Ugovor iz Nice
|
Ugovor iz Nice je usaglašen na sastanku Evropskog veća održanim u Nici početkom decembra 2000, potpisan je 26. februara 2001, a stupio na snagu 1. februara 2003. Ugovor sadrži izmene:
- Ugovora o Evropskoj uniji, (Ugovora iz Mastrihta), kojim je utemeljena Evropska unija,
- Rimskih ugovora, kojima su utemeljene Evropska ekonomska zajednica i Evropska zajednica za atomsku energiju.
Ugovor iz Nice sadrži i sedam aneksa koji se odnose na:
- Protokol o proširenju EU,
- Deklaraciju o proširenju EU
- Deklaracije o kvalifikovanoj većini i blokirajućoj manjini u kontekstu proširenja,
- Deklaraciju o mestu održavanja EV,
- Deklaraciju o budućnosti Unije,
- Protokol o statutu Evropskog suda,
- Izmene Protokola o privilegijima i imunitetima,
- Nacrt Protokola o finansijskim posledicama prestanka Ugovora o osnivanju Evropske zajednice za ugalj i čelik kao i uspostavljanju i vođenju istraživačkog fonda za ugalj i čelik.
Razlog donošenja Ugovora
urediJedan od glavnih razloga donošenja Ugovora iz Nice jeste potreba rešavanja pitanja institucionalnog prilagođavanja Evropske unije novom proširenju Unije. Naime, kako su pregovori s državama kandidatima za članstvo sve više napredovali, odlučeno je da se to pitanje reši na međuvladinoj konferenciji.
Najvažnije promene
urediNajvažnije odredbe Ugovora iz Nice odnose se na sastav institucija, način odlučivanja u Veću (neka pitanja iz područja za koje je ranije bilo predviđeno jednoglasno odlučivanje sada zahtevaju donošenje odluke kvalifikovanom većinom), uspostavljanje Eurojusta – tela za borbu protiv kriminala, razvoj pojačane saradnje koja mora uključivati najmanje osam država, i biti otvorena svim državama članicama. Pojačana saradnja ne sme stvarati prepreke ili diskriminaciju u trgovini među članicama ili ugroziti konkurenciju.
Izvori
uredi- ^ Relativna težina je mera koliko glasova svaka zemlja ima u poređenju sa stanovništvom. U ovom slučaju, nemačka težina je 1.00 i sve druge se odnose prema njoj.