mu dušu prosti.
Ovaj spomen podigoše
njegovi sinovi Radojko i Mijat.[7]


Spomenik Janićiju Radosavljeviću (†1923) (Guberevci – Stranjančevića/Gornje Kneževića groblje)

Ovde počiva telo pok.
JANIĆIJA RADOSAVLjEVIĆA
iz Goračića
koji kao časan i poštovan građanin
ratnik starog turskog rata 1876 i 1877 G.
Poživi svog života 92 g.
i umro 1923 god. 3 juna.
Bog da mu dušu prosti.
Ovaj spomenik podiže
sna Katarina
i njegov blagodarni unuk Rajko.[7]


Spomenik Todoru Rakićeviću (†1923) (Guberevci – Rakićevića groblje)

Ovde počiva ratnik
TODOR RAKIĆEVIĆ
iz Guberevaca
bio u ratu turskom
za vlade knjaza Milana Obrenovića IV
u 1875-1877 G.[v]
Rođen 1840
umro 9 decembra 1923 g.
Spomen podiže Miljko.[7]


Spomenik Avramu Ćendiću (†1933) (Guberevci – Ćendića groblje)

U ovom mračnom grobu
večni san boravi
AVRAM ĆENDIĆ
iz Guberevaca
dugogodišnji kmet
i predsednik opštine Goračke
i ratovao je s Turcima 1876-7-8 G.
Odlikovan srebrnim ordenom
i unapređen u čin majora.
Poživi u građanstvu
kao dobar domaćin 84 g.
Umre 24 novembra 1933 g.
Bog da mu dušu prosti (...)[7]


Nadgrobni spomenik Stevanu Joroviću (†1898) (Živica - Brankino brdo)

U ovom Mračnom Grobu
počivaju zemni ostatci
STEVANA JOROVIĆA
uvaženog građanina
i bivšeg kmeta ovog sela Živice
koi časno poživi 56 g.
a umre 13 novembra 1898 g.
Bog da mu dušu prosti.
Stevan je bio Otličan
i u Vojsci kaplar
ratnog vremena :
u : 1876 i 7. i 8. g.
Ovaj mu znak Podiže
njegov sin Mijailo
i unuci Mijat Milić i Adam.


Spomenik Gavrilu Zimonji (†1882) (Goračići – Zimonjića groblje)

Ovde : počiva : rab boži
GAVRILO ZIMONjA :
žitel gorački
bivši vojnik u ratu 1876 i 7 i 8 g.
koi časno poživi 55 g.
a umro je 6 oktombra 1882 g.
Bog da mu dušu prosti. (...)[7]


Spomenik Miljku Petroviću (†1890) (Goračići – Sedlarevića groblje)

Ovde tiko počiva
rab boži
MILjKO PETROVIĆ
žitelj gorački
bivši vojnik u dva rata
koji časno poživi 46 god.
a prestavi se 15 januara 1890 g.
Bog da mu dušu prosti. (...)[7]


Spomenik Savku Ružićiću (†1892) (Goračići – Ružičića groblje)

U ovom mračnom grobu
počivaju zemni ostatci
blaženoupokoeni
SAVKO RUŽIČIĆ
iz Goračića
bivši vojnik u srpsko turskom ratu
koji poživi česno 60 god.
a prestavi se 18 novembra 1892 god.
Bog da mu dušu prosti.
Ovaj mu znak podigoše
njegovi blagodarni sinovi
Radosav i Živko
svome ocu za znak groba
dok je srpskog roda.[7]


Spomenik Iliji Popoviću (†1897) (Goračići – Sjeničića groblje)

U ovom mračnom grobu
počivaju zemni ostatci
dična Srba
ILIJE POPOVIĆA
poštovani građanin
i bivši vojnik u ratu 1876 i 7 i 8 god.
iz ovog sela Goračića
požive 55 god.
a prestavi se 3 aprila 1897 god.
Bog da mu dušu prosti. (...)[7]


Spomenik Janićiju Jeliću (†1903) (Goračići – Petkovića groblje)

Evo groba neizbežna dvora
đe s odmara telo od umora
dična Srba
JANIĆIJA JELIĆA
poštovanog građanina iz Goračića
bivši vojnik
u srpsko-turskom ratu 1876 i 7 i 8 godine.
Poživi 58 god.
a prestavi se 1 novembra 1903 god.
Bog da mu dušu prosti.
Ovaj mu spomen podiže
njegova supruga Cmiljana
i sin Radoica.[7]


Spomenik Stevanu Sedlareviću (†1907) (Goračići – Sedlarevića groblje)

Evo groba neizbežna dvora
đe se odmara telo od umora
dična Srba
STEVANA SEDLAREVIĆA
poštovanog građanina
ovog sela Goračića
bivši vojnik
u srpskom i turskom ratu 1876 i 7 i 8 god.
koi časno poživi 57 god.
a umro 1 maja 1907 god.
Bog da mu dušu prosti (...)[7]


Spomenik Kosti Stevanoviću (†1908) (Spomenik – Čergovište)

Ovde počivaju
zemljni ostatci
KOSTE STEVANOVIĆA
iz Goračića
starog ratoborca
koi časno poživi 67 god.
a prestavi se 13 juna 1908 god.
Bog da mu dušu prosti.
Ovaj mu spomen podigoše
njegov poštovani sin : Milan
i unuci Miljko i Milinko.[7]


Spomenik Savu Kneževiću (†1909) (Goračići – Kneževića groblje)

U ovom mračnom grobu počivaju
zemni ostatci
SAVE KNEŽEVIĆA
poštovanog građanina
ovog sela Goračića
bivši vojnik stalnog kadra
u vreme rata turskog
borac 1877 i 8 god.
koi časno poživi 59 god.
a prestavi se 26 septembra 1909 god.
Bog da mu dušu prosti.
Ovaj spomen podiže
njegova verna supruga Ljubica
sin Pavle i kćer Pauna.[7]


Spomenik Aleksi Stevanoviću (†1909) (Goračići – Čergovište)

Priđi bliže
oj Srbine mili rode
umoljeno postoj malo ovde
i recite Bog da prosti
dična Srbina
ALEKSU STEVANOVIĆA
poštovanog građanina
i žitelja ovog sela Gračića
bivši vojnik
u srpsko turskom ratu 1876 i 7 i 8 god.
koi časno poživi 65 god.
a prestavi se u večnost
16 decembra 1909 godine.
Ovaj mu nadgrobni spomenik
podiže njegov blagodarni sin
Simeun Stevanović.[7]


Spomenik Vućiću Stevanoviću (†1912) (Goračići – Porodično imanje)

U ovom mračnom grobu :
počivaju zemni ostatci
dična srba
VUČIĆA STEVANOVIĆA
poštovanog građanina
ovog sela Goračića
bivšeg ratoborca
u srpsko turskom ratu 1876 i 7 i 8 god.
koi časno poživi 85 god.
a prestavi se u večnost
12 januara 1912 god:
Bog da mu dušu prosti. (...)[7]


Spomenik Čedomiru Kneževiću (†1912) (Goračići)

U ovom mračnom grobu
počivaju kosti
ČEDOMIRA KNEŽEVIĆA
žitelja ovog sela Goračića
koji poživi časno 59 god.
A prestavi se 8-12-1912 god.
Ratovao je 1876 i 7 i 8 god.
Starešina vodnik Trnavskog bataljona
I klase i odlikovat u ratu.
Ovaj znak podigoše mu
njegovi sinovi Bogić i Milan
Kneževići.[7]


Spomenik Čedomiru Stankoviću (†1915) (Goračići – Ružičića groblje)

STANKOVIĆ ČEDOMIR
1843-1915
bivši kmet
i učesnik u turskim ratovima.[7]


Spomenik Milanu Rakoviću (†1916) (Goračići – Rakovića groblje)

Ovde je saranjen
MILAN RAKOVIĆ
iz Goračića
poživi 75 g.
u vreme svog života bijo je prvak
kmetovao je više puta
i kao ratnik odlikovat je
ratnom medaljom 1878 g.
za vrline svoje odlikovat je
kraljevskim ordenom
Takovskog krsta 5 reda 1893 g.
Umro je 11 septembra 1916 g.
Spomenik podiže
sin Veselin Raković
i ostala rodbina.[7]


Spomenik Radivoju Vasiljeviću (†1923) (Goračići – Petkovića groblje)

Evo Groba neizbežna dvora
đe se odmara telo od umora
dična Srba
RADIVOJA VASILjEVIĆA
poštovanog građanina
ovog sela Goračića
koi časno poživi 77 god.
a prestavi se u večnost
3 februara 1923 god.
koi ratova sa Turcima
1876 i 7 i 8 god.
Bog da mu dušu prosti. (...)[7]


Spomenik Panti Glavonji (†1923) (Goračići – Zimonjića groblje)

Priđi bliže srpski rode
te pročitaj ovaj tužni spomen ovde
dična Srba
PANTA GLAVONjIĆA
poštovanog građanina
ovog sela Goračića
koi časno poživi 70 god.
a prestavi seu večnost
4 septembra 1923 god.
i bivši vojnik Trnavskog bataliona
koi ratova sa Turcima 1876 i 7 i 8 god. (...)[7]


Spomenik Miloradu Careviću (†1923) (Goračići – Sjeničića groblje)

Pred ovim spomenikom
leži i odmara se
MILORAD MIŠO CAREVIĆ
iz Goračića
koji poživi 69 god.
a prestavi se u večnost
21 novembra 1923 god.
u turskom ratu 1876 g ratovo ranjen
i odlikovan za hrabrost.
Godine 1885 ratovo sa Bugarima.
U opštini je bio član suda
u istoj uvažavao prvu reč
bio je vredan i poštovan domaćin.
Spomen podigoše sinovi
Mikailo Tikomir Jovica Milenko
i unuci Radomir i Momčilo.[7]


Spomenik Jerotiju Stevanoviću (†1927) (Goračići – Čergovište groblje)

Evo groba neizbežna dvora
gde se odmara telo od umora
JEROTIJA STEVANOVIĆA
iz Goračića
koji časno poživi 80. god.
a ratovo sa Turcima 1876 i 7 i 8 god.
a umro 18 vebruara 1927 god.
Bog da mu dušu pro[sti].
Ovaj spomen podiže
njegov zet Radomir i ćerka Kata
Milićevići.[7]


Spomenik Radenku Joroviću (†1938) (Goračići – Jakovljevića groblje)

Ovde leži telo
RADENKA M. JOROVIĆA
poštena građanina
i bivšeg opštinskog časnika
iz Goračića
koji pož[ivi] 80 god.
a umre 28 de[cembra] 1938 g.
Bog da mu dušu prosti
njemu i njegovog oca
NIKU JOROVIĆA
ko[ji] je u svoje starosti 50 g.
učestvovao u turskom ratu
a pogibe 14 avg[usta]u 1876 g.
na Javoru.[7]


Spomenik Leksu Dragićeviću († ?) (Šume)

Ovde počiva
LEKSO DRAGIĆEVIĆ
iz Šuma
biv. Zastavnik
bataliona moravičkog
1. klase koji je 3 godine
kod knjaza Milana Obrenovića IV
kao katan-perjanik verno služio
a 1876, 1877. i 1878. g.
u ratu s Turcima
za hrabrost odlikovan bio.[4]

Vojnici stradali u Drugom srpsko-turskom ratu (1877-78)

uredi

Opšti zapisi

uredi

Stradali na Javoru

uredi

Umrli od ratnih napora

uredi

Nepoznato

uredi

Vojnici preživeli ratove (1876-78)

uredi

Napomene

uredi
  1. ^ Upisan na spomenik svog sina.
  2. ^ Preminuo od ratnih napora.
  3. ^ Greška: treba da stoji 1876.

Reference

uredi
  1. ^ Protić, Milisav D. (1940). Dragačevo i njegovi slavni sinovi. [B. m. : b. i.,]. 
  2. ^ a b Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4. 
  3. ^ Marković, Ljubomir M. (1996). Javorski rat 1876. Beograd: Društvo umetnika "Stari grad". ISBN 86-7270-005-8. 
  4. ^ a b v g d đ e ž z i j k l Ibarska vojska u srpsko-turskim ratovima od 1876. do 1878. godine : naučni skup povodom obeležavanja 120-godišnjice Javorskog rata. Čačak: Narodni muzej. 1997. 
  5. ^ Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka: o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (PDF) (2. dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2. 
  6. ^ Nikolić, Radojko (1998). Kamenopisci narodnog obraza : kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: Litopapir. 
  7. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u f h c č š aa ab av ag ad ae az ai aj ak al Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2015). Vekovanja Goračića, Guberevaca i Živice : [monografija]. Guča: Guča : Biblioteka opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-15-1. 

Literatura

uredi
  • Marinković, M. Radovan (1968). „Klesar Mlađen Raković”. Gradac : časopis za književnost, umetnost i društvena pitanja (br. 8). 
  • Opačić, Petar; Skoko, Savo (1981). Srpsko-turski ratovi : 1876-1878. Beograd: Beogradski izdavačko-grafički zavod. 
  • Marković, Ljubomir M. (1996). Javorski rat 1876. Beograd: Društvo umetnika "Stari grad". ISBN 86-7270-005-8. 
  • Marković, Ljubomir M. (1996). Junaci sa Javora : Major Ilić, Petar Borisavljević, Jevrem Vukosavljević. Beograd: Društvo umetnika "Stari grad". ISBN 86-7270-006-6. 
  • Ibarska vojska u srpsko-turskim ratovima od 1876. do 1878. godine : naučni skup povodom obeležavanja 120-godišnjice Javorskog rata. Čačak: Narodni muzej. 1997. 
  • Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. 
  • Savović, Saša (2009). Srce u kamenu : krajputaši i usamljeni nadgrobnici rudničko-takovskog kraja. Beograd: Službeni glasnik. ISBN 978-86-82877-29-5. 
  • Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4. 
  • Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2015). Vekovanja Goračića, Guberevaca i Živice : [monografija]. Guča: Guča : Biblioteka opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-15-1. 
  • Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka: o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (PDF) (2. dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2. 

Spoljašnje veze

uredi