Progon

систематско злостављање појединца или групе од другог појединца или групе

Progon ili persekucija (od lat. persecūtio; persequor — terati, goniti; pratiti, goniti) sistematsko je maltretiranje pojedinca ili grupe od strane drugog pojedinca ili grupe. Najčešći oblici su religijski progon, rasizam i politički progon, mada prirodno postoji određen stepen preklapanja između ovih termina. Nanošenje patnje/bola, uznemiravanje, zastrašivanje, lišavanje slobode, interniranje i sl. osnovni su faktori sprovođenja progona, s tim da svako mučenje ne mora nužno da bude progon niti se progon mora vršiti izazivanjem fizičke migracije ljudi odnosno primoravanjem pojedinca ili grupe na promenu mesta življenja. Patnja kojoj žrtva biva izložena i nanesena šteta moraju da budu dovoljno veliki da bi se govorilo o progonu. O ovom pragu ozbiljnosti zlostavljanja mnogo se raspravljalo.[1]

Međunarodno pravo uredi

Kao deo Nirnberških principa, zločini protiv čovečnosti su deo međunarodnog prava. Princip VI Nirnberških principa kaže sledeće:

Zločini izneseni u daljem tekstu su kažnjivi kao zločini prema međunarodnom pravu: ...

(c) Zločini protiv čovečnosti:

Umorstvo, istrebljivanje, porobljavanje, deportacija i druga nehumana dela učinjena protiv bilo koje civilne populacije, ili progoni na političkoj, rasnoj ili religijskoj osnovi, kada su takva dela učinjena ili takvi progoni sprovedeni u izvršenju ili u vezi bilo kojeg zločina protiv mira ili bilo kojeg ratnog zločina.

Telford Tejlor, koji je bio zastupnik Tužilaštva na Nirnberškim suđenjima napisao je da su „[na] Nirnberškim suđenjima za ratne zločine, tribunali odbacili nekoliko napora Tužilaštva da se takve ’domaće’ grozote u okviru međunarodnog prava vode kao ’zločini protiv čovečnosti’”.[2] Nekoliko narednih međunarodnih ugovora drži se ovog principa, ali neki su odbacili ograničenje „u vezi bilo kojeg zločina protiv mira ili bilo kojeg ratnog zločina” koje stoji u Nirnberškim principima.

Rimski statut Međunarodnog krivičnog suda, na čije se principe obavezuju 124 članice, definište zločine protiv čovečnosti u Članu 7.1. Ovaj član kriminalizuje određena dela „počinjena kao deo [široko] rasprostranjenog ili sistematskog napada protiv bilo koje civilne populacije, sa znanjem o napadu”. Ovime je obuhvaćena:

(h) Persekucija protiv bilo koje grupe ili kolektiviteta koja se može identifikovati [a ista je] na političkoj, rasnoj, nacionalnoj, etničkoj, kulturnoj, religijskoj, rodnoj[3]... ili drugoj osnovi koja se univerzalno prepoznaje kao nedozvoljiva prema međunarodnom pravu, u vezi bilo kojeg dela pomenutog u ovom paragrafu [od. umorstvo, istrebljivanje, porobljavanje, deportacija, lišavanje slobode, mučenje, seksualno nasilje, aparthejd i druga nehumana dela] ili bilo kojeg zločina pod jurisdikcijom Suda.

Religijski progon uredi

Religijski ili verski progon je sistematsko zlostavljanje individualca ili grupe zbog njegove/njihove religijske pripadnosti. Mnogi teoretičari sekularizacije (koji su pretpostavljali pad religioznosti uopšteno) tvrdili su da su religijski progoni stvar prošlosti. Međutim, zbog uspona fundamentalizma i terorizma povezanog s religioznošću, ova pretpostavka je postala kontroverzna. U mnogim zemljama današnjice, religijski progon je zapravo ogroman problem nepoštivanja ljudskih prava.

Moguće je govoriti o progonu ateista, progonu bahaija, progonu indusa, progonu jevreja, progonu muslimana (tkđ. ahmedija), progonu sikha (1762, 1746, 1984. itd.), progonu sledbenika falun gunga, progonu hrišćana (tkđ. bogumila, Jehovinih svedoka, katolika, mormona, pravoslavaca) i progonu drugih vernika.

Etnički progon uredi

Etnički progon je spoznani progon na osnovu etničke pripadnosti. Značenje mu je paralelno povezano s rasizmom (zasnovan na rasnoj pripadnosti) ali i genocidom i etnocidom (eksterminacijama koje često kao uvodnu, simultanu ili popratnu pojavu, često s namerom a radi okupacije ili uvođenja etnokratije stvaranjem „etničkih koševa” i sl., prati i etnički progon).

Ruandski genocid je zverstvo za koje žrtve domorodačkih naroda Hutu i Tutsi i dalje smatraju neoprostivim. Japanska okupacija Kine rezultovala je smrću desetina miliona ljudi, uglavnom seljaka (siromašnih farmera) ubijenih nakon Dulitlovog napada početkom Drugog svetskog rata.

Moguće je govoriti o progonu Germana, progonu Roma (anticiganizam, Porajmos), progonu Hazarejaca...

Progon na osnovu genetike uredi

Ljudi sa albinizmom uredi

Progon na osnovu albinizma često je zasnovan na pogrešnom verovanju da su ljudi koji imaju ovu kongenitalnu anomaliju inferiorni u odnosu na one sa višom koncentracijom melanina u svojoj koži. Rezultat je bio progon ali i ubijanje i komadanje ljudi sa albinizmom, kao i raskopavanje i skrnavljenje grobova ovih ljudi. Takođe ih se odbacivalo i izopštavalo ili ubijalo u nekim zaostalim delovima sveta samo zato što se tu smatra da „donose nesreću”. Haiti imaju dugu istoriju tretiranja albinističnih ljudi kao prokletih, sa najvećim progonima vršenim tokom vladavine i pod uticajem Fransoe „Papa Doka” Divalijea.

Progon bolesnih uredi

Ljudi sa autizmom uredi

Ljudi sa poremećajima iz autističnog spektra često su žrtve progona, što kroz istoriju što u trenutnom modernom dobu. U Kamerunu se deca sa autizmom često optužuju za veštičarstvo; bivaju mučena pa čak i ubijana.[4][5]

Takođe, spekuliše se da su mnoga deca ubijena tokom Akcije T4 u Nacističkoj Nemačkoj možda bila autistična,[6] što autistične ljude svrstava među prve žrtve Holokausta.

Progon na osnovu seksualne opredeljenosti uredi

LGBT populacija uredi

U velikom broju zemalja, pogotovo onih na Zapadu, usvojeni su zakoni i druge mere da se smanji diskriminacija seksualnih manjina, uključujući zakone protiv antigej zločina iz mržnje i diskriminacije na radnom mestu. Negde su takođe legalizovani istopolni brakovi ili bračne zajednice tako da se formalno daju prava i zakonska zaštita parovima istog pola kao što ih imaju i heteroseksualci. Ujedinjene nacije su 2011. godine usvojile prvu rezoluciju koja prepoznaje LGBT prava, a 2015. godine istopolni brak je legalizovan u svim saveznim državama SAD.

Progon na osnovu vojne angažovanosti uredi

Progon zasnovan na vojnoj službi (od. nemanju iste) važi za izraelsko društvo. U ovoj zemlji, Jevreji koji kao građani dobiju pravo na neodlazak u vojsku odnosno ne budu regrutovani u Izraelske odbrambene snage ne mogu da normalno razvijaju svoju karijeru (pogotovo u oblasti bezbednosti). Diskriminacija na osnovu (ne)regrutacije u vojnu službu vuče korene do običaja da kao 17-godišnjaci — nearapi kao građani (uključujući Druze) bivaju pozvani na pregled da bi se ustanovila sposobnost služenja obaveznog vojnog roka. Pravi se evidencija za svakog potencijalnog regruta. Oni koji zaista služe u vojsci su različiti od onih koji su odbijeni ili izbačeni iz službe jer regrutovani imaju otpusnu karticu, na kojoj se nalaze razne informacije (vojni čin i profesija te ponašanje tokom služenja roka). Potencijalnim kandidatima za zaposlenje u OS Izraela ali i inače za zaposlenje veoma je bitna otpusna kartica, jer im je to jedini dokaz koji univerzalno daje informacije o mogućem novom profesionalnom vojniku ili drugom zaposleniku. Oni koji su vojnici ili su odslužili rok često gledaju na građane koji nisu bili sposobni za priključenje vojsci, odlazak u vojsku ili su izbačeni — kao na osobe nižeg reda, uglavnom verujući da su „oni koji nisu sposobni odslužiti vojni rok takođe nesposobni za radno okruženje”, te da oni koji uspeju u vojsci takođe verovatno moraju da budu dobri zaposlenici. Oglasi za poslove u Izraelu veoma često imaju stavku neophodnog „odsluženja punog vojnog roka”, tako da odluka koju odbor za ocenu sposobnosti 17-godišnjaka donese može da mu utiče na ceo život i karijeru.

U fiktivnom svetu, Robert E. Hajnlajn u svom romanu Svemirski vojnici (engl. Starship Troopers) iz 1959. godine predstavlja društvo gde prava sufražetkinja zavise uglavnom od toga da li su odslužile vojni rok.

Institucionalni progon uredi

Institucionalna persekucija može da bude negiranje lingvističkog identiteta ili zanemarivanje/ugrožavanje ljudskih i drugih prava pojedine etničke, nacionalne religijske ili sl. grupe. Povezana je, dakle, sa većinom ostalih progona (politički, jer država ima monopol vlasti u određenoj društvenoj zajednici).

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ S. Rempell (8. 10. 2011). „Defining Persecution”. Utah Law Review. 2013 (1): 2013.
  2. ^ Telford Taylor (28. 3. 1982). „When people kill a people”. The New York Times. Pristupljeno 26. 4. 2017. »[at] the Nuremberg war crimes trials, the tribunals rebuffed several efforts by the prosecution to bring such 'domestic' atrocities within the scope of international law as 'crimes against humanity'.«
  3. ^ Član 7.3 Rimskog statuta, koji čini „kompromisni tekst” u kojem se navodi da: „Za potrebe ovog Statuta, razume se da se termin ’rod’ odnosi na dva pola, muški i ženski, s konteksom društva. Termin ’rod’ ne ukazuje ni na kakvo značenje osim ovog iznad.” Dok je prema međunarodnom krivičnom pravu progon na osnovu rodnog identiteta takođe zabranjen, tokom Rimske diplomatske konferencije na kojoj je usvojen Statut MKS, odlučeno je da se rod definište usko kako bi se prevazišla opozicija od Svete stolice i drugih država koje su bile zabrinute da bi MKS teoretski mogao da takođe ispita diskriminatorne prakse religijskih institucija. Ova odredba je uravnotežena sa onom Člana 10, koja kaže da: „Ništa u ovom Delu ne treba da se interpretira kao ograničavajuće ili predrasuda na bilo koji postojeći način ili preoblikuju pravila međunarodnog prava za druge svrhe osim ove u ovom Statutu. »Nothing in this Part shall be interpreted as limiting or prejudicing in any way existing or developing rules of international law for purposes other than this Statute.« • »For the purpose of this Statute, it is understood that the term 'gender' refers to the two sexes, male and female, within the context of society. The term 'gender' does not indicate any meaning different from the above.« • »Persecution against any identifiable group or collectivity on political, racial, national, ethnic, cultural, religious, gender«
  4. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 05. 06. 2022. g. Pristupljeno 26. 04. 2017. 
  5. ^ http://www.icare4autism.org/news/2010/07/children-with-autism-branded-as-witches/
  6. ^ http://blogs.plos.org/yoursay/2015/11/02/neurotribes-steve-silberman-on-a-haunting-history-and-new-hope-for-autistic-people/

Spoljašnje veze uredi