Leptospiroza (lat. leptospirosis) je akutna infektivna bakterijska bolest koja pripada grupi zoonoza, jer od nje oboljevaju i ljudi i životinje. Uzročnik su bakterije iz roda Leptospira, a prirodni rezervoar i izvor infekcije su glodari (pacovi, miševi, voluharice), domaće životinje (pas, goveče, svinja, konj) i divlje životinje (šakal, lisica, slepi miš).

Leptospiroza
LatinskiLeptospirosis
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostinfektologija
MKB-10A27
MKB-9-CM100
OMIM607948
DiseasesDB7403
MedlinePlus001376
eMedicinemed/1283 emerg/856 ped/1298
Patient UK[https://patient.info/doctor/leptospirosis-weils-disease leptospirosis-weils-disease Leptospiroza]
MeSHC01.252.400.511

Inficirane životinje izlučuju mokraćom bakterije u spoljnu sredinu, odakle se čovek inficira preko povreda na koži ili preko sluzokože nosa, usta i očiju. Iz tih razloga se leptospiroza često ubraja u profesionalna oboljenja ljudi koji rade na pirinčanim poljima, mesara, farmera, ribolovaca, veterinara i dr.[1]

Izvor infekcije može biti i zemlja, blato ili kontaminirana voda, dok je interhumani prenos izuzetno redak.[2]

Klinička slika uredi

Nakon inkubacije od 7-14 dana, bolest protiče kroz dve faze.

Prva faza bolesti je tzv. septikemična faza. Traje 4-9 dana i karakteriše se naglim početkom bolesti u vidu groznice, jeze, temperature septičnog tipa, glavobolje i bolova u mišićima. Bolovi u mišićima listova i slabina su veoma patognomonični, odnosno predstavljaju značajne pokazatelje da se radi o ovoj bolesti. Prisutna je često anoreksija i povraćanje. Mogu da se jave i znakovi oštećenja jetre, centralnog nervnog sistema, bubrega, pluća, gastrointestinalnog trakta itd. Na kraju ove faze javlja se brz pad temperature i nastaje kratkotrajan asimptomatski period od 1-3 dana.

Ponovni porast temperature označava drugu (imunu) fazu, u kojoj se javljaju specifična antitela, a bakterije nestaju iz krvi i likvora.[1]

Kod nekih bolesnika leptospiroza se može razviti u ozbiljno oboljenje. Vejlova bolest je težak oblik leptospirozne infekcije kod koga se, pored teških toksemičnih simptoma, javljaju znaci insuficijencije jetre i bubrega. Pored toga, prisutna je žutica, uvećanje jetre, epistaksa (krvarenja iz nosa), hemoptizija (iskašljavanje krvi), hematemeza (povraćanje krvi), melena (krv u stolici), hematurija (krv u mokraći) i brojni drugi simptomi. Ona se u 16% slučajeva završava smrtnim ishodom.[2][3]

Dijagnoza uredi

Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike (simptoma), krvne slike i potvrđuje se izolacijom leptospira iz krvi, likvora i urina.

Lečenje uredi

Obolelim kod kojih se javljaju ozbiljne komplikacije potrebno je bolničko lečenje, a teži oblik leptospiroze može biti fatalan. Lečenje je kompleksno i zahteva timski rad infektologa, nefrologa, pulmologa i kardiologa.[3] Terapija se sprovodi antibioticima (penicilin ili doksiciklin) i najbolje rezultate daje u početnim stadijumima bolesti (ako se ona otkrije na vreme).[1]

Oporavak može biti veoma spor. Simptomi mogu potrajati nekoliko meseci, a kod nekih pacijenata se zadržava stalna glavobolja i depresija. Ponekad se bakterija zadržava u očima i tada izaziva hronične upale.[2]

Reference uredi

  1. ^ a b v „Leptospiroza”. Arhivirano iz originala 11. 10. 2007. g. Pristupljeno 8. 10. 2007. 
  2. ^ a b v NSW Heath – Leptospiroza (Leptospirosis), decembar 2003.
  3. ^ a b „Hospitalizovano sedam pacijenata obolelih od leptospiroze”. Pristupljeno 8. 10. 2007. [mrtva veza]



 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).