Megali ideja
Megali ideja (grč. Μεγάλη Ιδέα [Megáli̱ Idéa] — „Velika ideja“)[1] bio je iredentistički koncept grčkih nacionalista koji je za cilj imao uspotavljanje grčke države koja bi obuhvatala sve prostore naseljene etničkim Grcima, uključujući veliku grčku populaciju, koja je nakon grčkog rata za nezavisnost 1830. godine i dalje bila pod Osmanlijama.[2]
_Venizelos_c1920.jpg)
Osamdesetih godina 18. vijeka za rješavanje istočnog pitanja je napravljen grčki projekat Evgenije Vulgarisa.
Izraz se javlja prvi put za vrijeme razgovora predsjednika vlade Jonisa Koletisa sa kraljem Otom, kojem je prethodilo donošenje ustava 1844. To je bila nacionalistička težnja koja je trebalo da dominira grčkom spoljnom politikom, određeujući unutrašnju politiku države u prvom vijeku njenog postojanja. Izraz je bio nov u to vrijeme, ali koncept je imao korijene u grčkom narodu, njegovajući staru nadu da će doći do oslobođenja od turske vlasti i ponovnog uspostavljanje Carstva.[3]
| „ | Πάλι με χρόνια με καιρούς, πάλι δικά μας θα 'ναι!
Ponovo, kako godine i vrijeme idu, ponovo on će biti naš![4] |
” |
Megali ideja je za cilj imala uspostavljanje Vizantijskog carstva, osnivanjem grčke države, što bi bilo, kako je antički geograf Strabon pisao, obuhvatalo grčki svijet od Jonskog mora na zapadu, Male Azije i Crnog mora na istoku i od Trakije, Makedonije i Epira na sjeveru do Krita i Kipra na jugu. Nova država bi imala Konstantinopolj kao prijestolnicu i bila bi to „Grčka dva kontinenta i pet mora“.
Megali ideja je dominirala grčkog spoljnom i unutrašnjom politikom od rata za nezavisnostv 1820-ih do balkanskih ratova na početku 20. vijeka. Ideja je podršku počela gubiti nakon grčkog poraza u Grčko-turskom ratu i velikog požara u Smirni 1922, čemu je slijedila grčko-turska razmjena stanovništva 1923. godine. Uprkos kraju projekta Megali ideja 1922. godine, grčka država se proširila pet puta za vrijeme svog postojanja, bilo kroz vojnog osvajanja ili putem diplomatije (često uz podršku UK). Nakon osnivanja grčke države 1830. godine, teritorija države se širila sljedećim redoslijedom: Jonska ostrva (1864), Tesalija (1881), egejska Makedonija, Krit, južni Epir i istočna Egejska ostrva (1913), zapadna Trakija (1920) i Dodekanezi (1947).
Izvori
uredi
- ^ Mateos, Natalia Ribas. The Mediterranean in the Age of Globalization: Migration, Welfare & Borders. Transaction Publishers.
- ^ „European Election Database - Background - Greece[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 02. 04. 2015. g. Pristupljeno 07. 07. 2015. Sukob URL—vikiveza (pomoć)
- ^ History of Greece Encyclopædia Britannica Online
- ^ D. Bolukbasi and D. Bölükbaşı, Turkey And Greece: The Aegean Disputes, Routledge Cavendish 2004
Literatura
uredi- Mateos, Natalia Ribas. The Mediterranean in the Age of Globalization: Migration, Welfare & Borders. Transaction Publishers.