Korisnik:BrankaVV/pesak
Radosav Čikiriz | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1823. |
Mesto rođenja | Rti, Kneževina Srbija |
Datum smrti | 1864.40/41 god.) ( |
Mesto smrti | Rti, Kneževina Srbija |
Umetnički rad | |
Polje | Klesarstvo |
Pravac | Kamenorezaštvo zapadne Srbije |
Potpis | ![]() |
Radosav Čikiriz (1823−1864) bio je klesar iz sela Rti. Rodonačelnik i najznačajniji predstavnik Dragačevske škole kamenoreza.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/b5/Rtari%2C_stari_spomenici_na_groblju_Rajkova%C4%8Da_04.jpg/260px-Rtari%2C_stari_spomenici_na_groblju_Rajkova%C4%8Da_04.jpg)
Uticaj
urediSavremenici
urediSledbenici
urediŽivot
urediRođen je u selu Rti oko 1823. godine.
Delo
urediUzori
urediProstor delovanja
urediČikirizovi radovi sreću se na veoma prostranom području, što je dokaz da je, kao dobar kamenorezac, bio nadaleko tražen. Opsluživao je naručioce od Rudnika do Zlatara i od Žiče do blizu Rače. Klesario je po Dragačevu, rudničkom Pomoravlju i Starom Vlahu. Radio u devet srezova: dragačevskom, moravičkom, ariljskom, zlatiborskom, požeškom, trnavskom, žičkom, ljubićkom i takovskom.
Ima ga u subovorskom Ozremu, moravskom Mojsinju, golijskoj Pridvorici, zlatiborskim Kremnima. Prispevao je i preko granice, u inostranstvo - u Novu Varoš, koja je, u njegovo doba, bila u Otomanskom carstvu. Tamo je izrezao i ispisao krstate mramore Aleksi Kujundžiću, ocu ivanjičkog ekmedžije Vujice (1848), i čuvenom marvenokupcu Đorđu Hadžisimiću, inače Cuci, koji je trgovao sa Dubrovnikom (1862).
Istočnici
uredipravio istočnike (česme) pored rabadžijsko-kiridžijskih puteva. Pored svakog - korito za napoj umornih konja i volova.
Kremna, kod Moljkovića hana - putnicima između Višegrada i Užica poželeo je pitku vodu a ulagaču novca i majstoru blagoslov: „Pij, brate, i reci fala! Nagradi, Bože, onoga kojije ovo plaplio i svojom rukom radio!”
Ostali su u planini, kraj glavnih karavanskih postaja. Jedai na Katićima pod Mučnjom, drugi u Lisi, na Vijencu, treći - u Rtarima, pri vrhu Jelice.
Česma na konaku kneza Miloša u Gornjoj Dobrinji.
Nadvratnici, ploče
urediportali, frizovi, nadvratnici i zidne ploče na crkvama, manastirima i konacima koji su u njegovo vreme podizani, popravljani i obnavljani.
Vujan: Sej konak sogradi se pri vladeniju srbskog knjaza Aleksandra Karađorđevića... (1853)
Ježevica: na nadvratniku je štitoliki grb kneževine Srbije, obgrljen dvema lisnatim grančicama i „oglavljen” razvedenom krunom. Desno od grba je šestokrili anđeoserafim, a levo - splet slobodno oblikovanih lovorovih listova. Ispod anđela je ruka koja drži stilizovan krst.
Nadgrobni spomenici
urediForma
urediMaterijal
urediizrađivao spomenike, istočnike, nadvratnike.
nadgrobna obeležja u obliku učetvrćenog stuba tesanika, bez kape, na čijim je bokovima ukopavao izdužena pravougaona polja za upisivanje pokojničkih životopisa
Osim ovih stubova od dragačevskog peščara, ispisao je i dosta pljosnatih krstaša od studeničkog mermera
četrdesetak masivnih krstova od tvrđeg kablarskog peskovika ili od bukovičkog crvenkastog ljutika.
nadgrobne ploče - najviše po crkvenim i manastirskim portama. Od svetovnih ljudi one su samo oznake grobnog mesta ponekog stočarskog trgovca, viđenjeg kmeta, predsedatelja primiriteljnog suda, poslanika Svetoandrejske skupštine.
Motivi
urediLjudske figure
urediOrnamenti
urediUzori
urediPolihromija
urediGolubovi
urediJezik
urediRukopis
urediSlova
urediPrimeri
urediEpitafi
urediDozivi
urediPesničke slike
urediPrimeri
urediSpisak dela
urediSpomenike sa „kapom” klesao je od živičkog peščara. Tek po neki je sa pridodatom nadgrobnom pločom.[3]
Likove pokojnika rezao je
Figure su izvedene je u plitkom reljefu, sa nešto plastičnije modelovanim glavama. Svi ostali detalji izvedeni su linearno i plošno, samo opisani urezanom linijom.[3] Odeveni su u starinsku nošnju: izvezene anterije, fermene, fesove sa kićankama itd. Ponekad su vidljivi i uplivi gradske nošnje, čime je označavao pomodarstvo mlađih seljaka.
Znatno ređe klesao je ženske likove koje je odevao u kitnjastu nošnju: naborane suknje, libada i jeleke.[3]
Polihromija
urediPrvobitna polihromija još uvek je prisutna u tragovima. Pojedini spomenici skorije su od strane potomaka farbani u plavo.
Naučen pismu na predvukovskoj azbuci, crkvenom ćirilicom. Slova su mu natprosečne lepote, pravilna i lako čitljiva.
[3] Primenjivao je čudnu interpunkciju: reč je veoma često odvajao zapetama, a ponekad ju je stavljao iza svake reči. Razdvajanje reči na slogove radi penošenja u novi red označavao znakom jednakosti. Radi lakšeg čitanja, možda i radi povećanja likovne privlačnosti, reči je naizmenično bojio.[3]
Potpisi
urediPotpisivao se dvojako. Ukoliko je sam izrađivao kamene taslake, to je posebno naglašavao sa:
- reza i pisa Radosav Čikiriz iz Dragačeva inače sela Rtiju
- Ovaj kamen gradio i napisao Radosav Čikiriz iz sela Rtiju
Na spomenicima koje je su izradili drugi kamenoresci, a on samo ukrašavao klesarijama, najčešće potpisivao sa:
- Napisa Radosav Čikiriz ot sela Rtiju
- Pisa Radosav Čikirizović
- Pisatelj bio Radosav Čikiriz Dragačevac
- Podpisa ga kamenorezac Radosav Čikriz iz sela Rtiju.
Galerija
urediEpitafi
urediNatpise najčešće je počinjao dozivima:
- O ljubezni srpski rode,
- umoljeno stani malo ovde,
- da razumeš koga ova ladna ploča krije!
Radosav Čikiriz je sastavljao „stihove u duhu opela i u duhu gusala” govoreći o prolaznosti i trošnosti čovekovog zemnog života:
- Ne divi se, čitatelju, grobu moem,
- tako bude i u životu tvoem.
- Ovde moje kosti počivajut
- i sudbinu Božiju ožidajut.
- Koja kosa pokosila mene,
- ’oće, znaj, i tebe,
- samo vreme u koe će niko ne zna,
- pamtiti zato: imaj srce čisto.
- Ništa večno na ovome svetu:
- što je bilo, to je sad prestalo,
- što je sada, prestaće ma kada.
[a] Spomenik Stefanu Zategi (†1844) (Lisa – Grobljište)
- Ovde počiva rab boži
- STEFAN ZATEGA
- glavni srb ot sela Lisa
- bivši kmet 8 G.
- poživijo 42 G :
- umre od 30 g noembra 1844 :
- pisa radosav Čikiriz iz Rtiju
Spomenik Marinku Iliću (†1846) (Grab – Ilići)
- Ovde počiva
- rab Boži
- MARINKO
- sin mijaila ilića
- Ž: sela Graba
- poživi 27. g:
- i prestavise
- 26. Marta 1846. G:
- napisa Radosav čikiriz iz sela rtiju
Spomenik Petru Obradoviću Plazini (†1846) (Guberevci – Plazine)
- 1846
- ovde počiva
- PETAR OBRADOVIĆ PLAZINA
- požive 42 G.
- i umre 13 maija
- i ovi plac zemlje svoe
- priloži pod groble
- za večiti spomen
- i prvi grob ovi ovde
- pisa radosav Čikiriz iz sela rtiju
Spomenik Jovanu Krsmanoviću (†1848) (Rti – Đekići)
- Ovde počiva Rab Boži
- IOVAN KRSMANOVIĆ inače Čikiriz
- Žitel Rtijanski
- koie u vreme rata krabri voinik bio
- i na bitke vredno polazio
- junački se borio s turcima
- za srbsku slavu i slobodu
- 1806. g ot skoplaka suleman pašine voiske
- na Radalevu rana dopanuo
- za veru i otečestvo protiv bezakoni tirana
- i krvlju svoiom triput pokropio za
- krst častni i za Hristov: zakon:
- poživi: 74 g.
- umre 21 oktombra 1848
- Ovai bileg vozdvigošemu
- sinovi Vukosav Miloš i Mikail
- a spomoću svoeg strica Ilie
- a pisaomu i gradio Učenik Radosav sinovac ego
- a Petar kovač bratučed ego
- sečiva gradio za ovi kamen
Spomenik Jakovu Novičiću (†1849) (Grab – kraj škole)
- 1849
- ovde počiva
- JAKOV
- sin Mijaila Novičića
- iz Sela Graba
- požive... G;
- i Pogibe za pravdu
- Žertvujući Pred kućom,
- svoiom
- od zlobiva konšije
- Pavla Ilića
- a i Pregdašnji
- krvopilaca Srbski
Spomenik Krsmanu Sretenoviću (†1850) (Rti – Čikirizi)
- Ovde počiva rab boži
- KRSMAN
- đak on e sin bio edinac
- Janka sretenovića čikiriza
- i matere Paune.
- i u 13-oi godini svoioj Mladosti
- na preveliku tugu i žalos.
- rodu svoemu umoren srdobolom
- 1. septembra 1850 leta
- Bog damu udari raisko nasele
- (...)
Spomenik Milovanu Rakoviću (†1850) (Trešnjevica – Polje)
- Ovde počiva rab božii
- MILOVAN RAKOVIĆ
- Žitel S: Crešnjevice
- Požive 50. God.
- i Bist glavni Kmet primiriteljnog. Suda
- i koioi podobiu 12 st G.: Sudio
- i pri svakoi Česti Umro Sep: 21-og 1850 G:
- MILOVANE
- Bog da ti Dušu Oprosti
- i lakati Matera Zemlja koja te pokriva:
- Ovo kamene dao graditi tvoi Sin Života R:
- A pisa i reza Radosav Čikiriz iz Sela Rtiju.
- 1850. G:
Spomenik Vasiliju Komadini (†1851) (Lisa – Polje)
- Ovde počiva rab boži
- VASILIE KOMADINA
- bivši Presedatel
- Primiritelnog Suda
- obštine Liške
- Poživi 55 God:
- umre 12 Fervuara 1851. G:
- ovai Bileg Vozdvigošemu
- sinovi Glišo i Dmitar i Kosta i Mlađen
- pisa Radosav Čikiriz
Spomenik Janku Sret. Čikirizu (†1851) (Rti – Čikirizi)
- Premili srbski rode
- priđi bliže i reci
- Bog Daga Prosti
- Ovde počiva Rab Boži
- JANKO SRET. ČIKIRIZ
- marvenokupac
- Žite ovog sela rtiju
- koje ot svog rođenja 37-me
- a ot hrista 1851 godine
- 13-ti dan marta
- vremenost sa večnostiju promenio
- ovai bileg gradišemu braća čikirizi
- pod upravlenijem njihova br[ata]
- Radosava
Spomenik Simonu Perišiću (†1852) (Vučkovica – Dukanci)
- Ovde
- SIMON PERIŠIĆ
- ot sela Vučkovice
- poživi 100. God:
- a umre 5. februara 1852. G.
- ovai bileg udari mu sin Radisav
- a pisa Radosav čikiriz iz sela rtiju
Spomenik Mikailu Milivoeviću (†1855) (Guča – groblje kod škole)
- Ovai grob prvi početak
- tom grobju dase zna:
- Ovde počiva rab božii
- MIKAIL MILIVOEVIĆ
- ot familie broćića.
- bivšij žitel gučki
- poživi 46 god;
- a prestavise 27 avgusta 1855 . L:
- Budi emu večna pamjat:
- spomenik ovai podižemu
- Ego sin Milutin
- a pisa i gradi Radosav Čikiriz iz Rtiju
Spomenik Gavrilu Đorđeviću (†1857) (Dučalovići – Podovčarsko groblje)
- ovde počiva rab Boži
- GAVRILO
- sin poč: Pantelie Đorđevića
- Bivši Abadžija
- i žitelj dučalovski
- poživi 25. G:
- a umre 14: ijanuara 1857 =
- spomenik ovai Spodiže mu
- verna supruga Ego Mara
- a sa znanjem i trudom:
- eja devera Pavla Aksentievića
- iz Tog Sela
- i podpisa Radosav Čikiriz ot sela rtiju
- Pomeni gospodi v Carstvu tvoem
Spomenik Tomi Krsmanović (†1858) (Rti – Čikirizi)
- ovde e ukopato telo
- raba božie
- TOME
- supruge Sretena R. Krsmanovića
- inače čikiriza iz Rtiju
- a kćeri Antonija aleksića
- inače munića starovala iz stragarčine
- i stanoike maike ioi
- ona e poživela 69 god:
- i prestavilase 3 Dekembra 1858. God
- Bog da ioi dušu prosti
- vo veki vekov amin:
- spomen ovai podigoše
- njeni Mili Sinovi
- Radisav i Radosav i Paun
Spomenik Sretenu Radovanoviću Krsmanoviću (†1859) (Rti – Čikirizi)
- Ovde ukopato telo raba božieg.
- SRETENA RADOVANO: KRSMANO.
- inače čikiriza iz Rtiju
- bivšeg voinika Itrog.
- u ono vreme Rata karađorđeva.
- on e poživio 75 godina
- i prestavio se 30 Sept: 1859 Leta
- večna mu pamjat i blaženi pokoi:
- spomenik ovai mesto počitanija
- roditelju svoemu podigoše
- blagodarni sinovi Ego
- Radisav i Paun i Radosav
- koie sve ovo pisao
- i gradio svoim rukama
Spomenik Jovanu Vukoliću (†1861) (Pilatovići)
- Priđi bliže Mili Srbski rode
- umoleno postoj Malo Ovde
- i pročitaj nadpis Groba ovog:
- U kom mošti moe počivaju,
- i sudbinu Božiju Ožidaju:
- blaženoupokojenog raba Božieg
- IOVANA VUKOLIĆA
- Bivšeg učenika Svetog pisma
- koi poživio 12 god:
- a prestaviose u večnost
- 10 Marta 1861 G:
- Spomen podiže otac
- opisaoga radosav Čikiriz s Rtiu
Spomenik Iliji Plaziniću (†1862) (Lapidarijum u Guči)
- Koja kosa pokosila mene
- oće znam i tebe
- samo vreme u koeće
- niko nezna pamtiti
- zato imai srce čisto
- ILIJA PLAZINČIĆ
- sin stevana kneževića
- od familie kukolske
- iz Mirosaljaca
- dobrodetelni domaćin
- i trgovac
- poživi 73. G.
- prestavise 9. oktom. 1862.
- Bog da ga upo (...)
- Amin
- Ovai bileg podigoše Ilii
- sinovac trivun
- i kćer stanisava
- A pisa i izreza
- radosav čikiriz iz sela rtiju
Napomene
urediIzvori
uredi- ^ Protić, Milisav D. (1940). Dragačevo i njegovi slavni sinovi. [B. m. : b. i.,].
- ^ Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2010). Pisci iz Dragačeva : [leksikon]. Guča: Biblioteka Opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-01-4.
- ^ a b v g d đ Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. str. 51—52.
- ^ Nikolić, Radojko (1991). Seljakova duša na kamenu : (opisi ličnosti na nadgrobnicima zapadne Srbije). Gornji Milanovac: Dečje novine. ISBN 86-367-0494-4.
- ^ Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4.
- ^ Nikolić, Radojko (1989). Kamenorezac Radosav Čikiriz. Gornji Milanovac: Dečje novine. ISBN 86-367-0306-9.
Literatura
uredi- Marinković, Radovan M (1985). Dragačevski zanati i zanimanja. Čačak: Litopapir.
- Rosić, Miloš (1995). Rti. Beograd: Odbor za pročavanje sela SANU.
- Nikolić, Radojko (1989). Kamenorezac Radosav Čikiriz. Gornji Milanovac: Dečje novine. ISBN 86-367-0306-9.
- Nikolić, Radojko (1991). Seljakova duša na kamenu : (opisi ličnosti na nadgrobnicima zapadne Srbije). Gornji Milanovac: Dečje novine. ISBN 86-367-0494-4.
- Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i nadgrobni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture; Prosveta. ISBN 978-86-80879-07-9.
- Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”.
- Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2010). Pisci iz Dragačeva : [leksikon]. Guča: Biblioteka Opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-01-4.
- Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4.
- Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka : o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (2, dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2.
...............................................................
Srpsko-turski ratovi (1876-1878) na nadgrobnim spomenicima zapadne Srbije čine važne istorijske izvore značajne za proučavanje sastava Vojske Kneževine Srbije, bitaka, zatim hronika pojedinih naselja, različita genealoška istraživanja itd.[2]
Srpsko-turski ratovi vođeni su sa prekidima od 1876. do 1878. godine sa frontom od Negotina do Drine, na „liniji od preko 1000 kilometara, što je prava retkost u dotadašnjoj ratnoj istoriji uopšte, i to - između jedne male zemlje i velike turske carevine”.[3]
Kneževina Srbija imala je stajaću i narodnu vojsku koja se delila na pešadiju, konjicu, artiljeriju i žandarmeriju. Narodnu vojsku činili su vojni obveznici od 20 do 50 godina, podeljeni po godištima u tri klase. Početkom 1876. godine formirana je Ibarska vojska, sastavljena od Zapadnomoravske divizije i Šabačke brigade I klase. Brigade i bataljoni nosili su nazive po ondašnjim srezovima: Rudnički, Moravički, Dragačevski, Ariljski, Trnavski... Vojnici su u najvećem broju pripadali pešadiji, ali se u epitaf sreće i poneki konjanik − kavaljerist, artiljerac, tobdžija i pionir. Nadgrobni natpisi svedoče o onovremenoj vojničkoj terminologiji: vojnik prve i druge klase, redov, desetar, vodnik, zastavnik, komandir, četovođa, narednik, poručnik, ađutant, komandant. Zatim vojne jedinice: četa, batalion i brigada, pa izrazi koji upućuju na rodove vojske: pjehota, katana, kavaljerist, konjanik, artiljerija, tobdžija, brdska baterija. Petnaestak reči označava pojmove iz oblasti vođenja rata: bitka, boj, borba, megdan, bojno polje, bojna linija, pozicija, borac, ratoborac, šiljbok, vitez, narodna vojska, stojeća vojska, turska sila, žrtva.[4]
Podela spomenika
urediRatnicima ovih ratova najviše kamenih obeležja - nadgrobnika i krajputaša sa autentičnim likovnim i pisanim sadržajima podignuto je na području između Javora i Rudnika.[4] Mogu se podeliti u dve grupe grupe:
Kenotafi
urediPrve predstavljaju kenotafi - „spomenici nad praznim grobom”[5] podizani vojnicima sahranjenim na bojištima duž linije frontaili neznano gde. U Srbiji ova praksa započinje sa podizanjem spomenika učesnicima Prvog i Drugog srpskog ustanka, a svoj puni zamah dobija nakon Balkanskih i Prvog svetskog rata, kada su kenotafi podizani ne samo kraj puteva − takozvani krajputaši, već i u crkvenim portama i na seoskim grobljima[6], o čemu svedoči natpis:
- Evo moj spomen vođe
- ali nije moje telo vođe
- već sam ga ostavijo na položaju
- na bojnoj liniji.[7]
Nadgrobnici
urediDrugu vrstu čine nadgrobni spomenici podignuti vojnicima koji su preživeli oslobodilačke ratove, a čije je učešće u ratovima posebno isticano uobičajnom epitafnom frazom :
- poštovani građanin i žitelj ovog sela (...)
- koi časno poživi (...)
- bivši vojnik
- u srpsko turskom ratu 1876 i 7 i 8 god.[2]
Epitafi
urediU natpisima se sreće i začetak ratničkog nadgrobnog pesništva, u prvom redu u dozivnim počecima epitafa. Stihovanim dozivima obraćalo se srpskom rodu i putnicima u desetercu, ponekad i u osmercu:
- Priđi bliže mili čitatelju
- truda svoga nemoj požaliti
- tužan ovaj spomen pročitati
- te ti vidi ko ovde počiva
- mrtvo telo na daljini osta.[4]
Natpisi sa spomenika dati hronološki, po starom, Julijanskom kalendaru:
..........................................................................
Natpisi sa spomenika dati hronološki, po starom, Julijanskom kalendaru.
A B V G D Đ E Ž Z I J K L Lj M N Nj O P R S T Ć U F H C Ć Dž Š
Ivanjica
urediGornji Milanovac
urediBrđani
urediBoljkovci
urediBrezna
urediBrusnica
urediVarnice
urediVrnčani
urediGojna Gora
urediGornji Banjani
urediDavidovica
urediDonja Vrbava
urediDonja Crnuća
urediDragolj
urediDrenova
urediZagrađe
urediKoštunići
urediLozanj
urediLjevaja
urediMajdan
urediMlakovac
urediOzrem
urediRudnik
urediRučići
urediSavinac
urediSvračkovci
urediSemedraž
urediTakovo
urediTeočin
urediTrudelj
urediUgrinovci
urediŠarani
urediŠilopaj
urediLučani
urediGoračići
urediGuberevci
urediŽivica
urediRudnik
urediArilje
urediBrekovo
urediSpomenik Blagoju Markoviću (†1876) (Brekovo)
- Ovde počiva rab boži
- BLAGOE
- sin počivšeg
- Radoice Markovića
- pož. 22 g.
- pogibe na boju
- na Kalipolju
- 24. junija 1876.
- Ovi krs podiže mu
- brat Zdravko
- i majka Gospava.
- Doneše mu kosti
- u obšto groblje.[4]
Trešnjevica
urediSpomenik Stefanu Pavloviću (†1876) (Trešnjevica)
- Oj putničke čekni malo,
- ne požali truda svoga
- što ćeš stati i čitati
- biljeg ovaj.
- Reci Bog da prosti dušu
- STEFANA PAVLOVIĆA
- iz Trešnjevice
- hrabrog vojnika druge klase
- bataliona dragačevskog
- koi je u 42. g. života svoga
- junački boreći se
- protivu Turaka u ratu
- pod knjazom Milanom IV Obrenovićem
- braneći slavu i slobodu
- svoje braće Srba
- ne odstupajući ispred turske sile
- pred vojskom srbskom
- poginuo na šiljboku na Borju
- 24. juna 1876. g.[4]
Spomenik Pantu Đorđeviću (†1876) (Banjica)
- O mili srbski rode
- i braćo vojnici
- ne požalite svoga truda
- što ćete malo stati i čitati
- ovaj večiti spomenik
- PANTU ĐORĐEVIĆU
- iz Banjice (...)
- Bivši četovođa I klase I čete
- trnavskog bataliona
- koi pod vladom knjaza Milana Obrenovića III
- u prvom ratu srbskom turskom
- na Čemernici kod Javora
- krabro boreći se sa Turcima
- za Slobodu i nezavisnost srbsku
- poginuo 16. avgus. 1876. g.[4]
Spomenik Milovanu Kandiću (†1876) (Vrnčani)
- Ovaj spomen dignut je
- krabrom srbskom vojniku
- MILOVANU KANDIĆU
- iz Vrnčana
- koi se za veru i otadžbinu u srbskom ratu
- junački s Turcima borijo
- kod Aleksinca na Adrovcu
- poginuo 20. avgusta 1876. god.
- a u 23. god. svog života
- pri vladi srbskog gospodara
- Milana Obrenovića IVtog.
- Valjan bio, junački na megdanu poginuo,
- dobroj porodici svojoj spomen ostavio:
- da se vere, sloge i ljubavi držite.[4]
Spomenik Milanu Ružičiću (†1876) (Goračići)
- O vojnici i putnici,
- pogledajte s puta rode
- i čitajte podpis ovde,
- što ćeš stati i čitati
- ne požali truda svoga
- no spomente brata svoga
- i recite Bog da prosti
- brata
- MILANA RUŽIČIĆA
- žitelja goračkog i vodnika II klase
- narodne vojske trnavskog bataliona
- poživi 40 g.
- a (...) avgusta u 1876. g.
- pogibe na Pazaru
- braneći sebe i slavu otečestva
- od turske sile.[4]
Spomenik Dobrici Kodžopelji (†1876) (Luke)
- Spomenik
- DOBRICE KODžOPELjE
- iz sela Luka
- biv. hrabrog vojnika prve klase
- bataliona dragačevskog
- koji je u 32. god. života svog
- za otadžbinu, slavu i slobodu
- braće svoje Srba
- boreći se protiv Turaka
- poginuo u bitci na Šiljegovcu
- okrug aleksinački
- 15. sep. 1876. g.[4]
Vojnici stradali u Drugom srpsko-turskom ratu (1877-1878)
urediSpomenik Aleksi Radosavljeviću (†1877) (Rtari)
- Srbine mili moj rode
- ti zastani malo ovde, očekaj
- te ovaj spomenik pročitaj.
- On pokazuje dičnog Srbina
- ALEKSU RADOSAVLjEVIĆA
- iz ovog sela Rtara
- krabroga vojnika prve klase
- četvrte čete trnavskoga bataliona
- poživi 29 godina
- a pogibe na Samokovu 1877. g.
- kada je knjaz Milan Obrenović
- ratovao sa Turcima.[4]
Spomenik Jovanu Komadini (†1878) (Sveštica)
- Ovaj spomen pokazuje
- hrabrog srbskog vojnika
- JOVANA
- sina Marka Komadine
- iz sela Lise
- sr. dragačevskog okr. čačans.
- biv. artiljeriskog narednika
- koi je u srbsko-turskom ratu god. 1876.
- u klancima javorski pozicija
- na opšte zadovoljstvo junački se borijo
- i 1878. g. u bivšoj Staroj
- a sada Novoj Srbiji
- takođe za oslobođenje i nezavisnost
- mile svoje imovine Srbije
- u zvanom mestu Prokuplju
- 14. januara 1878. god.
- u 28oj god. života
- u najlepšem cvetu svoje mladosti
- na veliku tugu i žalost familije,
- osobito starog mu oca Marka
- dragoceni mu život u ratu okončo.[4]
Vojnici preživeli ratove
uredi...........................
Borci pali u ratovima 1876-1878.
urediSpomenik Petru Zimonji (†1876) (Goračići – Zimonjića groblje)
- Ovde počiva
- rab boži
- PETAR V. ZIMONjA
- vojnik I klase
- narodnje vojske
- koi poživi 37 g.
- a umro 9-og junija 1876 g.
- Spomenu ga Gavrilo brat.[7]
Spomenik Vladimiru Stevanoviću (†1876) (Goračići – Čergovište)
- Ovai znak pokazue:
- krabrog: Srbina
- VLADIMIRA STEVANOVIĆA
- voinika: II klase :
- koie na Pazaru :
- 24-g iuna: u 1876 : g.
- branećise :
- od : turaka poginuo :
- Bog damu dušu prosti.
- Ovai : bileg : udarimu :
- ružica : supruga :
- radomir edini sin ego
- u 1880. g.[7]
Spomenik Vidosavu Stevanoviću (†1876) (Goračići – Sjeničića groblje)
- Ovai podpis
- pokazue krabrog vojnika
- I klase narodne voiske
- VIDOSAVA STEVANOVIĆA
- od 20 g.
- koji pogibeo 27-g iunia u 1876. go[dini]
- kod Novog Pazara
- sa Turcima boreći se
- a spomenu ga g. Dimitrije brat ego
- nežaleći truda.[7]
Spomenik Mileti Traševiću (†1876) (Goračići – Zimonjića groblje)
- Pogledajte srbski rode
- i recite Bog da prosti
- MILETU TRAŠEVIĆA
- iz Goračića
- vojnika II klase
- narodne vojske
- dragačevskog bataljona 3 čete
- koi časno i pošteno poživi 39 god.
- a na Tisovici 12 avgusta 1876 god.
- za otečestvo i slobodu
- hrabro boreći se od Turaka pogibe (...)[7]
Spomenik Glišu Glavonji (†1876) (Goračići – Zimonjići)
- [Ovai bileg]
- pokazue krabrog Srbina
- GLIŠA GLAVONjU
- iz Goračića
- bivšeg voinika II klase
- dragačevskog bataljona [III čete]
- koi poživi 40 god.
- a na Javoru 16 avgusta 1876 g.
- za otečestvo (... ) braneći [se]
- od Turaka pogibe.
- Bog da mu dušu prosti.
- Ovai mu znak podiže
- njegov sin Petronije.[7]
Spomenik Milanu Ružičiću (†1876) (Goračići – Ružičića groblje)
- Oj vojnici i putnici
- pogledajte s puta rode
- i čitajte podpis ovde
- što ćeš stati i čitati
- ne požali truda svoga
- no spomente brata svoga
- i recite bog da prosti brat
- MILANA RUŽIČIĆA
- žitelja goračkog
- i vojnika II klase narodne vojske
- Trnavskog batalijona
- poživi 40 g.
- a 18-og avgusta u 1876 g.
- pogibe na Pazaru
- braneći sebe i slavu otečestva
- od turske sile (...)[7]
Spomenik Niki Joroviću (†1978) (Goračići – Jakovljevića groblje)[a]
- Bog da (...) dušu prosti
- NIKU JOROVIĆA
- ko[ji] je u svoje starosti 50 g.
- učestvovao u turskom ratu
- a pogibe 14 avg[usta] u 1876 g.
- na Javoru.[7]
KSpomenik Janku Davidoviću (†1876) (Goračići – Jakovljevića groblje)
- Ovaj znak
- pokazue krabrog Srbina
- JANKA DAVIDOVIĆA
- iz Goračića
- kovača i voinika II klase
- Narodne vojske
- koi poživi 40.
- a pogibe na Pogledi
- 27-og avgusta 1876 go[dine].
- Bog da mu dušu prosti.
- Ovai bileg spomenuše mu
- Aksentije i Milivoje sinovi.[7]
Spomenik Petroniju Kovačeviću (†1876) (Goračići – Čergovište)
- Ovai znak pokazuje
- PETRONIJA KOVAČEVIĆA
- iz Goračića
- vojnika I klase narodnje vojske,
- trnavskog bataliona
- koi poživi 28 god.
- a na Šiljegovcu
- 6 oktombra 1876 g.
- za otečestvo
- branećise od turaka pogibe
- Bog da mu dušu prosti. (...)[7]
Spomenik Vasiliju Janjiću (†1876) (Goračići – Zimonjića groblje)
- O mili srbski rode
- ne požali truda svoga
- što ćeš stati i čitati
- ovai tužni biljeg
- koi pokazue tijelo
- VASILIJA D. JANjIĆA
- iz Goračića
- biv[ši] voinik I klase
- dragačevskog bataljona
- koi e u (...) godini života
- poginuo 1876. godine.
- Ovaj spomen podigoše mu
- sinovi njegovi Ranisav Velisav
- i supruga Ljubica.
- a pisa Glišo Dmitrić
- iz Kotraže.[7]
Spomenik Milivoju Popoviću (†1876) (Goračići – Sjeničića groblje)
- MILIVOJE POPOVIĆ
- Goračići
- pož. 35 g.
- pogibe na Javoru
- turskog rata 1876 g.
- (...)
- Bog da mu dušu prosti. (...)[7]
Spomenik Petroniju Radosavčeviću (†1877) (Goračići – Čergovište)
- Ovai znak pokazue
- PETRONIJA RADOSAVČEVIĆA
- iz Goračića
- voinika I klase narodne vojske
- koi poživi 26 g.
- koi e na Kuršumliji
- 26 de[cembra] u 1877 g.
- borećise protiv Turaka poginuo.
- Bog da mu dušu prosti. (...)[7]
Spomenik Matiji Zimonji (†1878) (Goračići – Zimonjića groblje)
- Ovaj biljeg pokazue tijelo
- MATIJA ZIMONjA
- iz Goračića
- bivš. vojnik II klase
- Dragačevskog bataliona
- koi e u 38-oj god. života svog
- hrabro boreći se u ratu protiv Turaka
- za slavu i slobodu naroda srpskoga
- poginuo u bitci na Sokolovici
- januara 1878. god. (...)[7]
Spomenik Miladinu Vasiljeviću (†1878) (Goračići – Petkovića groblje)
- Priđite bliže moja draga braćo
- pročitajte spomen moj
- mili otac i mati
- evo moj spomen vođe
- ali nije moje telo vođe
- već sam ga ostavijo na položaju
- na bojnoj liniji
- boreći se sa Turcima
- dušmanima našim
- koi su i danas
- a ja boreći se
- za veru i našu slobodu
- moj sam život i telo ostavijo nođe
- MILADIN VASILjEVIĆ
- u 19 godina svog života
- žrtvovak [se] za veru i kralja
- 1 januara 1878 godine.
- Bog da mu dušu prosti. (...)[7]
Spomenik Jovanu Glavonji (†1878) (Goračići – Zimonjića groblje)
- O mili srbski rode
- ne požali truda svoga
- što ćeš stati i čitati
- ovai tužni biljeg
- koi pokazue tjelo poč.
- JOVANA GLAVONjU
- iz Goračića
- bivši voinik i deset[nik]
- I klase Trnavskog bataliona
- koi u 37 god. života svoga
- krabro boreći se protiv Turaka
- za slavu i slobodu naroda srbskog
- pod vladom knjaza Milana M. Obrenovića
- poginuo u bitci na Samokovu
- 25 decembra 1878. g.
- Bog da mu dušu prosti.
- Piso Glišo Dmitrić
- iz Kotraže.[7]
Umrli od ratnih napora
urediSpomenik Vićentiju Stevanoviću (†1877) (Goračići – Čergovište)[b]
- Obde počiva:
- rab + boži:
- VIĆENTIJE STEVANOVIĆ
- vodnik I : klase narodne : voiske:
- koie verno: i usrdno 4 : godine
- knijaza i otečestvo: služio:
- poživi 31: g.
- umre: 5: dec. u 1877: g.
- Ovai znak +
- podigoše mu
- sretan iovan i kosta
- poštovana braća i miloe
- edini sin: Ego
- u 1878.[7]
Spomenik Nikoli Obradoviću (†1878) (Dobrače)
- Spomen ovaj
- pokazuje krabrog vojnika
- i viteza srbskog
- NIKOLU OBRADOVIĆA
- biv. komandira II klase
- bataliona ariljskog
- koi se junački borio
- i odupro sili turskoj
- za otečestvo srb. u 1876. g.
- pri knezu Milanu Obrenoviću.
- On je služio u stoećoj vojsci 4 g.
- a poživi svega 38 g.
- Umrie 13g aprila 1878. g.
- u Dobračama.[4]
Krajputaš Tanasiju Plazini (†1876) (Guberevci)
- Ovaj spomenik pokazuje
- TANASIJA PLAZINU
- iz Guberevaca
- Bivšeg voinika narodne voiske
- koi poživi 21 G.
- A pogibe na Stupskoi česmi
- 20 Julija 1876 god.
- Ovai spomenik podigoše mu
- braća Zdravko i Svetozar.[7]
Krajputaš Nenadu Plazini (†1876) (Guberevci)
- Priđi bliže mili srbski rode
- kuda itaš, postoi malo ovde
- da razumeš spomen ovai
- koi pokazue voinika
- 1-og Bataljona 4-te čete
- NENADA
- sina Ilie Plazine
- iz Guberevaca
- koie za vlade knjaza Milana Obrenovića IV
- 12 avgusta 1876 g. u ratu poginuo.
- I bog da mu dušu prosti.
- Ovai spomen podigoše mu
- bratučed Dimitrije
- i supruga Stanika.[7]
Kenotaf Raketi Rakićeviću (†1876) (Guberevci – Rakićevića groblje)
- Ovai znak pokazuje krabrog Srbina
- RAKETU RAKIĆEVIĆA
- iz Guberevaca
- bivšeg voinika I klase narodnje voiske
- I bataljona I čete
- koi časno poživi 30 god.
- a na Šiljegovcu u selu Zdravinju
- 30 septembra 1876 god.
- za otečestvo boreći se
- od Turaka pogibe.
- Bog da mu dušu prosti.
- Ovai mu spomen podiže
- njegova žena Razumenka sa sinovima.[7]
Spomenik Maksimu Stjepanoviću (†1898) (Guberevci – Stranjančevića/Gornje Kneževića groblje)
- U ovom mračnom grobu
- počivaju zemni ostatci
- MAKSIMA STJEPANOVIĆA
- kovača i žitelja Goračkog
- biv[ši] kaplar u vojsci ratnog vremena
- koi poživi 46 g.
- a prestavi se 19 marta 1898 god.
- Bog da mu dušu prosti.
- Ovaj mu znak podiže
- verna supruga Rosa
- 15 juna 1898 god.[7]
Spomenik Dimitriju Plazini (†1901) (Guberevci – Plazinića groblje)
- U ovom mračnom grobu
- počivaju zemni ostatci
- DIMITRIJA PLAZINE
- iz Guberevaca
- vojnik ratnog vremena 1876. i 7. i 8. god.
- Koi častno poživi 53 g.
- A prestavise 7 januara 1901. god.
- Bog da mu dušu prosti.
- Ovaj spomen podigoše
- njegovi sinovi Radojko i Mijat.[7]
Spomenik Janićiju Radosavljeviću (†1923) (Guberevci – Stranjančevića/Gornje Kneževića groblje)
- Ovde počiva telo pok.
- JANIĆIJA RADOSAVLjEVIĆA
- iz Goračića
- koji kao časan i poštovan građanin
- ratnik starog turskog rata 1876 i 1877 G.
- Poživi svog života 92 g.
- i umro 1923 god. 3 juna.
- Bog da mu dušu prosti.
- Ovaj spomenik podiže
- sna Katarina
- i njegov blagodarni unuk Rajko.[7]
Spomenik Todoru Rakićeviću (†1923) (Guberevci – Rakićevića groblje)
- Ovde počiva ratnik
- TODOR RAKIĆEVIĆ
- iz Guberevaca
- bio u ratu turskom
- za vlade knjaza Milana Obrenovića IV
- u 1875-1877 G.[v]
- Rođen 1840
- umro 9 decembra 1923 g.
- Spomen podiže Miljko.[7]
Spomenik Avramu Ćendiću (†1933) (Guberevci – Ćendića groblje)
- U ovom mračnom grobu
- večni san boravi
- AVRAM ĆENDIĆ
- iz Guberevaca
- dugogodišnji kmet
- i predsednik opštine Goračke
- i ratovao je s Turcima 1876-7-8 G.
- Odlikovan srebrnim ordenom
- i unapređen u čin majora.
- Poživi u građanstvu
- kao dobar domaćin 84 g.
- Umre 24 novembra 1933 g.
- Bog da mu dušu prosti (...)[7]
Nadgrobni spomenik Stevanu Joroviću (†1898) (Živica - Brankino brdo)
- U ovom Mračnom Grobu
- počivaju zemni ostatci
- STEVANA JOROVIĆA
- uvaženog građanina
- i bivšeg kmeta ovog sela Živice
- koi časno poživi 56 g.
- a umre 13 novembra 1898 g.
- Bog da mu dušu prosti.
- Stevan je bio Otličan
- i u Vojsci kaplar
- ratnog vremena :
- u : 1876 i 7. i 8. g.
- Ovaj mu znak Podiže
- njegov sin Mijailo
- i unuci Mijat Milić i Adam.
Spomenik Gavrilu Zimonji (†1882) (Goračići – Zimonjića groblje)
- Ovde : počiva : rab boži
- GAVRILO ZIMONjA :
- žitel gorački
- bivši vojnik u ratu 1876 i 7 i 8 g.
- koi časno poživi 55 g.
- a umro je 6 oktombra 1882 g.
- Bog da mu dušu prosti. (...)[7]
Spomenik Miljku Petroviću (†1890) (Goračići – Sedlarevića groblje)
- Ovde tiko počiva
- rab boži
- MILjKO PETROVIĆ
- žitelj gorački
- bivši vojnik u dva rata
- koji časno poživi 46 god.
- a prestavi se 15 januara 1890 g.
- Bog da mu dušu prosti. (...)[7]
Spomenik Savku Ružićiću (†1892) (Goračići – Ružičića groblje)
- U ovom mračnom grobu
- počivaju zemni ostatci
- blaženoupokoeni
- SAVKO RUŽIČIĆ
- iz Goračića
- bivši vojnik u srpsko turskom ratu
- koji poživi česno 60 god.
- a prestavi se 18 novembra 1892 god.
- Bog da mu dušu prosti.
- Ovaj mu znak podigoše
- njegovi blagodarni sinovi
- Radosav i Živko
- svome ocu za znak groba
- dok je srpskog roda.[7]
Spomenik Iliji Popoviću (†1897) (Goračići – Sjeničića groblje)
- U ovom mračnom grobu
- počivaju zemni ostatci
- dična Srba
- ILIJE POPOVIĆA
- poštovani građanin
- i bivši vojnik u ratu 1876 i 7 i 8 god.
- iz ovog sela Goračića
- požive 55 god.
- a prestavi se 3 aprila 1897 god.
- Bog da mu dušu prosti. (...)[7]
Spomenik Janićiju Jeliću (†1903) (Goračići – Petkovića groblje)
- Evo groba neizbežna dvora
- đe s odmara telo od umora
- dična Srba
- JANIĆIJA JELIĆA
- poštovanog građanina iz Goračića
- bivši vojnik
- u srpsko-turskom ratu 1876 i 7 i 8 godine.
- Poživi 58 god.
- a prestavi se 1 novembra 1903 god.
- Bog da mu dušu prosti.
- Ovaj mu spomen podiže
- njegova supruga Cmiljana
- i sin Radoica.[7]
Spomenik Stevanu Sedlareviću (†1907) (Goračići – Sedlarevića groblje)
- Evo groba neizbežna dvora
- đe se odmara telo od umora
- dična Srba
- STEVANA SEDLAREVIĆA
- poštovanog građanina
- ovog sela Goračića
- bivši vojnik
- u srpskom i turskom ratu 1876 i 7 i 8 god.
- koi časno poživi 57 god.
- a umro 1 maja 1907 god.
- Bog da mu dušu prosti (...)[7]
Spomenik Kosti Stevanoviću (†1908) (Spomenik – Čergovište)
- Ovde počivaju
- zemljni ostatci
- KOSTE STEVANOVIĆA
- iz Goračića
- starog ratoborca
- koi časno poživi 67 god.
- a prestavi se 13 juna 1908 god.
- Bog da mu dušu prosti.
- Ovaj mu spomen podigoše
- njegov poštovani sin : Milan
- i unuci Miljko i Milinko.[7]
Spomenik Savu Kneževiću (†1909) (Goračići – Kneževića groblje)
- U ovom mračnom grobu počivaju
- zemni ostatci
- SAVE KNEŽEVIĆA
- poštovanog građanina
- ovog sela Goračića
- bivši vojnik stalnog kadra
- u vreme rata turskog
- borac 1877 i 8 god.
- koi časno poživi 59 god.
- a prestavi se 26 septembra 1909 god.
- Bog da mu dušu prosti.
- Ovaj spomen podiže
- njegova verna supruga Ljubica
- sin Pavle i kćer Pauna.[7]
Spomenik Aleksi Stevanoviću (†1909) (Goračići – Čergovište)
- Priđi bliže
- oj Srbine mili rode
- umoljeno postoj malo ovde
- i recite Bog da prosti
- dična Srbina
- ALEKSU STEVANOVIĆA
- poštovanog građanina
- i žitelja ovog sela Gračića
- bivši vojnik
- u srpsko turskom ratu 1876 i 7 i 8 god.
- koi časno poživi 65 god.
- a prestavi se u večnost
- 16 decembra 1909 godine.
- Ovaj mu nadgrobni spomenik
- podiže njegov blagodarni sin
- Simeun Stevanović.[7]
Spomenik Vućiću Stevanoviću (†1912) (Goračići – Porodično imanje)
- U ovom mračnom grobu :
- počivaju zemni ostatci
- dična srba
- VUČIĆA STEVANOVIĆA
- poštovanog građanina
- ovog sela Goračića
- bivšeg ratoborca
- u srpsko turskom ratu 1876 i 7 i 8 god.
- koi časno poživi 85 god.
- a prestavi se u večnost
- 12 januara 1912 god:
- Bog da mu dušu prosti. (...)[7]
Spomenik Čedomiru Kneževiću (†1912) (Goračići)
- U ovom mračnom grobu
- počivaju kosti
- ČEDOMIRA KNEŽEVIĆA
- žitelja ovog sela Goračića
- koji poživi časno 59 god.
- A prestavi se 8-12-1912 god.
- Ratovao je 1876 i 7 i 8 god.
- Starešina vodnik Trnavskog bataljona
- I klase i odlikovat u ratu.
- Ovaj znak podigoše mu
- njegovi sinovi Bogić i Milan
- Kneževići.[7]
Spomenik Čedomiru Stankoviću (†1915) (Goračići – Ružičića groblje)
- STANKOVIĆ ČEDOMIR
- 1843-1915
- bivši kmet
- i učesnik u turskim ratovima.[7]
Spomenik Milanu Rakoviću (†1916) (Goračići – Rakovića groblje)
- Ovde je saranjen
- MILAN RAKOVIĆ
- iz Goračića
- poživi 75 g.
- u vreme svog života bijo je prvak
- kmetovao je više puta
- i kao ratnik odlikovat je
- ratnom medaljom 1878 g.
- za vrline svoje odlikovat je
- kraljevskim ordenom
- Takovskog krsta 5 reda 1893 g.
- Umro je 11 septembra 1916 g.
- Spomenik podiže
- sin Veselin Raković
- i ostala rodbina.[7]
Spomenik Radivoju Vasiljeviću (†1923) (Goračići – Petkovića groblje)
- Evo Groba neizbežna dvora
- đe se odmara telo od umora
- dična Srba
- RADIVOJA VASILjEVIĆA
- poštovanog građanina
- ovog sela Goračića
- koi časno poživi 77 god.
- a prestavi se u večnost
- 3 februara 1923 god.
- koi ratova sa Turcima
- 1876 i 7 i 8 god.
- Bog da mu dušu prosti. (...)[7]
Spomenik Panti Glavonji (†1923) (Goračići – Zimonjića groblje)
- Priđi bliže srpski rode
- te pročitaj ovaj tužni spomen ovde
- dična Srba
- PANTA GLAVONjIĆA
- poštovanog građanina
- ovog sela Goračića
- koi časno poživi 70 god.
- a prestavi seu večnost
- 4 septembra 1923 god.
- i bivši vojnik Trnavskog bataliona
- koi ratova sa Turcima 1876 i 7 i 8 god. (...)[7]
Spomenik Miloradu Careviću (†1923) (Goračići – Sjeničića groblje)
- Pred ovim spomenikom
- leži i odmara se
- MILORAD MIŠO CAREVIĆ
- iz Goračića
- koji poživi 69 god.
- a prestavi se u večnost
- 21 novembra 1923 god.
- u turskom ratu 1876 g ratovo ranjen
- i odlikovan za hrabrost.
- Godine 1885 ratovo sa Bugarima.
- U opštini je bio član suda
- u istoj uvažavao prvu reč
- bio je vredan i poštovan domaćin.
- Spomen podigoše sinovi
- Mikailo Tikomir Jovica Milenko
- i unuci Radomir i Momčilo.[7]
Spomenik Jerotiju Stevanoviću (†1927) (Goračići – Čergovište groblje)
- Evo groba neizbežna dvora
- gde se odmara telo od umora
- JEROTIJA STEVANOVIĆA
- iz Goračića
- koji časno poživi 80. god.
- a ratovo sa Turcima 1876 i 7 i 8 god.
- a umro 18 vebruara 1927 god.
- Bog da mu dušu pro[sti].
- Ovaj spomen podiže
- njegov zet Radomir i ćerka Kata
- Milićevići.[7]
Spomenik Radenku Joroviću (†1938) (Goračići – Jakovljevića groblje)
- Ovde leži telo
- RADENKA M. JOROVIĆA
- poštena građanina
- i bivšeg opštinskog časnika
- iz Goračića
- koji pož[ivi] 80 god.
- a umre 28 de[cembra] 1938 g.
- Bog da mu dušu prosti
- njemu i njegovog oca
- NIKU JOROVIĆA
- ko[ji] je u svoje starosti 50 g.
- učestvovao u turskom ratu
- a pogibe 14 avg[usta]u 1876 g.
- na Javoru.[7]
Spomenik Leksu Dragićeviću († ?) (Šume)
- Ovde počiva
- LEKSO DRAGIĆEVIĆ
- iz Šuma
- biv. Zastavnik
- bataliona moravičkog
- 1. klase koji je 3 godine
- kod knjaza Milana Obrenovića IV
- kao katan-perjanik verno služio
- a 1876, 1877. i 1878. g.
- u ratu s Turcima
- za hrabrost odlikovan bio.[4]
Vojnici stradali u Drugom srpsko-turskom ratu (1877-78)
urediOpšti zapisi
urediStradali na Javoru
urediUmrli od ratnih napora
urediNepoznato
urediVojnici preživeli ratove (1876-78)
urediNapomene
urediReference
uredi- ^ Protić, Milisav D. (1940). Dragačevo i njegovi slavni sinovi. [B. m. : b. i.,].
- ^ a b Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4.
- ^ Marković, Ljubomir M. (1996). Javorski rat 1876. Beograd: Društvo umetnika "Stari grad". ISBN 86-7270-005-8.
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l Ibarska vojska u srpsko-turskim ratovima od 1876. do 1878. godine : naučni skup povodom obeležavanja 120-godišnjice Javorskog rata. Čačak: Narodni muzej. 1997.
- ^ Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka: o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (PDF) (2. dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2.
- ^ Nikolić, Radojko (1998). Kamenopisci narodnog obraza : kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: Litopapir.
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u f h c č dž š aa ab av ag ad ađ ae až az ai aj ak al Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2015). Vekovanja Goračića, Guberevaca i Živice : [monografija]. Guča: Guča : Biblioteka opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-15-1.
Literatura
uredi- Marinković, M. Radovan (1968). „Klesar Mlađen Raković”. Gradac : časopis za književnost, umetnost i društvena pitanja (br. 8).
- Opačić, Petar; Skoko, Savo (1981). Srpsko-turski ratovi : 1876-1878. Beograd: Beogradski izdavačko-grafički zavod.
- Marković, Ljubomir M. (1996). Javorski rat 1876. Beograd: Društvo umetnika "Stari grad". ISBN 86-7270-005-8.
- Marković, Ljubomir M. (1996). Junaci sa Javora : Major Ilić, Petar Borisavljević, Jevrem Vukosavljević. Beograd: Društvo umetnika "Stari grad". ISBN 86-7270-006-6.
- Ibarska vojska u srpsko-turskim ratovima od 1876. do 1878. godine : naučni skup povodom obeležavanja 120-godišnjice Javorskog rata. Čačak: Narodni muzej. 1997.
- Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”.
- Savović, Saša (2009). Srce u kamenu : krajputaši i usamljeni nadgrobnici rudničko-takovskog kraja. Beograd: Službeni glasnik. ISBN 978-86-82877-29-5.
- Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4.
- Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2015). Vekovanja Goračića, Guberevaca i Živice : [monografija]. Guča: Guča : Biblioteka opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-15-1.
- Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka: o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (PDF) (2. dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2.