Ustaše (ustanici)

Za druge upotrebe, pogledajte Ustaše (višeznačna odrednica).

Ustaše ili ustaši[1] su srpski nazivi za ustanike protiv turske vlasti i Austrije (Bokeljski ustanak) uglavnom na prostoru Hercegovine, Boke kotorske, Crne Gore i Srbije.

IstorijaUredi

Lazar Tomanović je pisao o Srbima koji su ratovli protiv Turaka u Grčkoj: Od snjegovitog Makrinora do Korintskog zaliva opet zavaladaše ustaše... [2] Nakon Tople i Igala je hercegovačka granica, ranije zvana Dračevica, a tada Sutorina. Tu se bijele zidine turske kule, što je Luka Vukalović razrušio i tu je održan sastanak ustaških vođa sa Rodićem, za vrijeme Andrašijevog posredovanja. Dalje piše da su oni na ustaškom zemljištu do konca izdžrali.[3] Pratilac Tomanovića od Risna ka Grahovu (1885. godine) mu je iznad Risna pokazao mjesto dokle su Krivojišani gonili austrijsku vojsku u prvoj buni. Rekao je: doovle su ustaši Prve bune gonili vojnike. [4]

Zećanin iz Podgorice Nešo Stanić je o ustanicima (koje naziva ustašama) iz 1875. godine u Hercegovini, zapisao u svojoj knjizi iz 1907. godine, da nisu žalili svoju dragocjenu krv proliti za krst časni i slobodu zlatnu. [5] Srpski istoričar Andrija Luburić (pleme Drobnjaci) [6] spominje 1940. godine vođe srpskih ustaša na čelu s Karađorđem. [7] Kasnije taj naziv (Ustaše), preuzima teroristički pokret hrvatskih šovinista. Jedan od najistaknutijih predstavnika takvih, kasnijih ustaša, bio je saplemenik srpskog istoričara Andrije Luburića, Vjekoslav Luburić, zapovjednik koncentracionog logora Jasenovca i ratni zločinac.

Glas Crnogorca je pisao o ustaškoj vojsci i ustaškim pobjedama nad Turcima u Hercegovni 1876. godine.[8] Delfa Ivanić je u govoru Reč Jugoslovenskim sestrama održanom na Sušaku i Bakru 1919. godine, između ostaloga rekla: Otuda su naši pradedovi svoju stoku prodavali i kupovali džebanu za ustaše, svoje žito mleli i hranili vojsku. [9]

ReferenceUredi

  1. ^ Tomanović 2007, str. 121.
  2. ^ Tomanović, Lazar (1873). Srpsko-dalmatinski magazin, XXX knjiga, Bokelji u ratu za oslobođenje grčko. Zadar. str. 23. 
  3. ^ Tomanović 2007, str. 417, 418.
  4. ^ Tomanović 2007, str. 116.
  5. ^ Stanić, Nešo (1907). Zbirka primjera i pouka. Veliki Bečkerek. str. 7. 
  6. ^ Spisak prezimena pokatoličenih srpskih porodica u Hercegovini. 
  7. ^ Luburić, Andrija (1940). Porijeklo i prošlost dinastije Petrovića,knjiga prva. Beograd. str. 212. 
  8. ^ Glas Crnogorca, br. 3., 17. januar. Cetinje. 1876. str. 1. 
  9. ^ Milanović, Jasmina (2012). DELFA IVANIĆ, USPOMENE. Beograd: INSTITUT ZA SAVREMENU ISTORIJU. str. 279. ISBN 978-86-7403-172-8. 

LiteraturaUredi

  • Tomanović, Lazar (2007). Putopisna proza. Gradska biblioteka i čitaonica Herceg Novi.