Sajan (mađ. Szaján) je naselje u Srbiji u gradu Kikindi u Severnobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1.170 stanovnika.

Sajan
Katolička crkva
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugSevernobanatski
GradKikinda
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1.170
 — gustina25/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 50′ 24″ S; 20° 16′ 25″ I / 45.84° S; 20.273666° I / 45.84; 20.273666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina83 m
Površina54,1 km2
Sajan na karti Srbije
Sajan
Sajan
Sajan na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj23324
Pozivni broj0230
Registarska oznakaKI

Istorija uredi

Ime naselja uredi

Ime sela se javlja u 15. veku, kunskog je porekla, lično ime koji upućuje na totem, a značenje mu je Gušter (prema istoričaru Denešu Sabou). U zvaničnim dokumentima se prvi put pojavljuje 1449. u obliku Zajhan (Zayhan). Naselje najverovatnije nosi ime kunskog princa Zejhana, koji je 1255. godine bio vlastelin u istorijskoj mađarskoj međi Bodrog.

Naselje uredi

Prema istoričarima, okolne humke dokazuju to, da su na teritoriji današnjeg Sajana već i u rimskom periodu postojala ljudska staništa. Činjenice da su se 1806. godine, prilikom naseljenja Sajana, tokom izgradnje našli čvrsto građene temelje od klesanog kamena, te da je pronađen i zlatni i srebrni novac iz rimskog perioda, a i da je pronađen novac iz perioda prvih mađarskih kraljeva, upućuju na to da ne samo da je predeo bio naseljen, nego da je tu najverovatnije postojalo jedno značajno naselje.

Za vreme Turaka selo je opustošeno i nestaje. Mađarsko stanovništvo, sudeći prema prezimenima iz tog doba se povlači u Segedin. Posle turskog perioda selo postaje vlasništvo kraljevske kamare. Nađbečkerek, današnji Zrenjanin ga 1718. godine ga izdaje u zakup kao pustu.

Vlastelini Antal i Janoš Tajnaji (braća iz međa Barš) ga kupuju 1798. godine. Imanje je veličine od 9.500 katastarskih jutara.

Ponovno naseljavanje Sajana se dogodilo 1806. godine. Te godine je vlastelin Tajnaji Janoš naselio 800 hrišćanskih duša, uglavnom duvanskih baštovana iz okoline Segedina, i iz mesta Alđe (Algyő). Kasnije 1816. godine su se pridružili i baštovani iz Vedrešhaze (Vedresháza).

Prva škola otvorena je 1828. godine, a katolička crkva je podignuta 1880.

Demografija uredi

Kretanje broja stanovnika:

U naselju Sajan živi 1102 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,2 godina (40,5 kod muškaraca i 44,2 kod žena). U naselju ima 518 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,60.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Mađarima (prema popisu iz 2002. godine), dok je broj stanovnika u stalnom padu.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 2.430
1953. 2.432
1961. 2.334
1971. 1.982
1981. 1.655
1991. 1.555 1.540
2002. 1.348 1.376
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Mađari
  
1.195 88,64%
Srbi
  
121 8,97%
Romi
  
18 1,33%
Hrvati
  
5 0,37%
Jugosloveni
  
2 0,14%
Slovenci
  
1 0,07%
Rumuni
  
1 0,07%
nepoznato
  
1 0,07%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi