Frančesko Antonjoli

италијански фудбалер

Frančesko Antonjoli (ital. Francesco Antonioli; rođen 14. septembra 1969. godine u Monci) je bivši italijanski fudbaler, koji je bio golman, a trenutno je trener golmana u Čezeni.

Frančesko Antonjoli
Lični podaci
Puno ime Frančesko Stefano Antonjoli
Datum rođenja (1969-09-14)14. septembar 1969.(54 god.)
Mesto rođenja Monca, Italija
Visina 1,88 m
Pozicija golman
Klupske informacije
Trenutni klub
Čezena (trener golmana)
Juniorska karijera
1980—1981 San Roko Monca
1981—1986 Monca
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1986—1988 Monca 23 (0)
1988—1994 Milan 13 (0)
1990Čezena (pozajmica) 0 (0)
1990—1991Modena (pozajmica) 30 (0)
1993—1994Piza (pozajmica) 26 (0)
1994—1995 Ređijana 30 (0)
1995—1999 Bolonja 103 (0)
1999—2003 Roma 102 (0)
2003—2006 Sampdorija 104 (0)
2006—2009 Bolonja 119 (0)
2009—2012 Čezena 106 (0)
Reprezentativna karijera
1989—1992 Italija do 21 23 (0)
1992 Olimpijski tim Italije 6 (0)
2000 Italija 0 (0)
Trenerska karijera
2013— Čezena (trener golmana)

Tokom karijere igrao je, između ostalih, za Milan, Bolonju, Romu i Sampdoriju. Osvojio je tri Skudeta, dva superkupa i Intetoto kup, a iako nije igrao, kao član Milana u periodu od 1988/90 osvojio je dva Kupa šampiona, UEFA superkup i Interkontinentalni kup.

Osvajač je i evropskog prvenstva 1992. godine sa mladom reprezentacijom Italije, a igrao je i na Olimpijskom turiniru iste godine. Sa reprezentacijom osvojio je drugo mesto na evropskom prvenstvu 2000, gde kao drugi golman nije ulazio u igru.

Klupska karijera

uredi

Rođen u Monci, Antonjoli je prve fudbalske korake napravio u lokalnom San Roku, a potom je trenirao u Monci, koja je tada nastupala u Seriji C1.

Za prvi tim debitovao je 27. avgusta 1986. godine na utakmici Kupa Italije protiv Juventusa, sa nepunih 17 godina.[1] Iako je David Pinato bio prvi golman tima te i sledeće sezone, Antonjoli je uspeo da zabeleži 21 nastup u sezoni 1987/88, kada je Monca izborila promociju u Seriju B.[1]

Na kraju sezone, Pinato i tada devetnaestogodišnji Antonjoli su prešli u Milan, gde su te sezone bili drugi i treći golman tima, iza Đovanija Galija.[1] Jedini nastup u sezoni 1988/89 bio je u Kupu protiv Lacija.[1] Sledeće sezone, Antonjoli nije imao nijedan nastup za Milan, a iako je Pinato vraćen u Moncu, na njegovo mesto drugog golmana tima doveden je Andrea Pacalji.[1][2] Ovo su bile dve sezone kada je Milan pod trenerskom palicom Sakija osvojio dva Kupa šampiona zaredom, italijanski superkup, evropski superkup i Interkontinentalni kup.[1]

I pored toga što je sledeće sezone Gali prodat Napoliju, Milan je za prvog golmana imenovao Pacaljia, dok su kao njegovu zamenu doveli Sebastijana Rosija iz Čezene.[1] Antonjoli je izgubio i mesto trećeg golmana, jer je Milan doveo Taibija, a on je u sklopu transfera Rosija, poslat u Čezenu na pozajmicu.[1][3] Ipak, Čezena predvođena Lipijem, koja je tada igrala u Seriji A, nije računala na njega, tako da je ubrzo prosleđen na pozajmicu kod Renca Ulivijera u Modenu, u seriju B.[1] Solidna sezona u Modeni, ubedila je Kapela, koji je postao novi trener Milana, da ga za sezonu 1991/92 uvrsti u tim, ovaj put kao drugog golmana iza Rosija.[1] Zahvaljujući povredi Rosija, Antonjoli je debitovao u Seriji A 18. aprila 1992. godine u derbiju protiv Intera, a branio je i na sledeće tri utakmice, čime je doprineo osvajanju Skudeta.[1][4]

Nakon što je bio golman mlade reprezentacije Italije koja je osvojila evropsko prvenstvo 1992. godine, Kapelo ga je postavio za prvog golmana tima. Ipak povreda u novembru na utakmici protiv Juventusa, koštala ga je startnog mesta, a njegova zamena Rosi je učvrstio svoj status prvog golmana do kraja sezone.[1][2][4]

Sezonu 1993/94 Antonjoli je proveo u Seriji B, gde je imao solidnu sezonu na pozajmici u Pizi, koja je na kraju ispala u Seriju C.[1]

Tafarel, golman i osvajač svetskog prvenstva sa Brazilom, odlučio je da se vrati kući i napusti Ređijanu, koja ga je zamenila sa Antonjoliem i koji je ponovo nakon solidne sezone doživeo da mu ekipa ispadne u niži rang, ovaj put u Seriju B.[1]

Sezonu 1995/96 Antonjoli je branio u Seriji B, ali u Bolonji, gde je ponovo radio sa Ulivijerijem, koji ga je nekad trenirao u Modeni.[1] Sezona je bila uspešna, jer je drugu godinu zaredom Bolonja izborila promociju u viši rang, ovaj put u Seriju A.

Sezona 1996/97 bila je odlična za Bolonju i Antonjolija, završili su na 7. mestu i igrali su polufinale Kupa.[1] U avgustu 1997. povredio je koleno, zbog čega je propustio čitavu sezonu 1997/98.[1] Sledeće sezone, iako pod novim trenerom Maconeom, Antonjoli je ponovo prvi golman. Zahvaljujući osvajanju Intertoto kupa, Bolonja se kvalifikovala za kup UEFA, gde je stigla do polufinala, gde je ispala od Marselja (0:0, 1:1 zahvaljujući golu Blana iz penala u 87. minutu revanša).[1]

Sezonu 1999/00 Antonjoli počinje u Romi, gde ga je doveo njegov nekadašnji trener iz Milana, Kapelo, kao zamenu za Konsela i u prvoj sezoni u prestonici zabeležio je 30 nastupa.[1]

Sledeće sezone Antonjoli je bio član šampionskog tima Rome koji je u sezoni 2000/01 osvojio Skudeto i Superkup Italije.[5] Ipak, njegova forma nije bila zadovoljavajuća tokom sezone u kojoj je zabeležio 26 nastupa, pa je ponekad rotiran sa Lupatelijem, koji takođe nije blistao.[1] Zbog toga je na kraju sezone iz Atalante doveden Pelicoli, tada golman mlade reprezentacije Italije.[1][5] Kapelo se ipak i dalje oslanjao na Antonjolija, koji je popravio svoju formu,[6] što je zbog neigranja dovelo do nezadovoljstva mladog Pelicolija.[5]

Nakon isteka ugovora sa Romom 2003. godine Antonjoli je potpisao za Sampdoriju.[7] Po isteku ugovora sa Sampdorijom 2006. godine, potpisao je za Bolonju, kojoj je pomogao da se 2008. vrati u Seriju A, a za Bolonju je branio i u povratničkoj sezoni 2008/09.[1] Na kraju sezone Antonjoli je potpisao za Čezenu, sa kojom je izborio promociju u Seriju A na kraju sezone 2009/10.[1][8] Čezena koja je zauzimanjem 15. mesta u povratničkoj sezoni 2010/11 odbranila prvoligaški status, nagradila je Antonjolija novim jednogodišnjim ugovorom.[8]

Reprezentativna karijera

uredi

Antonjoli nikad nije debitovao za reprezentaciju Italije. Bio je član reprezentacije na evropskom prvenstvu 2000, gde je prvo bio treći golman iza Bufona i Tolda, a kada se Bufon povredio na prijateljskoj utakmici, postao je drugi golman.[1][9] Ipak do kraja turnira, gde je Italija stigla do finala, nije dobio šansu da igra.[1]

Bio je startni golman mlade italijanske reprezentacije, koja je sa Maldinijem na klupi, osvojila evropsko prvenstvo 1992. godine,[1][10][11] a igrao je i na Olimpijadi iste godine.

Zanimljivosti

uredi

Antonjoli je dete gluvonemih roditelja, što je često opisivano kao razlog njegovog povučenog i tihog karaktera.[4]

Trofeji

uredi

Klupski

uredi

Milan

Bolonja

Roma

Reprezentativni

uredi

Italija

Reference

uredi
  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u f h „Francesco Antonioli, una carriera sull'ottovolante: tra alti, bassi e trofei | Goal.com”. www.goal.com. Pristupljeno 2021-06-24. 
  2. ^ a b „Una porta per due: quando le big del calcio sdoppiano il portiere - Sportmediaset”. Sportmediaset.it (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 2021-06-24. 
  3. ^ „PORTIERE DI PASSAGGIO - la Repubblica.it”. Archivio - la Repubblica.it (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 2021-06-24. 
  4. ^ a b v Sebastiano, Vernazza. „Rinascimento Antonioli”. archiviostorico.gazzetta.it (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 2021-06-24. 
  5. ^ a b v „Pelizzoli unhappy at Roma”. Sky Sports (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-06-23. 
  6. ^ „Antonioli, la rivincita nelle sue mani - la Repubblica.it”. Archivio - la Repubblica.it (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 2021-06-24. 
  7. ^ „Samp snap up Antonioli”. Sky Sports (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-06-23. 
  8. ^ a b „New deals for Cesena duo”. Sky Sports (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-06-23. 
  9. ^ Nicola, Calamai Luca, Cecere. „Toldo, proteggi l' Italia”. archiviostorico.gazzetta.it (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 2021-06-24. 
  10. ^ „Europeo Under 21, fu vera gloria? - Sportmediaset”. Sportmediaset.it (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 2021-06-24. 
  11. ^ „Accadde oggi: 1992, per la prima volta l'Italia Under 21 si prende l'Europa - Sportmediaset”. Sportmediaset.it (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 2021-06-24. 

Spoljašnje veze

uredi