Luksemburg (grad)
Luksemburg (luks. Lëtzebuerg, fr. Luxemburg, nem. Luxemburg) je glavni grad Velikog Vojvodstva Luksemburg. Prema podacima iz 2021. ima 128.514 stanovnika[1].
Luksemburg luks. Lëtzebuerg | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Luksemburg |
Okrug | Okrug Luksemburg |
Kanton | Kanton Luksemburg |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2021. | 128.514 |
— gustina | 2.497,36 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 49° 36′ 41″ S; 6° 07′ 51″ I / 49.611389° S; 6.130833° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 230-402 m |
Površina | 51,46 km2 |
Ostali podaci | |
Gradonačelnik | Lidi Polfer |
Veb-sajt | |
vdl.lu |
Luksemburg je važan finansijski centar i jedno od tri upravna sedišta Evropske unije (ostala dva su Brisel i Strazbur).
UNESKO je stare kvartove i utvrđenja Luksemburga uvrstio u Svetsku baštinu.
Geografija
urediGrad se nalazi na 334 metra nadmorske visine, na ušću reke Petrus u Alzet. Prostire se na 51,24 km².
Grad se nalazi u umerenoj klimatskoj zoni na prelazu iz morske u kontinentalnu. Zime su tople i preovlađuju temperature u plusu a leta su prohladna i temperatura retko prelazi 20 stepeni. Tokom cele godine padaju kiše pa su vedri dani retki.
Flora i fauna su kontinentalne. Preovlađuju hrastove i bukove šume u kojima žive veverice, jeleni i srne. U gradskim parkovima gaje se biljke poput oraha, kajsije i šimšira.
Klima
urediOvaj odeljak bi trebalo proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Istorija grada
urediU prvim pisanim izvorima Luksemburg se spominje 963. godine. Status grada Luksemburg je dobio 1244. Grad je često menjao vlast, pa je od 1606. do 1684. i od 1697. do 1724. pripadao Španiji a od 1684. do 1697. i od 1794. do 1815. Francuskoj. Pored toga Luksemburg je bio pod austrijskom upravom između 1714. i 1794. Konačno je stekao nezavisnost 1815. Tokom Prvog i Drugog svetskog rata Luksemburg je bio pod nemačkom upravom. U posleratnom periodu grad se aktivno razvijao, a u današnje vreme važi za jedan od najrazvijenijih gradova u Evropi.
Stanovništvo
urediLuksemburg je grad sa svega 92 hiljade stanovnika.
Stanovnici se služe nemačkim i francuskim jezikom, a pored njih u upotrebi je i luksemburški jezik koji je nastao iz pokrajinskih dijalekata nemačkog jezika sa velikim brojem reči iz francuskog. Sva ova tri jezika su zvanična. Široko su rasprostranjeni još engleski jezik i jezici imigranata.
Većina stanovnika su katolici.
Popis 15. februara 2010:
Nacionalnost | Populacija | % |
---|---|---|
Luksemburžani | 35.534 | 46,34% |
Portugalci | 12.565 | 16,38% |
Holanđani | 9.725 | 12,68% |
Francuzi | 6.558 | 8,55% |
Italijani | 5.052 | 6,59% |
Belgijanci | 2.803 | 3,66% |
Nemci | 2.307 | 3,01% |
Srbi | 2.144 | 2,80% |
Znamenitosti
uredi- Neogotička bogorodična katedrala (Notre Dame)
- Gradsko utvrđenje
- Palata velikog vojvode
- Ratni spomenik „Gëlle Fra“
- Manastir Nojminster (Neumünster)
- Oružana palata
- Adolfov most
- Gradska kuća
Grad je sedište univerziteta, Radio Luksemburga, više institucija EU kao Evropski sud pravde.
U predgrađu Luksemburga nalazi se groblje američkih vojnika poginulih u Drugom svetskom ratu. Tu je sahranjen i general Džordž Paton.
Privreda
urediOd vremena industrijske revolucije u Luksemburgu je razvijena industrija gvožđa i čelika. Danas je u Luksemburgu centrala najvećeg svetskog proizvođača čelika Arcelor Mital (Arcelor Mittal). To preduzeće je nastalo 2007. ujedinjenjem luksemburškog koncerna Arcelor i indijskog koncerna Mital stil (Mittal Steel).
Druga ključna privredna grana je bankarstvo koje je potpomognuto centralnim položajem zemlje u Evropi i povoljnom finansijskom i poreskom politikom Luksemburga u posleratnom razdoblju. Finansijske institucije su većinom smeštene u četvrti Kirhberg.
Saobraćaj
urediOvaj odeljak bi trebalo proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Partnerski gradovi
urediGalerija
uredi-
Centralna banka u Luksemburgu
-
Luksemburška bašta
-
Luksemburg
Reference
uredi- ^ „La Ville de Luxembourg composée à 70% d'étrangers”. Virgule (na jeziku: francuski). 2022-01-19. Pristupljeno 2023-01-06.