Parabola

крива у равни, која може да се представи као конусни пресек створен пресеком равни са правим кружним конусом, при чему је раван паралелна са
Za stilsku figuru, pogledajte Parabola (književnost)

Parabola (starogrč. παραβολή, poređenje) je kriva u ravni, koja može da se predstavi kao konusni presek stvoren presekom ravni sa pravim kružnim konusom, pri čemu je ravan paralelna sa izvodnicom konusa. Parabola se može definisati i kao geometrijsko mesto tačaka u ravni koje su jednako udaljene od tačke (fokusa) i date prave (direktrise).

Deo parabole (plavo obojene), sa raznim karakteristikama (u drugim bojama). Kompletna parabola nema krajnje tačke. U ovoj orijentaciji se proteže beskrajno ulevo, udesno i nagore.
Parabola je član porodice Konusni presekkonusnih preseka.

Jedan opis parabole obuhvata tačku (fokus) i liniju (direktorijum). Fokus ne leži na direktrisi. Parabola je geometrijsko mesto tačaka u toj ravni koje su jednako udaljene i od direktrise i od fokusa. Alternativni opis parabole je kao konusni presek, stvoren od preseka desne kružne konusne površine i ravni paralelne drugoj ravni koja je tangencijalna konusnoj površini.[a]

U Dekartovim koordinatama, parabola sa osom paralelnom sa osom y, vrhom u (h, k), sa fokusom u (h, k + p) i direktrisom y = k - p, gde je p rastojanje od vrha do fokusa, opisuje se jednačinom:

a parabola sa osom paralelnom sa osom x jednačinom

Još opštije, parabola je kriva u Dekartovom koordinatnom sistemu definisana nesvodljivom[1][2][3] jednačinom oblika

gde je , svi koeficijenti su realni brojevi, , , i gde postoji više od jednog rešenja koje definiše tačke parabole (x, y).

Osobine

uredi

Parabola je osno simetrična. Osa simetrije prolazi fokusom parabole i okomita je na direktrisu. Rotacijom parabole oko njene ose simetrije nastaje paraboloid.

Za parabolu se kaže da je u normalnom položaju, kada je njena osa paralelna s osom   ili  .

Parabola se može definisati kao konusni presek s nagibom koji je jednak jedan. Iz tog proizilazi, da su sve parabole slične.[4][5] Parabola se može švatiti kao granica niza elipse, u kojoj je jednan od fokusa stacionaran, a drugi se postepeno udaljava do beskonačnosti.

Matematički zapisi

uredi

Implicitni zapis

 

Skup svih tačaka X u ravni, koje imaju istu udaljenost od fokusa F i od direktrise d, koja ne prolazi fokusom F.

Dekartov koordinatni sistem

uredi

Standardni opis parabole:

 
Parabola u dekartovom koordinatnom sistemu

V[m, n] – vrh parabole sa koordinatama m, n
F – fokus parabole
d – direktrisa
o – osa parabola
  – veličina parametra,  
 
X[x, y] – proizvoljna tačka koja pripada paraboli


Kanonski oblik jednačine
uredi

Kanonski (normalni) oblik jednačine parabole u normalnom položaju (osa parabole je paralelna sa osom   te za vrh parabole  ) vredi

 

Za   parabola je otvorena desno, a za   parabola je otvorena levo. Za   dobija se parabola s vrhom u koordinatnom početku.

Fokus tako zadane parabole ima koordinate

 

a direktrisa je opisana jednačinom

 

Kanonski oblik jednačine parabole s osom u koordinatnoj osi   i vrhom u koordinatnom početku se može zapisati kao

 

Za   parabola je otvorena prema gore, a za   otvorena je prema dole.

Jednačina konusnog preseka
uredi

Ako se u jednačini konusnog preseka uvrsti   i  , dobija se parabola u normalnom položaju (osa parabole je paralelna s osom  ),[6] koja ima disektrisu

 

fokus ima koordinate

 

a koordinate vrha su

 

Parametar ima vrednost

 

Slično u slučaju   i   dobija se parabola u normalnom položaju (osa parabole je paralelna s osom  ). Za direktrisu, fokus, vrh i parametar dobija ase

 
 
 
 

Parabola se iz opšteg do normalnog položaja može prevesti rotacijom koordinatnog sistema o ugao   datog izrazom

 
Karakteristike parabole u odnosu na njen položaj
uredi
  • Osa parabole   je paralelna s osom   imajući minimum (tačka V) na osi  .
 
Parabola u Dekartovom koordinatnom sistemu usmerena ka pozitivnom delu ose x
Temena jednačina:
 
Parametarska jednačina:
 
 
Oššta jednačina:
 
Jednačina direktrise:
 
Jednačina tangente u tački  :
 

Osa parabole   je paralelna sa osom   imajući maksimum (tačka V) na osi  .

 
Parabola u Dekartovom koordinatnom sistemu usmerena ka negativnom delu ose x
Temena jednačina:
 
Parametarska jednačina:
 
 
Opšta jednačina:
 
Jednačina direktrise:
 
Jednačina tangente u tački  :
 
  • Osa parabole   je paralelna sa osom   imajući minimum. Konveksna parabola.
 
Parabola u Dekartovom koordinatnom sistemu usmerena ka pozitivnom delu y
Temena jednačina:
 
Parametarska jednačina:
 
 
Opšta jednačina:
 
Jednačina direktrise:
 
Jednačina tangente u tački  :
 
  • Osa parabole   je paralelna s osom   imajući maksimum. Konkavna parabola.
 
Parabola u Dekartovom koordinatnom sistemu usmerena ka pozitivnom delu y
Temena jednačina:
 
Parametarska jednačina:
 
 
Opšta jednačina:
 
Jednačina direktrise:
 
Jednačina tangente u tački  :
 
Uzajamni odnos parabole i prave
uredi

Ako se reši sistem jednačina parabole i prave. Ukoliko se dobije linearna jednačinu, koja ima rešenja - prava seče parabolu u jednoj tački. Ukoliko linearna jednačina nema rešenja - prava i parabola se mimoilaze. Ukoliko se dobije kvadratna jednačina i diskriminanta   je:

  • D > 0 dva rešenja - prava seče parabolu u dve tačke
  • D = 0 jedno rešenje - prava je paraboli tangenta
  • D < 0 nema rešenja - prava i parabola se mimoilaze

Polarni koordinatni sistem

uredi

Parabola s fokusom u početku koordinatnog sistema i s vrhom na negativnoj poluosi x zapisuje se pomoću jednačine:

 

gde   je parameter parabole.

Iz tog je vidljivo, da parametar parabole ima takođe značenje polovine dužine tzv. latus rectum, tako da je i tetiva konusnog preseka normalna na glavnu osu u fokusu  . Kod parabole se ta vrednost izjednačava sa četverostrukom dužinom fokusne udaljenosti.

Polarnom jednačinom je moguće dokazati, da parabola nastane kružnom inverzijom kardiode.[7]

Parabola u realnom svetu

uredi

Trajektorije tela koja se kreću u homogenom gravitacijskom polju su parabole. Po paraboli se takođe kreću tela u centralnim gravitacijskim poljima, ako je njihova brzina tačno jednaka drugoj kosmičkoj brzini, a smer im se poklapa sa smerom tog polja. Npr. put, po kojem se kreću neke kometi, su veoma slične paraboli.

Ako se zrak koji prilazi paraboli (ili paraboloidu) paralelno sa osom simetrije odbije od parabole/paraboloida, prolaziće fokusom. To je razlog, zašto se proizvode parabolična ogledala i antene (npr. kod automobila, dvogleda, telekomunikacijskih satelita i sl.).

Napomene

uredi
  1. ^ The tangential plane just touches the conical surface along a line, which passes through the apex of the cone.

Reference

uredi
  1. ^ Gallian, Joseph (2012), Contemporary Abstract Algebra (8th izd.), Cengage Learning, ISBN 978-1285402734 
  2. ^ Lidl, Rudolf; Niederreiter, Harald (1997), Finite fields  (2nd izd.), Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-39231-0 , pp. 91.
  3. ^ Mac Lane, Saunders; Birkhoff, Garrett (1999), Algebra (3rd izd.), American Mathematical Society, ISBN 9780821816462 
  4. ^ Kumpel, P. G. (1975), „Do similar figures always have the same shape?”, The Mathematics Teacher, 68 (8): 626—628, ISSN 0025-5769, doi:10.5951/MT.68.8.0626 .
  5. ^ Shriki, Atara; David, Hamatal (2011), „Similarity of Parabolas – A Geometrical Perspective”, Learning and Teaching Mathematics, 11: 29—34 .
  6. ^ Tsukerman, Emmanuel (2013). „On Polygons Admitting a Simson Line as Discrete Analogs of Parabolas” (PDF). Forum Geometricorum. 13: 197—208. 
  7. ^ R.C. Yates (1952). „Cardioid”. A Handbook on Curves and Their Properties. Ann Arbor, MI: J. W. Edwards. str. 4 ff. 

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi