Patrijarh srpski Jefrem

Sveti Jefrem (oko 1311. kod Trnova15. jun 1399. u blizini Peći) hrišćanski je svetitelj i arhiepiskop pećki i patrijarh srpski u dva navrata, od 1375. do 1379. godine i ponovo od 1389. do 1390. godine.[1]

Jefrem
Lični podaci
Datum rođenjaoko 1311.
Mesto rođenjakod Trnova,
Datum smrti15. jun 1399.(1399-06-15) (87/88 god.)
Mesto smrtiu blizini Peći,
Arhiepiskop pećki i patrijarh srpski
Godine(1375—1379)
PrethodnikSava IV
NaslednikSpiridon I
Arhiepiskop pećki i patrijarh srpski
Godine(1389—1390)
PrethodnikSpiridon I
NaslednikDanilo III

Posle upokojenja patrijarha Save IV, na poziv kneza Lazara i Đurđa Balšića, sazvan je 1375. godine sabor u Peći, na koji se sabraše mitropoliti, episkopi i časni igumani da izaberu novog poglavara Srpske crkve. I posle dugog većanja u sredu 3. oktobra 1375. godine, za srpskog patrijarha izabran je Jefrem.

Biografija uredi

Kao sin jednoga sveštenika odmalena je težio za duhovnim i podvižničkim životom. Odbegao je u Svetu goru sa 23 godine, kada su roditelji hteli da ga žene. Najpre je živeo u Hilandaru, zatim u Zografu, a onda na samoj planini Atosu. Zbog najezde Turaka prešao je u neki manastir u okolini Plovdiva, kome je bio iguman.[2]

Od patrijarha Joanikija je dobio blagoslov da se nastani u „Dečanskoj pustinji”, dakle u nekoj njegovoj isposnici. Posle Dušanove smrti, patrijarh Sava mu je stvorio ćeliju u Ždrelu, nedaleko od Pećke patrijaršije.[2] Kada je nastala borba o prvenstvo u državi i u crkvi, Sabor je izabrao Jefrema za patrijarha na mesto upokojenog Save 1375. godine. Kada mu je saopšten izbor, on je zaplakao jer nije želeo da bude patrijarh. 1379. je ostavio presto i predao ga Spiridonu, a on se opet povukao u pustinju. Ipak posle smrti Spiridonove, 1389. godine, umolio ga je knez Lazar da se ponovo primi dužnosti. Upravljao je Srpskom crkvom u teško vreme posle poraza u Kosovskoj bici. Preminuo je 1399. godine. Mošti mu se nalaze u manastiru u Peći.

Srpska pravoslavna crkva slavi ga 15. juna po crkvenom, a 28. juna po gregorijanskom kalendaru.

Književni rad uredi

U istoriji književnosti poznat i kao monah Jefrem, napisao je Kanon molbeni Isusu Hristu, Kanon molbeni prečistoj Bogorodici, Stihire molbene prečistoj Bogorodici, Stihire molbene gospodu našem Isusu Hristu, Stihire Krstobogorodičine i Stihire bez akrostiha (sve između 1355. i 1371). U teškim vremenima preteće turske najezde, monah Jefrem je ispisao dramatične stihove pune isihastičkih motiva, pokajničkog molebnog tona i čvrste vere u pomoć Hrista i Bogorodice u prosvetljenje od mraka koji se nadvio nad Srbiju i u preobražaj sumračnog stanja svoje grehom ispunjene duše. Jefremovo delo je 1970. u Hilandaru u celini otkrio i priredio D. Bogdanović, a nezavisno od njega i P. Matejić 1975, koji smatra da nije reč o srpskom patrijarhu, već o trnovskom monahu-piscu koji pripada bugarskoj književnosti.

 
Grob patrijarha Jefrema

Prevod na savremeni srpski jezik uredi

  • Kanon molbeni gospodu Isusu Hristu; Kanon molbeni prečistoj Bogorodici; Kanon molbeni za cara; Stihire molbene prečistoj Bogorodici; Istoga Jefrema druge stihire bez akrostiha; Istoga Jefrema druge stihire molbene gospodu našem Isusu Hristu; Istoga Jefrema druge stihire, Krstobogorodične, u: „Šest pisaca HIV veka”, izbor, današnja jezička verzija i redakcija Dimitrije Bogdanović. Beograd, Prosveta, SKZ, 1986, Stara srpska književnost u 24 knjige, knj. 10.

Reference uredi

  1. ^ Vuković 1996, str. 221—222.
  2. ^ a b Spremić 1994, str. 28.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi


patrijarh srpski
1375—1379.
patrijarh srpski
1389—1390.