Slavjanoserbsk
Slavjanoserbsk (rus. Славяносербск) ili Slovjanoserbsk (ukr. Слов'яносербськ), je gradić u istočnoj Ukrajini i centar Slavjanoserbskog rejona u Luganskoj oblasti. Nekad je to bio grad u sastavu Slavjanoserbije u carskoj Rusiji.
| Slavjanoserbsk | |
|---|---|
 Slavjanoserbsk | |
 Grb
| |
| Administrativni podaci | |
| Država |  Ukrajina |
| Oblast | Luganska oblast |
| Osnovan | 1753. kao selo Podgornoje (rus. Подгорное; ili Pidgirne, ukr. Підгірне) |
| Stanovništvo | |
| Stanovništvo | |
| — | 9.127 |
| — gustina | 1.825,4 st./km2 |
| Geografske karakteristike | |
| Koordinate | 48° 41′ 39″ S; 38° 58′ 50″ I / 48.694151° S; 38.980522° I |
| Vremenska zona | UTC+2 (EET), leti UTC+3 (EEST) |
| Površina | 5 km2 |
  Slavjanoserbsk Slavjanoserbsk na karti Ukrajine | |
Grad se od 2014. godine nalazi pod kontrolom Luganske Narodne Republike (LNR).[1]
Etimologija imena uredi
Grad je dobio ime po Srbima koji su se naselili u te krajeve Ruske Imperije za vreme Katarine Velike i uprave Turaka i Habzburga nad srpskim zemljama. Međutim, izvesno vreme (na početku) se zvalo i srpski šanac Donjeckoje (rus. Донецкое; ili Donjecke, ukr. Донецьке), između 1784–1817. godine.[2]
Istorija uredi
Mesto su osnovali 1753. godine srpski graničari iseljenici iz austrijske Potisko-pomoriške granice. Ono je u to vreme bilo u slabo naseljenom području Harkovske gubernije. Kolonizaciju Srba vodili su pukovnici – ruski generali Jovan Horvat i Rajko Preradović.[3] Srpski naseljenički puk je međutim postojao vrlo kratko, između 1753-1765. godine.
Naselje 8. rota (Podgornoje, rus. Подгорное; ili Pidgirne, ukr. Підгірне) osnovano takođe 1753. godine, postalo je kasnije deo Slavjanoserbska. U 8. roti je prvobitno bila posada 82 graničara, pod komandom srpske oficirske porodice Sabov. Prvo je komandovao kapetan Stefan Sabov, a kojeg je nasledio sin major Lazar Sabov.
Major Lazar Sabov je 1761. godine sagradio u mestu pravoslavnu drvenu crkvu posvećenu Sv. arhiđakonu Stefanu.[4] Hram je osvećen 1762. godine. Godine 1784. dodate su crkvi tri male bočne kapele. Do sredine 19. veka navodno nije postojala osnovna škola u naselju. Godine 1813. u mestu je podignuta nova pravoslavna kamena crkva posvećena Sv. apostolu Luki. Došli su 1807. godine novi Srbi naseljenici, njih 101 duša iz Nikšića u Crnoj Gori. Nova bogomolja je bila njima namenjena.[5] Ti Srbi su promenili ime naselju Donjecku (rus. Донецк, ukr. Донецьк) 1817. godine; od tada se zove sadašnjim imenom.
Grad Slavjanoserbsk je 1861. godine dobio svoj grb. Tu se ponajviše očuvalo srpsko nacionalno osećanje kod već asimilovanih stanovnika. U gradiću postoji dostojan opštinski muzej koji svojim eksponatima dočarava vreme kada su Srbi došli na taj prostor. Svesni svog porekla građani Slavjanoserbska su podigli i spomenik generalu Ivanu (Jovanu) Ševiću, osnivaču naselja.
Posle Oktobarske revolucije Slavjanoserbsk je postao sedište rejona u okviru Luganske oblasti. Sedamdesetih godina 20. veka tu živi oko 5.000 stanovnika.[6]
U centru grada na trgu ispred opštine nalazi se spomenik posvećen Srbima. Spomenik čine tri krupne figure ratnika: Kozaka (Ukrajinac), Srbina i Rusa. Uklesana je gore godina naseljavanja Srba 1753, a ispod fugura je tekst na tri jezika. Na srpskom piše: „Nema svetijih veza od bratskih“.[7] Od 2014. godine grad se nalazi u sastavu samoproglašene Luganske Narodne Republike.[8]
Zanimljivosti uredi
Slavni ruski pisac Anton Čehov je pisao o gradu u svom delu „Stepa“. A Mihail Ljermontov mu je posvetio pažnju u svom „Junaku našeg doba“ – poglavlju „Fatalistu“.
-
Položaj grada Slavjanoserbska na području nekadašnje Slavenosrbije i današnje Luganske oblasti
Reference uredi
- ^ „Čislennostь naseleniя po sostoяniю na 1 oktяbrя 2015 goda po Luganskoй Narodnoй Respublike” (PDF) (na jeziku: ruski). Luhansk People's Republic. Arhivirano iz originala (PDF) 4. 2. 2016. g. Pristupljeno 21. 12. 2015.
- ^ "Prace onomastyczne", 1967.
- ^ "Vreme", Beograd 1930.
- ^ https://aleksandrovsk-prav.ru/vizantijskie-kupola-dlya-slavyanoserbskogo-xrama/
- ^ Zapisi odesskago obscestva istoriji i drevnosti. (Commentarii odessanae societatis historicae et archaeologicae.) Odessae: Typr. civitatis, 1848.
- ^ Ljubivoje Cerović: „Srbi u Ukrajini“, Novi Sad 2002.
- ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 3. 8. 2019. g. Pristupljeno 3. 8. 2019.
- ^ https://www.komandirovka.ru/cities/slavyanoserbsk/
