Slatina je naselje u Srbiji u opštini Negotin u Borskom okrugu. Prema popisu iz 2022. u naselju je bilo 246 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 437 stanovnika, prema popisu iz 2002. bilo je 479 stanovnika a prema popisu iz 1991. bilo je 1009 stanovnika).

Slatina
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBorski
OpštinaNegotin
Stanovništvo
 — 2011.479
Geografske karakteristike
Koordinate44° 24′ 28″ S; 22° 26′ 33″ I / 44.407666° S; 22.4425° I / 44.407666; 22.4425
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina91 m
Slatina na karti Srbije
Slatina
Slatina
Slatina na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj019
Registarska oznakaNG

Položaj sela uredi

Slatina je ratarsko seosko naselje zbijenog tipa udaljeno 27 kilometara severozapadno od Negotina. Smeštena je na prosečno 60 metara nadmorske visine, na obalama Slatinske reke, desne pritoke Dunava. Severna geografska širina naselja je od 44° 24’ 46”, istočna geografska dužina 22° 26’ 55”, a površina atara 1.909 hektara.

Selo je u slivu donjeg toka Slatinske reke, između Dunava i sela Mihajlovca, Urovice i Kupuzišta. Pored Dunava je šljunkovita i peskovita terasa a na zapadu su brda Piskonje, Veliko Brdo, Straže i Drenjar (Kornet).[1]

Istorija uredi

Slatina, po predanju spada u stara raseljena, pa kasnije obnovljena naselja. Prvi put se pominje u turskim popisima 1530. i 1586. godine kao naselje sa 32 kuće. Pod nazivom Slafina, Zlatina navodi se početkom 18. veka na Langerovoj i karti Temišvarski Banat. Godine 1736. u Slatini je bilo 44 kuće, a 1784. godine zabeleženo je selo Szlatina. Slatina je zapisana 1811. godine. Selo je 1846. godine imalo 135 kuća, 1866. 135, a 1924. godine 189 kuća.[2]

Poreklo vodi od stanovništva srednjeg veka, nepoznatog porekla, verovatno srpskog i vlaškog koji su i osnovali Slatinu možda krajem 15. veka. Tragovi ovog naselja se gube kroz 17. i početkom 18. veka. Po pšredanju stanovništvo ovog sela izbeglo je u Vlašku, a kad se povratilo zasnovalo je ovo selo.[3]

Današnje naselje se deli na dva „kraja“ (Osoje i Prisoje), kao i na više grupa rodbinskih kuća. U periodu između dva svetska rata u njemu su živele sledeće familije: Miješti (slava Petkovica), Giginješti, Gudžicešti, Martinešti i Njenulešti (slava Sveti Pavle), Kalanešti i Fusulješti (slave Sveti Nikola i Petkovica), Oprešti (slava Sveti Đorđe), Ducešti, Boraganešti ili Kutkurićešti (slava Velika Gospojina), Dobrešti (slava Petkovica), Paulješti (slava Sveti Arhanđeo), Jenešti i Marinkešti (slava Sveti Nikola), Grbicešti (slava Sveti Alimpije), Markulešti (slava Sveti Arhanđeo), Petraškonji (slava Petkovica), Japurešti (slava Petkovica), Pindičešti (slave Petkovica i Sveti Arhanđeo), Dumitraševići ili Radulovići (slava Sveti Nikola), Pređešti (slava Sveti Pavle), Furulešti (slava Sveti Pavle), Nestorešti (slava Sveti Nikola), Brndušani (slava Petkovica), Cincari ili Đorđevići (slava Sveti Nikola), Jovanovići (slava Sveti Nikola) i Jankovići (slava Petkovica). Zavetina u naselju je četvrtak posle Uskrsa.[2]

Pravoslavni hram u naselju posvećen Svetom ocu Nikolaju (čiji dan je i crkvena slava) izgrađen je 1992. godine. U Slatini je postojala i stara crkva koja se zime 1953. godine (od vremenskih nepogoda) srušila.

Stanovništvo Slatine je pravoslavno, a nacionalno se izjašnjava kao srpsko. Samo naselje je antropogeografskim i etnološkim ispitivanjima svrstano u vlaška naselja.

Godine 1921. naselje imalo je 189 kuća i 968 stanovnika, 1948. godine 242 kuća i 1.136 stanovnika, a 2002. godine 278 kuća i 476 stanovnika. Godine 2007. u inostranstvu je iz ovog naselja radilo 379 stanovnika (Austrija, Švedska, Francuska, Nemačka, Švajcarska, Danska).

Osnovna škola u naselju je počela sa radom 1895. godine, dok je školska zgrada napravljena 1928. godine. Školske 2006/2007. godine školu je pohađalo 9 učenika.

Zemljoradnička zadruga u Slatini je osnovana 1898. godine (obnovljena 1945. godine kao Zemljoradničko nabavno-prodajna zadruga). Godine 1963. pripojena je Zemljoradničkoj zadruzi u Mihajlovcu. Seljačka radna zadruga „Novi Život“ je u Slatini radila od 1949. do 1954. godine (prestala je sa radom odlukom skupštine zadrugara). Dom kulture naselje Slatina dobija 1950, električnu rasvetu 1962, a asfaltni put, lokalni vodovod i telefonske veze sa svetom 1985. godine.


Demografija uredi

Prema poslednjem popisu iz 2022. godine u Slatini je živelo 246 stanovnika što je za 191 manje u odnosu na 2011. kada je na popisu bilo 437 stanovnika. U naselju živi 236 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 63,53 godina (59,15 kod muškaraca i 67,19 kod žena).[4]

Prema podacima popisa iz 2022. u naselju ima 123 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,00 a prema istom popisu u naselju ima 270 stambenih jedinica od kojih je 171 naseljenih.[5]

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[6]
Godina Stanovnika
1948. 1.136
1953. 1.141
1961. 1.154
1971. 1.113
1981. 1.108
1991. 1.009 633
2002. 479 982
2011. 437
2022. 246
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[7]
Srbi
  
319 66,59%
Vlasi
  
143 29,85%
Rumuni
  
5 1,04%
Nemci
  
1 0,20%
nepoznato
  
1 0,20%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 249. 
  2. ^ a b Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 250. 
  3. ^ Stanojević, Tihomir (1972). Negotin i Krajina od prvih tragova do 1858. godine. Negotin: Zajednica kulture SO Negotin, Novinska ustanova „Timok”. str. 54. 
  4. ^ Starost i pol, podaci po naseljima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine (PDF), Pristupljeno 27.7.2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 464. ISBN 978-86-6161-230-5. 
  5. ^ Domaćinstva prema broju članova - Popis stanovništva, podaci po naseljima, avgust 2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 122. ISBN 978-86-6161-232-9. 
  6. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  7. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  8. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi