Napad NOVJ na Prozor februara 1943.

Treća udarna divizija NOVJ napala je 15. februara 1943. italijanski garnizon Prozor. Napad se odvijao u sklopu planirane operacije Glavne operativne grupe NOVJ za prodor na istok, a u širem sklopu operacijske celine poznate u istorijskoj publicistici kao Bitka na Neretvi ili Četvrta neprijateljska ofanziva.

Napad NOVJ na Prozor februara 1943.
Deo Drugog svetskog rata u Jugoslaviji

Kolona partizana u Prozoru zima 1942/'43.
Vreme1522. februar 1943.
Mesto
grad Prozor i okolina
Ishod Pobeda NOVJ, koja je ovladala područjem Prozora i doline Neretve do Mostara i Konjica
Sukobljene strane
 NOVJ  Nacistička Nemačka
 Kraljevina Italija
Nezavisna Država Hrvatska Domobrani

Prozor je branio 3. bataljon 259. pešadijskog puka italijanske divizije Murđe ojačan četom lakih tenkova i divizionom artiljerije, ukupno oko 800 vojnika i oficira. Grad je bio dobro utvrđen, branjen kružnim sistemom bunkera i protivpešadijskih zapreka u vidu višeredne bodljikave žice na očišćenom brisanom prostoru. Pristup bunkerima branjen je efikasnim centralizovanim vatrenim sistemom.

U napadu su učestvovale sve tri brigade Treće divizije: Prva dalmatinska sa opšteg zapadnog pravca, Peta crnogorska sa severa, a tri bataljona Desete hercegovačke sa istoka. Napad je počeo 15. februara u 20:00. Napad se odvijao sa mestimičnim uspehom, naročito na sektoru Prve dalmatinske, čiji su delovi ovladali jednim brojem bunkera i dohvatili se prvih kuća. Uprkos tome, pred zoru 16. februara štab divizije ocenio je ovaj uspeh nedovoljnim da bi se mogla nastaviti dnevna borba, i naredio izvlačenje jedinica iz zone italijanske artiljerije.

Napad je obnovljen sledeće večeri. Za njega je vezana jedna od ratnih legendi, prema kojoj je na sastanak štaba divizije sa rukovodećim oficirima brigada kurir doneo cedulju Vrhovnog komandanta (koji se nalazio u obližnjem Šćitu) na kojoj su pisale četiri reči: „Prozor noćas mora pasti“. Istorijski zapisi i sećanja ne potvrđuju ovu legendu.

Napad je počeo 16. februara u 23:00, a snage Treće divizije ojačane su Artiljerijskim divizionom Vrhovnog štaba (7 haubica) i sa dva bataljona Treće krajiške brigade. Drugi napad odvijao se znatno uspešnije. Naročito uspešan bio je Treći (Mostarski) bataljon Desete hercegovačke, koji se provukao između bunkera i ubacio u centar grada. Probili su se i delovi Pete crnogorske. Već nakon 1 po ponoći italijansku posadu zahvatila je panika. Njeni ostaci formirali su motorizovanu kolonu ojačanu tenkovima i pred zoru krenuli su u proboj prema Rami i Jablanici. Ovu kolonu dočekala su u zasedi dva bataljona Desete hercegovačke brigade, unapred raspoređena u tom cilju, i gotovo potpuno je uništili.

Italijanska posada imala je u ovoj borbi 220 poginulih, 280 zarobljenih i veći broj ranjenih. Jedinice NOVJ osvojile su veliki ratni plen koji je, između ostalog sačinjavalo 5 lakih tenkova, 4 haubice, 2 protivkolska topa, 4 minobacača, 12 mitraljeza, 25 puškomitraljeza, 10 kamiona, 1 traktor, oko 500 pušaka i velika količina ratnog materijala i opreme. Jedinice Treće divizije pretrpele su gubitke od 23 poginula, 39 teže i 78 lakše ranjenih boraca.[1] Veći broj teških ranjenika kasnije je podlegao ranama.

U tom periodu italijanske snage pretrpele su niz teških poraza: kod Drežnice delovi Druge proleterske divizije 16. februara uništili su 1. bataljon 260. puka divizije Murđe, 1. bataljon 259. puka uništen je 20-22. februara u Rami i Jablanici, a likvidirane su i brojne manje posade. Na taj način jedinice NOVJ ovladale su pristupnim putevima i dolinom Neretve od Mostara do Konjica.

Reference uredi

  1. ^ Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda-a, tom IV, knjiga 10, dokumenti 91 i 100 - Izveštaji štaba 3. divizije od 17. i 18. II 1943.

Literatura uredi