Fernando VII od Španije
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Fernando VII Burbonski (14. oktobar 1784 — 29. septembar 1833) bio je kralj Španije u dva navrata — od marta do maja 1808. i drugi put, nakon proterivanja Žozefa Bonaparte, od decembra 1813. pa sve do svoje smrti, osim vrlo kratkog perioda 1823. kada je bio zamenjen Regentskim savetom.
Fernando VII od Španije | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 14. oktobar 1784. |
Mesto rođenja | Madrid, Španija |
Datum smrti | 29. septembar 1833.48 god.) ( |
Mesto smrti | Madrid, Španija |
Porodica | |
Supružnik | Marija Antonija od Napulja i Sicilije, Marija Izabela od Portugala, Marija Jozefa Amalija od Saksonije, Marija Kristina od Dve Sicilije |
Potomstvo | Izabela II od Španije, Infanta Luisa Fernanda, Duchess of Montpensier, Maria Isabella van Spanje |
Roditelji | Karlo IV od Španije Marija Lujza od Parme |
Dinastija | Burbon |
Prethodnik | Karlos IV od Španije, Žozef Bonaparta |
Naslednik | Žozef Bonaparta, Izabela II od Španije |
Rođen je kao najstariji sin Karla IV i njegove supruge, Marije Lujze od Parme i prvi put na presto je došao zahvaljujući pobuni u Aranhuezu, nakon čega je njegov otac, Karlo IV, abdicirao u njegovu korist u martu 1808. Međutim, samo dva meseca kasnije, u Bajoni, Napoleon ga je prisilio da abdicira da bi na španski presto postavio svog brata, Žozefa, što je dovelo do Španskog rata za nezavisnost, koji je Fernando proveo kao zatočenik francuskog cara u Valanseu.
Vladavina
urediPrva faza: Apsolutizam (1813—1820)
urediNakon pobede španskih rodoljuba i proterivanja Žozefa Bonaparte, Napoleon mu je vratio španski presto sporazumom u Valansaju potpisanim 20. novembra 1813. godine. Prvobitno veoma omiljen vladar, Fernando se ubrzo pokazao kao beskrupulozni i osvetoljubivi apsolutista. Između 1814. i 1820. obnovio je apsolutizam ukinuvši Ustav donet u Kadizu i počeo je s progonom liberala. Nakon 6 ratnih godina, državna kasa je bila skoro prazna, a česte smene vlade nisu doprinele njenom oporavku.
Druga faza: Ustavni apsolutizam (1820—1823)
urediNa samom početku 1820. godine, 1. januara, nakon omanjeg vojnog udara, Fernando je bio prisiljen da restauira Ustav iz Kadiza, i obnovi sve ustavne institucije. Međutim, zbog međusobnih nesuglasica i borbi između dve struje liberala — radikalnih i umerenih — kralj je uspeo da ponovo uspostavi apsolutizam 1823. godine nakon intervencije francuskih trupa koje je on pozvao u pomoć, poznatih pod imenom Sto hiljada sinova svetog Luisa.
Treća faza: Omražena decenija (1823—1833)
urediPoslednja faza Fernandove vladavine, poznata pod imenom Omražena decenija (šp. Década Ominosa), karakteriše se odlučnim suzbijanjem radikalnih liberala kao i umerenom apsolutističkom politikom koja je izazvala veliko negodovanje u apsolutističkim krugovima. Kao rezultat ovog nezadovoljstva, asolutisti su formirali partiju oko princa Karlosa Marije Isidra, Fernandovog brata, kasnije poznatiju kao karlisti. Situaciju je otežao i problem oko nasleđa, s obzirom da je Fernando ukinuo Salijski zakon kako bi omogućio svojoj kćerci Izabeli da ga nasledi na prestolu, što je prouzrokovalo izbijanje Prvog karlističkog rata odmah nakon Fernandove smrti 1833.
Porodično stablo
uredi16. Luj | ||||||||||||||||
8. Filip V od Španije | ||||||||||||||||
17. Marija Ana od Bavarske | ||||||||||||||||
4. Karlos III od Španije | ||||||||||||||||
18. Odoardo Farnese od Parme | ||||||||||||||||
9. Izabela Farnses od Parme | ||||||||||||||||
19. Doroteja Sofija Nojburška | ||||||||||||||||
2. Karlo IV od Španije | ||||||||||||||||
20. Avgust II Jaki | ||||||||||||||||
10. Avgust III od Poljske | ||||||||||||||||
21. Kristijana Eberhardina od Brandenburg-Bajrojta | ||||||||||||||||
5. Marija Amalija Saksonska | ||||||||||||||||
22. Jozef I Habzburški | ||||||||||||||||
11. Marija Jozefa od Austrije | ||||||||||||||||
23. Vilhelmina Amalija od Braunšvajg-Kalenberga | ||||||||||||||||
1. Fernando VII od Španije | ||||||||||||||||
24. Luj (= 16) | ||||||||||||||||
12. Filip V od Španije (= 8) | ||||||||||||||||
25. Marija Ana od Bavarske (= 17) | ||||||||||||||||
6. Filip, vojvoda od Parme | ||||||||||||||||
26. Odoardo Farnese od Parme (= 18) | ||||||||||||||||
13. Izabela Farnses od Parme (= 9) | ||||||||||||||||
27. Doroteja Sofija Nojburška (= 19) | ||||||||||||||||
3. Marija Lujza od Parme | ||||||||||||||||
28. Luj, francuski dofen | ||||||||||||||||
14. Luj XV | ||||||||||||||||
29. Marija Adelaida Savojska | ||||||||||||||||
7. Lujza Elizabeta od Francuske | ||||||||||||||||
30. Stanislav Lešćinski | ||||||||||||||||
15. Marija Lešćinska | ||||||||||||||||
31. Katarina Opalinjska | ||||||||||||||||
Literatura
uredi- Arzadun, Juan. Fernando VII y su tiempo. Madrid, 1942.
- Sánchez Mantero, Rafael. Fernando VII. Arlanza, Madrid. 2001. ISBN 978-84-95503-23-7.
Spoljašnje veze
uredi- Biografía de Fernando VII ofrecida por la Biblioteca M. Cervantes Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. novembar 2010)