Oskoruša (lat. Sorbus domestica) je listopadna vrsta drveta iz porodice Rosaceae.

Oskoruša
Drvo Oskoruše u Paštriću
Naučna klasifikacija uredi
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Kladus: Angiospermae
Kladus: Eudicotidae
Kladus: Rosids
Red: Rosales
Porodica: Rosaceae
Rod: Sorbus
Podrod: Sorbus subg. Cormus
Vrsta:
S. domestica
Binomno ime
Sorbus domestica

Rasprostranjenost uredi

Rasprostranjena je u južnoj i srednjoj Evropi, sjevernoj Africi, na Krimu i u Maloj Aziji. Teško je odrediti tačne granice prirodne rasprostranjenosti, budući da je od davnina sađena i spontano proširena. Težište areala je na Balkanskom poluostrvu, Apeninskom poluostrvu i u južnoj Francuskoj.

Izgled uredi

Oskoruša je 15-20 metara visoko drvo široke, okruglasto jajaste krošnje. Kora je pepeljastosiva, crvenkastosmeđa do tamnosiva, djelimično se odlupljuje, kasnije je duguljasto pločasto ispucala. Korijen je srcolik sa više razgranatih, dobro razvijenih žila srčanica. Izbojci su žućkastosmeđi, goli, djelimično pokriveni sivkastim slojem epiderma, posuti lenticelama. Kratki izbojci su brojni i prstenasto smežurani.

Pupoljci su spiralno raspoređeni oko izbojka, dugački oko 1 centimetar, jajasto stožasti, tupo ušiljenog vrha, pokriveni većim brojem ljusaka. Ljuske pupoljaka su široke, ljepljive, zelenkaste, djelimično crvenkaste, s tamnijim rubovima, gole, sjajne. Vršni pupoljak je veći i izduženiji od postranih, koji su djelimično priklonjeni uz izbojak, otklonjenih vrhova. Lisni ožiljak je trokutast do polumjesečast, s pet tragova provodnih snopića.

Lišće je dugačko 15-18 centimetara, neparno perasto sastavljeno od 11 do 21 liske, koje su usko duguljaste, dugačke 3-8 centimetara, simetrične osnove, oštro napiljenog ruba, odozgo gole, odozdo pahuljasto pustenaste, kasnije gole i plavkastozelene. U jesen pocrvene pa listići rano otpadaju.

Cvjetovi su dvopolni, entomogamni, bijeli, široki oko 1,5 centimetara, 35-75 cvjetova skupljeno u 6-10 centimetara široke gronje. Lapova časke i latica ima 5, prašnika 20, plodnih listića 5, potpuno su srasli, vratova tučka 5. Cvjetanje je u maju i junu.

Prividni plodovi su sočni, jabučasti ili kruškoliki, dugački do 3 centimetra, žućkastozeleni do smeđkasti, posuti lenticelama, a sa osunčane strane crvenkasti. Gorko su kiselkastog ukusa, a tek nakon stojanja i prvih mrazova postaju smeđi, mekani, ukusni i slatki. Dozrijevaju u septembru i oktobru, sadrže 5-6 sjemenki, koje su do 7 milimetara dugačke, široko jajaste, spljoštene, ušiljenog vrha, smeđe, više ili manje sjajne. Sjeme raznosi divljač, ptice i glodari.

 
Izbojak i plodovi oskoruše

Ekološka svojstva uredi

Raste sporo (osim u mladosti), a doživi starost 200-300 godina. Heliofilna je i kalcifilna vrsta, koja samo u ranoj mladosti djelimično podnosi zasjenu. Preferira toplu i blagu klimu. Nema posebne zahtjeve što se tiče zemljišta, ali najbolje uspijeva na dubokim i plodnim zemljištima. Dobro podnosi sušu (slično kao hrast medunac), a osjetljiva je na kasne proljećne mrazove (nešto manje nego hrast kitnjak). Zimi izdrži temperaturu do -30 °C. Osjetljiva je na kompeticiju drugih vrsta. Pionirska je vrsta sa širokom ekološkom valencijom. Javlja se pojedinačna ili u manjim grupama na nadmorskoj visini do 1400 metara (u mediteranskom području), a u srednjoj Evropi do 650 metara.

Upotreba uredi

Tvrdi plodovi oskoruše su opori, gorki i kiseli. Tek poslije dužeg stojanja i prvih mrazeva, kad sagnjile, postaju mekani, ukusni i slatki. Plodovi se jedu sirovi, a mogu se i preraditi u marmeladu ili kompot. Upotrebljavaju se i kao dodatak kod proizvodnje jabukovače ili se prerade u rakiju od oskoruša. Oskoruše sadrže 11-14% šećera (znatno više fruktoze nego glukoze). U prezrelom voću ima i nešto alkohola i jabučne kiseline (0,6%), tanina, azotnih materija i dosta celuloze. Od vitamina, na 100 grama sadrže oko 8 miligrama asorbinske kiseline i 2,5 miligrama karotina. Plodove vrlo rado jedu srne i jeleni. Od drveta oskoruše proizvodi se poljski alat, kundaci za puške, klompe, palice za bilijar, modeli za kovačke kalupe, čembala, škotske gajde i skupocjeni namještaj.

Galerija uredi

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Wilson, B. (2018). Sorbus domestica. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2018: e.T79921100A119836528. Pristupljeno 30. 5. 2022. 

Spoljašnje veze uredi