Obični ris (evroazijski ili šumski ris;[2] (lat. Lynx lynx) je vrsta mačke srednje veličine, prirodno nastanjene u Sibiru, centralnoj i istočnoj Evropi, kao i u istočnoj i jugoistočnoj Aziji. Može da naraste do 1,3 m. Stanovnik je gustih šuma i rečnih klisura. Zauzima teritoriju od 5 do 100 km² i na njoj ne trpi druge pripadnike svoje vrste.

Obični ris
Lynx lynx
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Vrsta:
L. lynx
Binomno ime
Lynx lynx
areal običnog risa
Sinonimi
  • Felis lynx Linnaeus, 1758

Fizičke osobine uredi

Obični ris, najveća je vrsta risa, kojih ukupno ima četiri. Dužina mu je između 80 i 130 cm, a visina između 60 i 65 cm. Dužina repa mu je od 11 do 24,5 cm. [3][4] Mužjaci su obično teški od 18 do 30 kg, a ženke 8 do 21 kg.[5][6][7][8] Mužijak risa iz Sibira, gde ta vrsta dostiže najveću veličinu tela, može težiti do 38 kg ili čak 45 kg.[9][10] Telo je snažno, s relativno snažnim i dugačkim nogama. Šape su im velike i sa dosta krzna. Tokom leta, obični ris ima relativno kratko, crveno ili braon krzno, koje može da posvetli. Zimi ga zamenjenuje za mnogo deblje, slojem svilenkastog krzna, od srebrnosive do sivkasto braon boje.

Oglašavanje uredi

Ova vrsta risa ima širok spektar zvukova, ali je generalno tiha mačka, osim u periodu parenja. Zvukovi parenja su mnogo glasniji i sastoje se od dubokog režanja kod mužjaka, dok ženke ispuštaju zvukove poput mjaukanja, samo mnogo glasnije od domaće mačke. Vrlo su tajnovite životinje i zvukovi su im retki, pa njihovo prisustvo u nekom kraju može godinama da prođe neopaženo.[11]

Ponašanje uredi

Obični ris je najaktivniji tokom sumraka i noću. Tipična je grabljivica i dobar regulator brojnosti mnogih vrsta divljači. Dnevno prelazi od 5 do 25 km. Uglavnom ide istim prolazima. Ponovo posećuje neku teritoriju tek posle 7—10 dana. Ne napušta teritoriju ako nije prinuđen. Lovi uglavnom manje sisare i ptice, ali i veće životinje. Hrani se zečevima, vevericama, miševima i drugim glodarima, crvenim lisicama, ali i divljim svinjama, jelenima i srndaćima — koje uglavnom lovi zimi, jer tada teže pronalazi zečeve i glodare. Odrasloj jedinki dnevno je potrebno između 1,1 i 2 kg mesa, pa se može desiti da veći ulov jedu danima. Uglavnom uhode plen, šunjaju se i zaskaču ga iz zasede. U lovu koriste vid i sluh, pa se često penju na stene i oboreno drveće kako bi nadgledali teren. Jedinke u lovu pokrivaju teritoriju od 20 do 450 km², što zavisi od količine plena na tom prostoru. Mužjaci imaju tendenciju da love na širim prostranstvima. Oni patroliraju svakodnevno kroz svoje lovište i ostavljaju mirise kako bi druge jedinke znale za njihovo prisustvo. Kao i kod drugih mačaka, ti mirisi su od izmeta, urina i prilikom grebanja drveća.

Razmnožavanje uredi

Sezona parenja je od januara do aprila, a ženke ulaze u plodne dane samo jednom tokom tog perioda, i to traje od četiri do sedam dana. Ovaj evroazijski ris nema mogućnost da kontroliše reproduktivno ponašanje u zavisnosti od plena, kao što to može njegov bliski rođak kanadski ris. To se uglavnom povezuje sa činjenicom da obični ris ima širi raspon plena, pa retko ostaje bez ikakve hrane i ne mora na taj način da se prilagođava okolnostima.

Skotne mačke prave jazbinu na nekoj sigurnoj lokaciji, uglavnom tamo gde grane zaklanjaju prilaz ili korenje drveća. Na podu su često perje, jelenska dlaka i suva trava, kako bi mladunci imali udobnu podlogu. Trudnoća traje od 67 do 74 dana i na svet donose od jednog do četiri mladunca. Na rođenju teže između 240 i 430 grama, slepi su i bespomoćni. Majku napuštaju s desetak meseci, a polnu zrelost dostižu sa dve ili tri godine. U zatočeništvu mogu da žive do 20 godina.

Stanište i areal uredi

Areal rasprostranjenja je nekad bio vrlo širok, od Atlantskog do Tihog okeana. Brojnost mu je danas veoma mala, pa se u nekim zemljama vrše napori za njegovo ponovno naseljavanje. U Srbiji je zakonom zaštićena vrsta, usled male veličine populacije. Redovan lov na risa nije dozvoljen.

Reference uredi

  1. ^ Cat Specialist Group (2002). Lynx lynx. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2006. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 11. 05. 2006.  Baza podataka sadrži činjenice, na osnovu kojih je takson na nižem stepenu opasnosti.
  2. ^ Mirić Đ. 1969. Predlog srpskohrvatske nomenklature jugoslovenskih sisara (Mammalia). Glasnik Prirodnjačkog muzeja u Beogradu B-24: 161—173.
  3. ^ Page, Amanda; Kirkpatrick, Win; Massam, Marion (јануар 2008). „RISK ASSESSMENT FOR AUSTRALIA – Eurasian Lynx (Lynx lynx)” (PDF). Government of Western Australia: Department of Agriculture and Food. стр. 1—18. Архивирано из оригинала (PDF) 19. 04. 2016. г. Приступљено 15. 12. 2016. 
  4. ^ Nowak, Ronald M. (1999). Walker's Mammals of the World. 2. JHU Press. стр. 806. ISBN 978-0-8018-5789-8. 
  5. ^ „Eurasian lynx”. Peter Jackson. 24. 4. 1997. Архивирано из оригинала 27. 5. 2007. г. Приступљено 28. 5. 2007. 
  6. ^ „Science & Nature – Wildfacts – Eurasian lynx”. BBC. 25. 7. 2008. Архивирано из оригинала 14. 01. 2009. г. Приступљено 29. 12. 2010. 
  7. ^ Lynx Felis lynx. animals.nationalgeographic.com
  8. ^ Burnie D and Wilson DE (Eds.), Animal: The Definitive Visual Guide to the World's Wildlife. DK Adult. 2005. ISBN 978-0-7894-7764-4.
  9. ^ „San Diego Zoo's Animal Bytes: Lynx”. Sandiegozoo.org. Arhivirano iz originala 11. 12. 2011. g. Pristupljeno 29. 12. 2010. 
  10. ^ Boitani, Luigi, Simon & Schuster's Guide to Mammals. Simon & Schuster/Touchstone Books. 1984. ISBN 978-0-671-42805-1.
  11. ^ Sunquist, Mel; Sunquist, Fiona (2002). Wild cats of the World. Chicago: University of Chicago Press. str. 164–176. ISBN 978-0-226-77999-7.