Luka Hamburg je luka na reci Elbi, u gradu Hamburgu u Nemačkoj. Geografski položaj između Severnog mora mora i Baltičkog mora, kao i odlične performanse lučke industrije čine luku Hamburg vodećim spoljnotrgovinskim čvorištem Nemačke. Kao najveća nemačka višenamenska luka, od ključnog je značaja za evropska tržišta u unutrašnjosti sa do 450 miliona potrošača. Hamburg generiše ukupnu godišnju bruto dodatu vrednost od oko 20 milijardi evra i direktno i indirektno zapošljava više od 260.000 ljudi. Poznat kao nemački "Prolaz u svet"[1] to je najveća morska luka u zemlji po obimu. Kada je reč o protoku TEU-a, Hamburg je treća najprometnija luka u Evropi (posle Roterdama i Antverpena) i 15. u svetu. U Hamburgu je 2014. godine obrađeno 9,73 miliona TEU-a.[2]

Istorija

uredi

Luka je otvorena 7. maja 1198. godine. Tada je Fridrih Barbarosa dozvolio Hamburžanima da bez carine plove duž južne Elbe, sve do Severnog mora. Naredna prekretnica u istoriji ove luke jeste bilo pristupanje Hamburga Hanzeu 1321. godine. Hanze je bio najznačajnija ekonomska liga ranog i kasnog srednjeg veka. Orijentišući svoje trgovinske aktivnosti ka zapadu, ka Severnom moru, Hamburg je zauzeo posebno mesto u ovom savezu. Grad je stekao privilegije u Engleskoj i Flandriji, takođe osnivajući trgovačke filijale u Londonu, Brižu, Amsterdamu, na severu i u unutrašnjosti Nemačke.

Piraterija je bila ozbiljan problem, Klaus Stortebeker je bio najozloglašeniji i obezglavljen je na Grasbraunu 20. oktobra 1300. godine. U to vreme nije postojala nijedna uspostavljena nemačka pomorska sila. Međutim, Hamburžani su se naoružali protiv pirata koristeći brodove u konvoju, i time su uspešno porazili pirate. Otkriće Amerike kraje 15. veka donelo dodatni pomak u razvoju spoljnotrgovinske razmene grada Hamburga, i samim tim i luke Hamburg. Trgovačke oblasti na Baltiku izgubile su svoj primat, dok su zemlje na obodu Atlantika dobile na značaju. Čak i ako je to išlo protivno principima Hanse, Hamburg je stoga krenuo u bliske ekonomske odnose sa stranim lukama.

Altona u Danskoj stekla je gradska grada 1664. godine, a sredinom 18. veka doživljava uspon i postaje konkurencija luci Hamburg. Napoleonovo nametanje Kontinentalne blokade protiv Engleske 1806. navelo je neke hamburške firme da se presele u Altonu u Danskoj, gde je blokada prvi put primenjena iz 1807. Trgovina sa Amerikom počela je 1782. godine, a prvi brod koji je 1783. godine prešao Atlantik bio je "Eliz Katrina", koji je išao za Čarlston i Filadelfiju. Do 1788. godine čak 150 brodova bilo je registovano pod zastavom Hamburga. Kolaps izazvan Kontinentalnom blokadom usledio je 1806. Radovi na proširenju luke počeli su ponovo tek posle oslobođenja grada 1814. Prvi parobrod, britanska "Jezerska dama", pojavio se u luci Hamburg 1816.

Godine 1862. odlučeno je da luka Hamburg bude otvorena plimna luka. Johanes Dalman kao direktor hidrauličnog inženjeringa je potom počeo sa opsežnim planiranjem restruktiranja lučke oblasti. 1866 . godine je izgradio kej na obe obale reke Elbe. Hamburg se 1881. godine pridružio Nemačkoj carinskoj uniji. Gradu je bilo dozvoljeno da zadrži samo jednu oblast u kojoj se roba u tranzitu može skladištiti bescarinski. To se sastojalo od luke sa Špajheštadom. Špajheštad je najveći magacinski kompleks koji počiva na drvenim (hrastovim) gomilama.

1913. godine, Hamburg je postao grad sa milion stanovnika, kao vodeća luka na kontinentu i treća po veličini na svetu, posle Londona i Njujorka. Drugi svetski rat je potom doneo ozbiljan preokret: 80 posto lučkih objekata je uništeno. Rekonstrukcija luke, jako bitne za sam grad, se odvijala po starom posle rata, s obzirom da su hamburška ekonomija i njen prosperitet uvek bili usko povezani sa razvojem luke.

Industrijalizacija

uredi

Industrijalizacija morskog saobraćaja počela je 1967, kada su krenuli da se koriste kontejneri. Nove transportne kutije su u početku u luci Hamburg tretirane samo kao dodatni teret na palubi. Danas je 98 procenata opšteg tereta koji se rukuje kontejnerima. Kada su 1990. godine počele prve faze planiranja kontejnerskog terminala Altenverden, niko nije mogao ni da zamisli koliko će izgradnja biti presudna za luku Hamburg. Danas se ovo smatra najmodnijom i prvim je objektom te vrste koji je klimatski neutralan. Pored visoke prostorne efikasnosti - važnog faktora kada je u pitanju očuvanje resursa - elektrifikacija igra centralnu ulogu.

S obzirom da se većina velikih jedinica sada napaja električnom energijom dobijenom iz obnovljivih izvora, njihova emisija CO2 je veoma niska u poređenju sa konvencionalnim terminalima. Do 2022. godine svi transporteri kontejnera biće električno kontrolisani. Od 2003. godine najveći urbani projekat u Evropi je počeo da se gradi između Kevarderšpacea i mostova na Elbi - Hafensiti. Do 2025. godine ovde će biti 7.000 stanova i preko 45.000 radnih mesta.

Danas je rukovanje kontejnerima glavni teretni segment na reci Elbe, sa godišnjom zapreminom od približno 9 miliona TEU. Nakon što su 2019. godine počeli radovi na Donjoj Elbi, završene su dve deonice prilagođavanja. Od 29. januara 2020. brodovi sa dodatom širinom broda do 98 metara mogu bezbedno da prođu jedan pored drugog u takozvanoj "kutiji za susret", delu Elbe koji je proširen do granice Hamburga. [1]

Brodovi

uredi

Hamburška mreža za usluge oko sveta

uredi

Oko 8000 brodova koji idu preko okeana stiže u luku Hamburg svake godine. Trgovine u Aziji su jedno od glavnih tržišta - u 2022. godini u Hamburgu se svake nedelje uplovi u proseku 20 punih kontejnera iz Azije. Pored toga i 33 iz Severne Evrope, 21 iz Afrike, 13 iz Crvenog mora, 9 iz Južne Amerike, kao i razne direktne veze sa drugim trgovinskim putevima, npr. Indija/Pakistan, Centralna Amerika/Karibi i Australija /Tihi okean.

Hamburg kao čvorište za Severno more i Baltički region

uredi

Važne evropske trgovine, koje uglavnom služe fider brodovi, su Severno more i baltički region. Hamburg je glavno severnoameričko čvorište za ove usluge. Pored distributivnih usluga unutarevropski teret se često prevozi preko luke Hamburg na putu za Severno more i baltički region (kratka morska plovidba). Nedeljno, brojne usluge fider brodova povezuju Hamburg sa Skandinavijom, Poljskom, Finskom, Rusijom i Baltičkim državama, kao i sa Velikom Britanijom, Irskom i Islandom. Hamburg preuzima važnu ulogu u izvozu iz Nemačke i evropskih suseda.

Zbog svoje pozicije na ušću Kanal kiel Hamburg je poznat kao najzastarelija luka Baltičkog mora. Kanal Kiel je znatna prednost u lokaciji za luku Hamburg i nemačke luke na Severnom moru, koje su u konkurenciji lukama koje leže dalje na zapadu. Hamburg ima prednost u dužini rute, npr. korišćenje Kanala Kiel do Gdanjska u Poljskoj je 437 morskih milja za razliku od 874 oko severnog vrha Danske.[1]

Krstarenja

uredi

Luka Hamburg je vodeći centar za brodove za krstarenje. Ovde su putnički brodovi već bili poslati na zimska krstarenja od strane Alberta Balina, generalnog direktora HAPAG-a (Nemačka međunarodna kompanija za transport brodova i kontejnera), krajem 19. veka. "Princeza Viktorija Luiza" je bila prvi zvanično poverljivi 'kruzer'.

Hamburg je jedna od najpopularnijih destinacija za krstarenje u Evropi, što je ilustrovano konstantnim rastom broja putnika na Elbi. Hamburžani obožavaju velike linijaše, dok su brodograditelji oduševljeni jedinstvenom atmosferom, pomorskim događajima i medijskom pažnjom. Nijedna druga luka ne nudi samo ovu kombinaciju.

Od 2017. godine, Filharmonijska dvorana Elbe predstavlja bitnu atrakciju. Vrhunska usluga iz hamburškog sektora luka i usluga i jedinstvena infrastruktura su dodatne atrakcije.[1]

Reference

uredi
  1. ^ a b v g „Als Hamburg das "Tor zur Welt" wurde - WELT”. DIE WELT (na jeziku: nemački). 2011-11-16. Pristupljeno 2024-01-28. 
  2. ^ „Schiffsanläufe”. Die offizielle Webseite des Hamburger Hafens (na jeziku: nemački). Pristupljeno 2024-01-28.