Nikolinci
Nikolinci (rum. Nikolinţ) su naselje u Srbiji u opštini Alibunar u Južnobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2011. imalo je 1131 stanovnika.
Nikolinci | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Autonomna pokrajina | Vojvodina |
Upravni okrug | Južnobanatski |
Opština | Alibunar |
Stanovništvo | |
— 2011. | 1131 |
— gustina | 15/km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 45° 02′ 35″ S; 21° 04′ 01″ I / 45.043° S; 21.067° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 92 m |
Površina | 82,9 km2 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 26322 |
Pozivni broj | 013 |
Registarska oznaka | PA |
Istorija
urediNaselje je kroz istoriju nosilo različita imena: Szent Miklós u 15. veku, Malo Kakovo-1775. godine, Nikolince-1894. godine, Temes Miklós -1920. godine, Nikolince-1920. godine, Nikolinci-1922. godine.
Godine 1404. postojala su dva Sentmikloša, drugi je bio Zenthmyklos et alias Zenthmykos, u krašovskom komitatu.
Pri kraju turske vladavine postojala su isto tako dva naselja, koja su nosila ime Nikolince: Malo Nikolince, koje je 1698. godine prestalo da postoji, i Veliko Nikolince, koje je 1716. godine propalo.
Godine-1716 ušla je nikolinačka okolina u sastav vršačkog dištrikta temišvarskog Banata, a 1717. godine selo ima 10 naseljenih kuća. Veliko Nikolince bilo je na mestu sadašnjeg sela, a Malo Nikolince je ležalo više prema istoku. Oba mesta postojala su i dalje kao poljska dobra. Godine 1723. uzeli su stanovnici sela Kakova ova ponjska dobra u zakup od carske komore, jer su svoje zemlje imali malo. Godine-1744. su Kakovčani molili za dozvolu da 40 svojih porodica presele u Nikolince, jer je njihovo Kakovo prenaseljeno. Pošto su dobili dozvolu, naselili su se na današnje polje „Selište“, istočno od Malog Nikolinca, i osnovali Malo Kakovo. Godine 1746. podigli su crkvu brvnaru i uzeli u zakup susedno poljsko dobro „Oca“ (Otsa, danas Banatski Karlovac). Godine 1749. brojalo je Malo Kakovo 66 domova, a seoski pop je bio Radul Komanov. Godine 1751. bilo je 70 kuća.
Godine 1774. dodeljeno je Malo Kakovo ilirskoj, a 1776. godine vlaško-ilirskoj regimenti. Ali pošto je Malo Kakovo stradalo od poplave, premešteno je 1774. godine na mesto Velikog Nikolinca i od tada je naselje nosilo ime Nikolince.
Godine 1782. novo naselje je brojalo 1203 pravoslavne duše. Godine 1785. bilo je 140, a 1799. godine 143 kuće, sa 1494 duše. Godine 1785. sveštenik je bio Pavel Mihalović, a đakon Danijel Pinko. Godine 1789. opštinski načelnik je bio Janoš Pinko. Tada je školu pohađalo 45 učenika.
Godine 1827. popisano je 22 katolika i 2620 pravoslavaca. Godine 1837. bilo je 25 katolika i 2475 pravoslavaca. Godine 1854. naselje je imalo 2771 stanovnika. Godine 1873. pripojeno je tamiškom komitatu, a 8. decembra 1894. godine otvorena je železnička stanica. Godine-1905. pojavljuju se prvi nazareni, kojih 1928. god ima 69 porodica.
Godine 1909. porušena je stara crkva i na njenom mestu podignuta je (1910. god) nova u vizantijskom stilu sa dva tornja.
Godina | Broj stanovnika |
---|---|
1869. | 3.065 |
1880. | 3.063 |
1890. | 3.299 |
1900. | 3.458 |
1910. | 3.483 |
Kretanje broja stanovnika od 1869. do 1910. godine.
Za vreme prevrata (30.10. 1918 god.) pobunili su se meštani i demolirali beležnički stan, a beležnika najurili: opljačkali su zatim željezničku stanicu i jedan voz. Vođa rulje i jedna žena platila glavom.
Godine-1923. ukinuta je ovdašnja poštanska ispostava i moderniziran Ivančanin mlin, a 31. januara 1921. godine popisano je 3230 stanovnika od kojih je bilo Srba-23, Rumuna-3040, Nemaca-4, Mađara-4, i ostalih (Cigana) 159 duša.
Zanimljivosti
urediU Nikolincima je 1969. godine rođen jedan od trenutno najboljih harmonikaša sveta Lelo Nika. Dva puta je proglašavan za zvanično najboljeg harmonikaša na svetu. Danas živi u Malmeu, Švedska.
Nikolinci se nalaze na putu M 1.9, između Banatskog Karlovca i Uljme.
Demografija
urediU naselju Nikolinci živi 986 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,1 godina (39,7 kod muškaraca i 44,2 kod žena). U naselju ima 408 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,04.
Ovo naselje je većinski naseljeno Rumunima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
|
|
m | ž |
|||
? | 3 | 6 | ||
80+ | 12 | 29 | ||
75—79 | 13 | 37 | ||
70—74 | 31 | 42 | ||
65—69 | 30 | 52 | ||
60—64 | 38 | 45 | ||
55—59 | 42 | 49 | ||
50—54 | 47 | 43 | ||
45—49 | 45 | 51 | ||
40—44 | 45 | 41 | ||
35—39 | 26 | 28 | ||
30—34 | 32 | 23 | ||
25—29 | 44 | 36 | ||
20—24 | 35 | 35 | ||
15—19 | 41 | 31 | ||
10—14 | 24 | 48 | ||
5—9 | 34 | 33 | ||
0—4 | 37 | 32 | ||
Prosek : | 39,7 | 44,2 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 484 | 122 | 299 | 36 | 26 | 1 |
Ženski | 548 | 72 | 292 | 148 | 33 | 3 |
UKUPNO | 1.032 | 194 | 591 | 184 | 59 | 4 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 303 | 237 | 0 | 0 | 16 |
Ženski | 181 | 127 | 0 | 0 | 12 |
UKUPNO | 484 | 364 | 0 | 0 | 28 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 0 | 7 | 11 | 1 | 7 |
Ženski | 0 | 0 | 6 | 0 | 0 |
UKUPNO | 0 | 7 | 17 | 1 | 7 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 0 | 0 | 3 | 4 | 1 |
Ženski | 1 | 2 | 3 | 11 | 7 |
UKUPNO | 1 | 2 | 6 | 15 | 8 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 2 | 0 | 0 | 14 | |
Ženski | 3 | 1 | 0 | 8 | |
UKUPNO | 5 | 1 | 0 | 22 |
Reference
uredi- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.
Literatura
uredi- Literatura
- Letopisi opština u južnom Banatu napisao Filiks Mileker. ISBN 978-86-85075-04-9.
- Letopis Period 1812 – 2009 g. Peščari Napisao M. Marina:(Beč 2009) Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju o selu Nikolincima nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani: [1]
- Ma kakve mu bile mane i nedostaci, nedorečenosti, ali je suština i jezgro ovog rada je ostalo i ostaće netaknut. Neki delovi imaće samo svoj istorijski značaj, ali svi ostali zadržače i sačuvaće u punoj meri svoju naučnu vrednost. Jedno se ipak ne može osporiti, da smo bar udarili temelj, da smo pokazali pravac i obeležili put na kome se valja kretati ako želimo uspešan rad na polju naše istorije. Pa ako i nismo postigli više, nego samo toliko da smo dali podstrek drugima, od nas vičnimjima, mudrijima, koji će ovaj i ovakav posao bolje i savršenije obaviti nego mi tada smo već time učinili dosta „M. Marina“