Korita (Mljet)
Korita (ital. Coritti, Gorrita ili Corrita) su naseljeno mesto u sastavu opštine Mljet, na ostrvu Mljetu, Dubrovačko-neretvanska županija, Republika Hrvatska.
Korita | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Hrvatska |
Županija | Dubrovačko-neretvanska |
Opština | Opština Mljet |
Stanovništvo | |
— 2011. | 46 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 42° 42′ 42″ S; 17° 42′ 25″ I / 42.7117383318576° S; 17.70684395610969° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 146 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 20224 Maranovići |
Pozivni broj | +385 20 |
Geografski položaj
urediNaselje se nalazi na istočnom delu ostrva Mljeta, ispod brda na nadmorskoj visini od 146 metara. Putem je povezano sa naseljima Saplunara i Sobra, a preko njih i sa ostalim nasljima na ostrvu. Približno je isto udaljeno od Mljetskog kanala i otvorenog mora na južnoj obali ostrva.
Istorija
urediDo teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazila su se u sastavu stare opštine Dubrovnik.
S obzirom da je jedno od najstarijih naselja na ostrvu Žare bilo izloženo pogledu s mora, a pošto nije bilo pogodnog mesta za odbranu, stanovnici Žare se ubrzo sele par kilometara zapadnije u prirodnu udolinu između brda Planjaka i okolnih brda. Naselje dobija ime Korita, koje je sačuvano do danas. Dokaz da su naselje naselili Žarani vidi se iz Lamente Mljetske kancelarije iz 1474. godine, u kojoj Žarani žale na razne ljude koji im prave štetu u njihovom selu Korita, dok sebe u istom trenutku još uvek nazivaju ljudima iz Žare. Drugi primer da nije bilo razlike između ljudi iz naselja Žare i Korita je iz 1502. godine kad ostrvska uprava donosi zaključak da se izaberu dva čoveka za ubiranje nekih dažbina. Tada zbor iz Babinog Polja i Blata bira svog čoveka, a zbor Korićana svog izabranika označuje kao „čovjeka iz Žare“.
Tokom 17. i 18. veka Korita se razvijaju u poluurbano naselje. U to vreme, a posebno posle katastrofalnog zemljotresa u Dubrovniku 1667. godine, u Korita se doseljava pet uglednih dubrovačkih gradskih porodica, koje u mestu grade kamene kuće, nalik na one u Dubrovniku. U isto vreme, dubrovačke klarise imaju svoju kuću u Koritima, dok dubrovački franjevci grade samostan i crkvu sv. Marka. Lokalni stanovnici se polako, ali sigurno, urbanizuju te Korita postaju mali urbani gadić koji, između ostalog ima i vlastitu zlataru. U obližnjoj se uvali grade magacini za ribu, ribarnica i mala luka za izvoz ribe u Dubrovnik, Bari i Brindisi.
Kula, izgrađena za praćenje i nadzor nad Mljetskim kanalom, kao središte gradića se obnavlja te Korita postaju od velikog značaja za Dubrovačku republiku, koja je u Koritima napravila karantin za ljude obolele od kuge. Upravo iz tog razloga, Korita postaju izvorno mesto za mljetsku bolest.
Poslije 1770. godine započinje siromašenje Korita i njegovih poprodica. Zamiru ribarstvo, trgovina i pomorstvo, tako da krajem 18. veka Korita prestaju biti gradić i postaju napušteno selo. Dodatni uzrok napuštanja sela je bila epidemija kuge koja je poptuno poharala naselje i okolinu.
Kasnijim naseljavanjem nekoliko porodica iz dubrovačkog primorja Korita su opet zaživela, ali nikad nisu povratila stari sjaj. Od malog gradića, danas je to malo, izolovano i siromašno mesto.
Stanovništvo
urediNa popisu stanovništva 2011. godine, Korita su imala 46 stanovnika.
Broj stanovnika po popisima[1] | |||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1857 | 1869 | 1880 | 1890 | 1900 | 1910 | 1921 | 1931 | 1948 | 1953 | 1961 | 1971 | 1981 | 1991 | 2001 | 2011 |
135 | 128 | 141 | 135 | 120 | 153 | 132 | 141 | 163 | 164 | 186 | 168 | 115 | 90 | 74 | 46 |
Napomena: U 1981. smanjeno izdvajanjem istoimenog dela u samostalno naselje Saplunara. U 1857., 1869., 1900. i 1910. iskazano pod imenom Koriti. Od 1890. do 1910. sadrži podatke za bivše naselje Veliko Selo.
Korita su kroz istoriju bila jedno od većih naselja na ostrvu, a naselje je imalo status malog gradića. Propadanjem privrede i iseljavanjem stanovnika u urbana područja, naročito krajem 20. veka, dolazi do opadanja naselja.
Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Korita je imalo 90 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:
Privreda
urediU prošlosti vrlo bogato naselje sa zlatarom, ribarnicom, radnjama za preradu vinove loze i maslina, koje je izvozilo svoje proizvode najviše u Dubrovnik, propadanjem privrede, zamiru sve njene grane, pa se stanovništvo danas bavi jedino poljoprivredom.
Galerija
uredi-
Kula
-
Kapela svetog Ilije
-
Crkva Gospe od Brijega
-
Kapela svetog Vida
-
Stara mlinica
Izvori
uredi- [1] Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ, popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine
- Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9.
Reference
urediLiteratura
uredi- I. Dabelić, Nastanak i razvoj otočnih naselja od antike do danas i MLJET — prirodne značajke i društvena valorizacija otoka Mljeta. Zagreb: HED i dr. 1995.