Rudarsko nasleđe u oblasti rimske provincije Gornje Mezije

Rudarstvo u Gornjoj Meziji obuhvata istoriju rudarstva na području Gornje Mezije, koja je bila jedna od tri provincije na području Srbije tokom perioda rimske vlasti od I do VI veka (druge dve provincije bile su Dalmacija i Panonija). O rudarstvu u ovim provincijama za vreme rimskog carstva ostalo je mnogo svedočanstava: narativni izvori, epigrafski spomenici, rudnički novac, troskišta, olovni slitci sa žigovima itd. Imena rudnika (metalla) ipak nisu uvek tačno utvrđena. Tako da se na rudničkom novcu češće mogu naći natpisi sa nazivima oblasti, nego sa nazivima mesta (Metalli Dardanici, Metalli Panonnici, Metalli Aureliani, Aeliana Pincensia Metalli Ulpiani i drugi).[1]

Rudnici Gornje Mezije ostavili su najviše arheoloških i pisanih tragova. Rudarstvo je činilo okosnicu privrede Gornje Mezije, sudeći prema brojnim pisanim i arheološkim tragovima. Administrativno, njeni rudnici bili su podeljeni na: dardanske rudnike na jugu (Metalli Dardanici) i tri rudarska regiona na severu, koje su činili Šumadija (Metalla Tricornensia), Dolina Peka (Metalla Pincensia), i Dolina Timoka.

Dardanski rudnici uredi

 
Dardanija

Dardanski rudnici (Metalli Dardanici) prostirali su se od ibarskih rudnika, preko rudnika u slivovima Toplice, Binačke Morave, Moravice i Južne Morave do izvorišnog dela Timoka. U ovim rudnicima su se najviše eksploatisali srebro sa olovom i zlatonosno srebro, a ispirao se i zlatonosni pesak na većini voda istočne Dardanije. Pored toga, topile su se i rude bakra, gvožđa i žive. Sedište svih rudnika bilo je u gradu Alpijani (današnja Gračanica na Kosovu i Metohiji), koja je verovatno nastala zahvaljujući rudnicima Novo Brdo i Janjevo, koji su bili u blizini. Jedno od rudarskih naselja Dardanije otkriveno je pre tridesetak godina kod mesta Sočanica, u dolini Ibra. To naselje imalo je svoju korporaciju ljudi zaposlenih u rudniku srebra, kao i sve urbanističke i metalurške objekte razvijenog rudarskog centra. Ovo naselje je odlikovalo i raznoliko stanovništvo koje je zbog rudarstva dolazilo i iz najudaljenijih krajeva.

Šumadijski rudnici uredi

 
Kosmaj

Šumadijski rudnici (Metalla Tricornensia) su prema broju rudnika, bogatstvu ruda, brojnosti naselja i količini proizvoda, verovatno bili najvažniji rimski rudnici na području Južnih Slovena. U ovim rudnicima eksploatisali su se mnogi metali, pre svega srebro i olovo. Rudnici koji se posebno izdvajaju su na Avali, Kosmaju i Rudniku. Na planini Kosmaj vidljivi su mnogi tragovi nekadašnjeg rudarstva. Na površini od 5km², između sela Guberevac, Babe, Parcani i Stojnik, registrovano je oko 5000 površinskih jama i 12 rudarskih okana, većinom antičkih. O eksploataciji kosmajskih rudnika svedoče i relativno savršene topioničarske peći i veoma teški olovni slitci. Još davne 1875. godine, na Kosmaju su se nalazile mnogobrojne gomile antičke troske (oko 160). Prema poslednjim procenama, količina kosmajske troske iznosi 1.500.000 tona. Troska je svedočanstvo nekadašnjeg ogromnog rudarsko-topioničarskog rada, ali i kao sirovina srebra i olova.

Doline Peka i Timoka uredi

 
Timok

Rudnici u dolinama Peka i Timoka eksploatisali su zlato, gvožđe, bakar i srebronosno olovo. Samo neki od tih rudnika se nalaze u okolini Majdanpeka, Vitovnice, Brodice i Kučajne. U ovim rudnicima, Rimljani su tokom I i II veka pretežno eksploatisali zlato, kao i ispirali zlatonosni pesak. Eksploatacija ruda u severnim delovima Gornje Mezije je prema pisanim izvorima, imala neprocenjive vrednosti i razmere. Međutim, ne postoje materijalni dokazi da potvrde pisane izvore, jer sistematska arheološka i geološka istraživanja nikada nisu urađena, kao i zbog toga što su novi rudarski radovi na nekim mestima uništili stara rudarska postrojenja.

Reference uredi

  1. ^ Ćirković, Sima M.,. Staro srpsko rudarstvo. ISBN 9788676396597. OCLC 54861610. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi