Megi Dži
Megi Mari Dži (engl. Maggie Mary Gee Pul, Engleska, 2. novembar 1948) [1] je engleska književnica. Godine 2012. postala je profesor kreativnog pisanja na Bath Spa University.
Megi Dži | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Megi Mari Dži |
Datum rođenja | 2. novembar 1948. |
Mesto rođenja | Pul, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Obrazovanje | Somerville College, Oxford, Wolverhampton Polytechnic |
Dži je bila jedna od šest žena među 20 spisateljica na Granta listi najboljih mladih britanskih romanopisaca 1983. godine, na koju se seća da je „veoma dobro vreme za fikciju“. [2] Bila je prva žena predsednica Kraljevskog književnog društva (RSL), 2004–2008.[3]
Život
urediDži je rođena u Pulu, Dorset. [4] Kao dete, živela je u Midlendsu pre nego što se preselila u Saseks. Obrazovala se u državnim školama, dobila je stipendiju na Somervil koledžu u Oksfordu i magistrirala englesku književnost i magistrirala na nadrealizmu u Engleskoj. Posle univerziteta, dve godine je radila u izdavaštvu, a zatim je postala asistent na Vulverhemptonskoj politehnici gde je završila doktorat, sa The Self-Conscious Novel from Sterne to Vonnegut (Samosvesni roman od Sterna do Vonegata). Bila je jedna od originalnih Granta 20 najboljih mladih britanskih romanopisaca. [3]
Članica je Kraljevskog književnog društva (FRSL). Njena nastavna specijalnost je beletristika 20. i 21. veka.[3]
Dži je živela u Londonu sa svojim mužem, piscem i emiterom Nikolasom Rankinom (autor knjige Dead Man's Chest: Travels after Robert Louis Stevenson (Mrtvački sanduk: Putovanja posle Roberta Luisa Stivensona), Telegram from Guernica: The Extraordinary Life of George Steer, (Telegram iz Gernike: Izvanredni život Džordža Stira), War Correspondent (Ratni dopisnik) i Churchill's Wizards (Čerčilov čarobnjak), i njihovom ćerkom Rozom Renkin-Bože, koji je takođe romanopisac.[5] Dži sada živi u Ramsgejtu . [6] [7]
Rad
urediDži je objavila 14 romana; zbirke kratkih priča i memoare. Njen sedmi roman, The White Family (Bela porodica), ušao je u uži izbor za Žensku nagradu za beletristiku 2003. i Međunarodnu književnu nagradu u Dablinu.[8] Prva knjiga o njenom delu, Maggie Gee: Writing the Condition-of-England Novel, Mine Özyurt Kılıç's, objavljena je 2013. [9]
Dži piše u širokoj modernističkoj tradiciji, po tome što njene knjige imaju snažan opšti osećaj za obrazac i značenje, ali njen stil pisanja karakteriše politička i društvena svest. Ona satirično gleda na savremeno društvo, ali je ljubazna prema svojim likovima i ima unironičan osećaj za lepotu prirodnog sveta. Njena ljudska bića su biološka, kao i društvena bića, delom zbog uticaja nauke, a posebno evolucione biologije na njeno razmišljanje. Where Are the Snows (Gde su snegovi) (prvi put objavljeno 1991), The Flood (Ledeni ljudi) (1998) i The Flood (Potop) (2004) su se bavili bliskom ili daljom budućnošću. [10] Ona piše kroz muške likove jednako često kao i kroz ženske likove.[8]
Individualne ljudske brige kojima se njene priče bave uključuju poteškoće u rešavanju sukoba između potpune nesebičnosti, što često dovodi do tajne nesreće i ogorčenosti prema korisnicima; i sebičnost, što zauzvrat može dovesti do nesreće drugih, posebno dece. Ovo je tipična dilema žena s kraja 20. i početka 21. veka, ali je takođe briga za privilegovana, bogata, dugovečna zapadna ljudska bića u celini, i proširuje se na globalnu zabrinutost oko bogatstva, siromaštva i klimatskih promena. Njene knjige takođe istražuju kako se ljudi kao vrsta odnose prema neljudskim životinjama i prirodnim svetom u celini. Dve njene knjige, The White Family (Bela porodica) (2002) i My Cleaner (Moj čistač) (2005), imaju rasizam kao centralnu temu, obrađenu kao tragediju u Beloj porodici ali kao komediju u Moj čistač. Godine 2009. objavila je Moj vozač, drugi roman sa mnogim istim likovima kao i Moj čistač, ali ovaj put smešten u Ugandu u vreme napetosti sa susednim DR Kongom. [8]
Godine 2010, Dži je objavila My Animal Life, memoare koje je Ketrin Hjuz pohvalila kao „upijajuće“ [11] i o kojima je Mišel Roberts napisala u The Independent: „Dok beleži uspehe (i zamke) u životu umetnika, My Animal Life slika fini, iskreni, složeni portret uma umetnika“. [12]
Dži je potpredsednik Kraljevskog društva za književnost i profesor kreativnog pisanja na Bath Spa University.[13] Takođe je radila u upravnom odboru Društva autora i vladinom odboru za pravo na javno pozajmljivanje.[8] Među književnim nagradama koje je dodeljivala su Bukerova nagrada 1989. [14] i nagrada Wellcome Book Prize 2010. [15]
Na novogodišnjim počastima 2012, Dži je imenovana za oficira Ordena Britanske imperije (OBE) za zasluge u književnosti. 2016. godine izabrana je za neizvršnog direktora Društva za licenciranje i kolekcionarstvo autora.
Bibliografija
uredi- Dying, In Other Words (Umiranje, drugim rečima) (Harvester, 1981).
- Anthology of Writing Against War: For Life on Earth (Antologija pisanja protiv rata: Za život na Zemlji) (urednik) (Univerzitet Istočne Anglije, 1982)
- The Burning Book (Goruća knjiga) (London: Faber i Faber, 1983). Novo izdanje 1985.
- Light Years (Svetlosne godine) (London: Faber i Faber, 1985, ponovo izdao Flamingo, 1994, i Telegram, 2005).
- Grace (London: Heinemann, 1988, ; Telegram, 2009).
- Where Are the Snows? (Gde su snegovi?) (London: Heinemann, 1991; ponovo izdao Telegram, 2005).
- Lost Children (Izgubljena deca) (London: Flamingo, 1994).
- The Burning Book (Goruća knjiga) (London: Flamingo, 1994).
- How May I Speak in My Own Voice? Language and the Forbidden (Kako mogu da govorim sopstvenim glasom? Jezik i zabranjeno) (Koledž Birkbek: predavanje Vilijama Metjuza, 1996).
- The Ice People (Ledeni ljudi) (London: Richard Cohen Books, 1998, revidirani edn, Telegram, 2008).
- The White Family (Bela porodica) (London: Telegram, 2002); 20. jubilarno izdanje Telegrama, 2022.
- Diaspora City: The London New Writing Anthology (saradnik) (London: Arcadia Books, 2003).
- The Flood (Potop) (London: Telegram, 2004).
- My Cleaner (Moj čistač) (London: Telegram, 2005).
- The Blue (Plava) (kratke priče) (London: Telegram, 2006).
- NW 15: The Anthology of New Writing (NV 15: Antologija novog pisanja), u saradnji sa Bernardin Evaristo (Granta/British Council, 2007).
- My Driver (Moj vozač) (Telegram, 2009).
- My Animal Life: A Memoir, (Telegram, 2011).
- Virginia Woolf in Manhattan (Virdžinija Vulf na Menhetnu) (London: Telegram, 2014).
- Blood (Krv) (London: Fentum Press, 2019).
- Virginia Woolf in Manhattan (Virdžinija Vulf na Menhetnu). Prošireno američko izdanje (London i Njujork: Fentum Press, 2019).
- The Red Children (Crvena deca) (London: Telegram, 2022).
Reference
uredi- ^ „GEE, Maggie (Mary)”. Encyclopedia.com.
- ^ Derbyshire, Jonathan (8. 3. 2010). „The Books Interview: Maggie Gee”. New Statesman.
- ^ a b v „Professor Maggie Gee | Professor of Creative Writing”. Bath Spa University. Arhivirano iz originala 15. 08. 2023. g. Pristupljeno 15. 8. 2023.
- ^ Susan Brown; Patricia Clements; Isobel Grundy, ur. (2006). „Maggie Gee entry”. Orlando: Women's Writing in the British Isles from the Beginnings to the Present. Cambridge University Press Online. Arhivirano iz originala 27. 07. 2017. g. Pristupljeno 2. 11. 2020.
- ^ O'Keeffe, Alice (15. 6. 2014). „Maggie Gee interview: 'Writing novels is a ghastly profession'”. The Guardian.
- ^ Gee, Maggie (10 February 2019), "Dammit, Thanet, I love you: how the southeast tip of England is enjoying a genteel renaissance", The Sunday Times. Retrieved 11 February 2019.
- ^ Bailes, Kathy (31. 3. 2022). „Ramsgate’s leading role in new tale of migration and community by town author Maggie Gee”. The Isle of Thanet News. Pristupljeno 15. 8. 2023.
- ^ a b v g „Maggie Gee”. British Council. Pristupljeno 16. 9. 2016.
- ^ „Maggie Gee: Writing the Condition-of-England Novel”. Bloomsbury Publishing Plc. Pristupljeno 16. 9. 2016.
- ^ Page, Benedicte (16. 10. 2003). „Maggie Gee: A playful apocalypse”. The Bookseller. Pristupljeno 15. 8. 2023.
- ^ Hughes, Kathryn (15. 5. 2010). „My Animal Life by Maggie Gee”. The Guardian.
- ^ Roberts, Michèle (9. 4. 2010). „My Animal Life”. The Independent.
- ^ Allen, Katie (28. 9. 2012). „Weldon and Hensher head to Bath Spa”. The Bookseller. Arhivirano iz originala 06. 05. 2014. g. Pristupljeno 9. 11. 2012.
- ^ „The Booker Prize 1989 | Kazuo Ishiguro”. The Booker Prizes. Pristupljeno 15. 8. 2023.
- ^ „Maggie Gee | Novelist and academic”. Wellcome Book Prize. Arhivirano iz originala 04. 12. 2023. g. Pristupljeno 15. 8. 2023.
Spoljašnje veze
uredi- Özyurt Kiliç, Mine (decembar 2014). „"A sense of completeness, of understanding, enfolding all difference": an interview with Maggie Gee”. Contemporary Women's Writing, Advance Access. 9 (2): 167—181. doi:10.1093/cww/vpu030 .
- Audio slideshow interview about The White Family on The Interview Online
- Video interview about The White Family on Meet the Author
- Video interview about The Blue on Meet the Author
- Maggie Gee na sajtu LCCN, sa 17 kataloških evidencija
- Georgia de Chamberet, "Podcast LIVE | In conversation with Maggie Gee, author", BookBlast, 16 April 2019.