Oslobodilačka nacionalna armija

Oslobodilačka nacionalna armija (ONA; alb. Ushtria Çlirimtare Kombëtare, UÇK; mkd. Ослободителна народна армија, ОНА), poznata i kao makedonska UČK,[a] bila je albanska militantna[10] i separatistička milicija koja je 2001. započela oružani sukob na teritoriji Republike Makedonije. Po nekim izvorima ona je usko povezana sa Oslobodilačkom vojskom Kosova (OVK).[11] Oružani sukob je završen potpisivanjem Ohridskog sporazuma, kojim su Albanci u Makedoniji dobili veća prava.

Oslobodilačka nacionalna armija
Ushtria Çlirimtare Kombëtare
Vođe
  • Ali Ahmeti
  • Gezim Ostreni
  • Džezair Šaćiri
  • Jakup Asipi
  • Jetula Ćari
  • Hajrula Misini
Vrijeme djelovanja1999—2002.
2004—danas (otcepljene grupe)
SjedišteŠar-planina, Crna gora
DjelokrugSjeverozapadna Makedonija i Skopski region
Ideologija
Brojnost2.500—3.000[1]
Saveznici Albanska nacionalna armija
Oslobodilačka vojska Kosova
Oslobodilačka vojska Preševa, Medveđe i Bujanovca
ProtivniciSeverna Makedonija Makedonija
 NATO[2][3][4]
Ukrajina Ukrajina[5][6][7]
 Bugarska[8][9]
Bitke i ratoviSukobi u Republici Makedoniji

Nastanak uredi

Po nekim izvorima, ONA je nastala kao nastavak i transformacija Oslobodilačke vojske Kosova na prostoru Severne Makedonije, a njeni članovi su bivši pripadnici OVK koji su učestvovali u borbama na Kosovu i Metohiji. Sa raspuštanjem Oslobodilačke vojske Preševa, Medveđe i Bujanovca većina njenih pripadnika je prešla na teritoriju Republike Makedonije u sastav ONA.

Prema mnogim izvorima, krajnji cilj ONA i OVPMB je nezavisnost Kosova, što bi predstavljalo teritorijalnu jezgro na koje bi trebalo da se priključi južna Srbija (tačnije Preševska dolina) i zapadna Makedonija.

Glavni štab ONA je bio u Prizrenu na čelu sa Ermušom Džemailom, Ali Ahmetijem kao političkim predstavnikom, Fazli Veliuom kao odgovornim za dijasporu i Gezimom Ostrenijem kao glavnim vojnim komandantom.

ONA je dobijala stalnu logističku podršku u finansijama, oružju, dobrovoljcima, hrani i lijekovima od vlasti sa Kosova i iz Albanije, albanske dijaspore, kao i lokalnog albanskog stanovništva u Makedoniji. Veliki dio pripadnika ONA je pred sam početak oružanih sukoba bio na vojnoj obuci u Sjevernoj Albaniji.

Formiranje uredi

ONA je svoje jedinice formirala u vidu brigada i davala im je nazive po trocifrenim brojevima. Prva formirana je t.n. 112. brigada u blizini Kumanova i 113. brigada u blizini Tetova.

ONA je formirana u jesen 1999. godine, i predvodio ju je bivši komandant OVK Ali Ahmeti, unuk Fazli Veliua. Zahtjevi u prvom planu su bili zasnovani na stvaranje konfederacije u Severnoj Makedoniji.[12] Prema pojedinim izvorima, visoki komandanti ONA su izjavljivali da oni nisu htjeli ugroziti stabilnost i teritorijalni integritet, i da su kroz gerilski rat tražili svoja prava u Severnoj Makedoniji, jednaka pravima Makedonaca.[13] Vlada Republike Makedonije je u početku tvrdila da je ONA teroristička, ekstremistička i separatistička organizacija čiji je cilj bio otcjepljenje dijelova Severne Makedonije, gdje Albanci čine većinu, i njihovo pripajanje Kosovu ili stvaranju Velike Albanije.

Na početku, 22. januara, ONA je napade na makedonske snage bezbjednosti vršila upotrebom lakog naoružanja.[14] Sukob je ubrzo eskalirao i početkom marta 2001. godine, pripadnici ONA su uspostavili kontrolu na velikom dijelu sjevernih i zapadnih djelova Severne Makedonije, da bi na kraju stigli na nekoliko kilometara od Skoplja, zauzimajući selo Aračinovo.[15]

Tokom marta, ONA je neuspješno pokušavala zauzeti grad Tetovo u otvorenom oružanom sukobu, kontrolišući brdske i planinske prijedele između Kosova i Tetova. Vlada Severne Makedonije 3. maja 2001. godine pokreće veliki protivnapad u kumanovskoj oblasti.[15] ONA 13. juna uspijeva zauzeti selo Aračinovo. Dvije sukobljene strane su 13. avgusta 2001. godine potpisale mirovni sporazum poznat kao Ohridski sporazum, kojim je sukob u zemlji doveden do kraja, a pripadnici ONA su dobili amnestiju od makedonskih vlasti.

Sastav i vojne sposobnosti uredi

Prema procjeni ONA je imala oko 5.000 pripadnika.[16][17] Dio pripadnika ONA su obučavale britanske snage. Isto kao i u slučaju OVK-a, oni su ranim ratnim dejstvima koristili lako naoružanje njemačkog, američkog, kineskog, albanskog i jugoslovenskog porijekla. Bili su opremljeni automatskim i poluautomatskim puškama, ručnim minobacačima, protivtenkovskim i protivpješadijskim minama, ručnim bombama, protivavionskim mitraljezima, snajperskim puškama sa velikim dometom. Kako je rat odmicao, pobunjenici su došli u posjed teškog naoružanja, uključujući i tenkove T-55 i oklopna vozila, koja su zaplijenili tokom borbe sa makedonskim snagama bezbjednosti.[18][19]

Napomena uredi

  1. ^ UČK je transkpripcija skraćenice na albanskom (UÇK) koja se odnosi na dvije separatističke i terorističke albanske organizacije, Oslobodilačku vojsku Kosova i Oslobodilačku nacionalnu armiju, čije skraćenice na srpskom nisu iste, tako da je skraćenica prve OVK, a druge ONA.

Reference uredi

  1. ^ Pettifer, James (2004). „The 2001 Conflict in FYROM-Reflections” (PDF). Defence Academy of the United Kingdom: 20. 
  2. ^ Gall, Carlotta (2001-03-08). „NATO Troops Help Macedonians Drive Away Ethnic Albanian Rebels”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2023-04-07. 
  3. ^ Gall, Carlotta (2001-03-09). „G.I.'s Join Macedonians in Fight Against Albanian Rebels”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2023-04-07. 
  4. ^ „US Troops Take over Rebel-Held Macedonian Village”. Al Bawaba (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-04-07. 
  5. ^ „Іstorія odnієї družbi. Яk Ukraїna borolasя za єdnіstь Pіvnіčnoї Makedonії”. BBC News Ukraїna (na jeziku: ukrajinski). 2021-02-07. Pristupljeno 2023-07-13. 
  6. ^ Bugajski, Janucz (2004). Cold Peace: Russia's New Imperialism. Praeger. str. 198-199. 
  7. ^ Petersen, Roger D. (2011-09-30). Western Intervention in the Balkans: The Strategic Use of Emotion in Conflict (na jeziku: engleski). Cambridge University Press. ISBN 978-1-139-50330-3. 
  8. ^ „CNN.com - Bulgaria offers troops to Macedonia - March 5, 2001”. edition.cnn.com. Pristupljeno 2023-07-16. 
  9. ^ Petersen, Roger D. (2011-09-30). Western Intervention in the Balkans: The Strategic Use of Emotion in Conflict (na jeziku: engleski). Cambridge University Press. ISBN 978-1-139-50330-3. 
  10. ^ Pugh, Michael Charles; Sidhu, Waheguru Pal Singh (2003). The United Nations & Regional Security: Europe and Beyond (na jeziku: engleski). Lynne Rienner Publishers. ISBN 978-1-58826-232-5. 
  11. ^ The Fight Against Terrorism and Crisis Management in the Western Balkans by Iztok Prezelj,2008,ISBN 978-1-58603-823-6,page 49-50
  12. ^ Guardian article,Macedonia timeline,Key dates in the crisis
  13. ^ BBC,Who are the rebels?
  14. ^ "Three Serb policemen killed by Kosovar extremists", The Scotsman, 19 February 2001
  15. ^ a b Guardian article
  16. ^ „Friends of Bosnia article,Albanian rebels , trained by the SAS are gaining ground in Macedonia, aiming for the key city of Tetovo”. Arhivirano iz originala 23. 12. 2006. g. Pristupljeno 27. 05. 2015. 
  17. ^ "How many groups, how many guns?", The Economist, 25 August 2001
  18. ^ BBC article,Macedonia sets new peace conditions
  19. ^ "Macedonia on brink of war", Sunday Times, 10 June 2001

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi