Википедија

Hakija Kulenović

српски сликар

Hakija Kulenović (Bosanski Petrovac, 1905 — Sarajevo, 1987) bio je jugoslovenski, srpski i bosanskohercegovački likovni stvaralac, istaknuti jugoslovenski likovni pedagog, komunista i revolucionar.

Hakija Kulenović
Lični podaci
Datum rođenja(1905{{month}}{{{day}}})1905.
Mesto rođenjaBosanski Petrovac, Austrougarska
Datum smrti1987.
Mesto smrtiSarajevo, SFRJ
Porodica
DecaTvrtko Kulenović, Zoran Kulenović
Umetnički rad
RegijaJugoslovensko slikarstvo

Životopis uredi

Hakija Kulenović je rođen 1905. godine u Bosanskom Petrovcu. Osnovnu školu završio je u Petrovcu, a prva tri razrede gimnazije pohađao je u Bihaću, gdje je njegov talenat za slikanje primijetio nastavnik crtanja Jovan Bijelić.[1] Četvrti razred gimnazije upisuje 1922. i završava 1923. godine u Prvoj gimnaziji u Sarajevu, gdje mu je nastavnik bio Todor Švrakić. Slikarstvo uči 1923. i 1924. godine kod zemljaka Jovana Bijelića, u njegovom ateljeu, na tavanu Druge muške gimnazije u Beogradu. Bijelić ga je primio kao rođenog sina. Kod Bijelića je proveo osam mjeseci, ali je i kasnije svaku priliku koristio da se nađe sa njim.[2] Nakon obuke kod Jovana Bijelića, upisuje Umjetničku školu u Beogradu, koju pohađa od 1924. do 1928. godine. Godine 1927. dobio je stipendiju od strane kraljevske vlade,[3] pa, nakon umjetničke škole, studije nastavlja na Skandinavskoj akademiji (Académie scandinave) u Parizu i tamo ostaje do novembra 1929.[4] Studijski boravi u Francuskoj, Italiji i Njemačkoj.[1] Kraće vrijeme bio je profesor u Šerijatskoj gimnaziji u Sarajevu, nakon čega prelazi da radi kao profesor u gimnaziji u Šapcu.[5] U Šapcu dočekuje početak Drugog svjetskog rata.

Ratni period i revolucionarna djelatnost uredi

Hakija je bio učesnik demonstracija 27. marta 1941.[3] Tokom rata, veći dio vremena proveo je po logorima. Kada je uspostavljena nova vlast, neko je Hakijinoj supruzi dojavio da će Hakija, zbog svoje ljevičarske prošlosti, biti uhapšen i streljan, pa mu je preporučeno da se prijavi za dobrovoljan rad u Njemačku. Otišao je u radni logor u Beču i bio je tamo do 1943. godine, kada je, zbog dobrog vladanja i zalaganja, dobio dozvolu da posjeti porodicu. Vratio se u Šabac, ali je, kao pripadnik komunističkog pokreta, ubrzo uhapšen, prebijen i prebačen u logor Banjica. Bio je smješten u „sobu smrti”, ali je oslobođen u oktobru 1944. kada je Crvena armija sa partizanima oslobodila Beograd. Nakon oslobađanja, dobio je poziv da ide u 22. diviziju za divizijskog slikara, ali Hakiji se nije išlo. Nije otišao, jer je poziv isparao sekretar komunističke partije u Šapcu.[3]

Poratni period uredi

Nakon Drugog svjetskog rata, sa porodicom se iz Šapca preselio u Sarajevo, gdje je nastavio sa svojim kulturno-pedagoškim radom.

Bio je oženjen, a supruga mu je bila nastavnica geografije,[3] rodom iz Beograda,[6] iz porodice potomaka slavnog vojvode Arsenija Lome. Imao je dva sina. Njegov sin bio je književnik i akademik Tvrtko Kulenović. Drugi sin zvao se Zoran, a zvali su ga Zeko.[7]

Hakija Kulenović je umro u Sarajevu 1987. godine.

Jedan ulica u sarajevskoj opštini Centar, u naselju Ciglane, nosi ime Hakije Kulenovića,[8] kao i jedna ulica u Zenici.[9]

Kulturna djelatnost uredi

Hakija Kulenović se podjednako dobro bavio umjetničkim i pedagoškim radom.

Umjetnička djelatnost uredi

Glavna tematika njegovog likovnog rada bili su pejzaži, koje je slikao realističkim stilom. Takođe, slikao je i figure u kojima se osjeća ekspresionistička nota. U Sarajevu mu je 1965. godine priređena retrospektivna izložba.[4]

Jedna od poznatijih slika Hakije Kulenovića jeste portret muzičara Vase Stankovića Andolije, violiniste i pjevača iz Šapca, koji je tokom 1907. godine u Sarajevu snimio čak šest ploča.[4] Nakon rata, slikao je motive obnove i izgradnje zemlje, omladinske radne akcije, izgradnju velikih elektroenergetskih i saobraćajnih objekata, pa je bio proglašen klasikom socijalističkog realizma.[10] Slikao je uglavnom tehnikama ulja na platnu i akvarela.

Osnivač je Udruženja likovnih umjetnika BiH. Skupa sa njim, osnivači su bili i Ismet Mujezinović, Vojo Dimitrijević, Mica Todorović, Vojislav Hadžidamjanović, Roman Petrović, Behaudin Selmanović, Sigo Sumereker, Petar Šain.[11]

Pedagoški rad uredi

Hakija Kulenović je bio poznati likovni pedagog. Prije Drugog svjetskog rata bio je profesor u Šerijatskoj gimnaziji u Sarajevu, a potom profesor u gimnaziji u Šapcu.[5] Nakon rata prešao je u Sarajevo, gdje je radio kao profesor u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti,[12] te na Višoj pedagoškoj školi. Zaslužan je za uvođenje u osnovne i srednje škole slobodnog dječijeg likovnog izraza, koji je prilagođen dječijem psihofizičkom uzrastu. Hakija je bio šef Odsjeka za likovno obrazovanje i vaspitanje, a nove metode nastave u likovnom vaspitanju uveo je po uzoru na francusku školu u Sevru.[13]

Bio je potpredsjednik Saveza likovnih pedagoga Jugoslavije. Autor je više knjiga i udžbenika iz oblasti likovne kulture.

Nagrade i priznanja uredi

Bibliografija uredi

  • Likovno vaspitanje, Veselin Masleša, Sarajevo, 1961.[16]
  • Umjetnost i vaspitanje, Zavod za izdavanje udžbenika, Sarajevo, 1974.
  • Residuum: Autobiografska sjećanja jednog slikara, Veselin Masleša, Sarajevo, 1976.[17]
  • Likovno-poetska monografija Počitelj, 1979.[18]

Reference uredi

  1. ^ a b 100 godina Gimnazije Bihać (PDF). Bihać: Gradska galerija Bihać. 2011. str. 2—3, 6. 
  2. ^ Kulenović, Hakija (juni 1985). „Sloboda srvaralaštva”. Petrovački list: 5. Arhivirano iz originala 31. 01. 2021. g. Pristupljeno 14. 02. 2022. 
  3. ^ a b v g „JA SAM VEZILJA, TKALJA | Sarajevske Sveske”. sveske.ba. Pristupljeno 2022-02-14. 
  4. ^ a b v „Hakija Kulenović”. Umjetnička galerija BiH. Pristupljeno 14. februar 2022. 
  5. ^ a b „AGIART”. agiart.tripod.com. Pristupljeno 2022-02-14. 
  6. ^ „Na današnji dan na bolji svijet preselio Tvrtko Kulenović”. Index.ba (na jeziku: bošnjački). 2020-04-13. Pristupljeno 2022-02-14. 
  7. ^ „Tvrtko Kulenović: Njegoš i joga”. www.jergovic.com. Pristupljeno 2022-02-14. 
  8. ^ „Općina Centar Sarajevo”. centar.ba. Arhivirano iz originala 14. 02. 2022. g. Pristupljeno 2022-02-14. 
  9. ^ „Hakije Kulenovića, Grad Zenica”. Mapio.net (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-14. 
  10. ^ „IN MEMORIAM: Tvrtko Kulenović (1935—2019)”. ARHIV STAV (na jeziku: bošnjački). 2020-04-13. Pristupljeno 2022-02-14. 
  11. ^ „Collegium artisticum: Revijalna izložba Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine – EFM.BA” (na jeziku: bošnjački). Pristupljeno 2022-02-14. 
  12. ^ Radiosarajevo.ba. „Sarajevo: Obilježavanje 70. godina rada Srednje škole primijenjenih umjetnosti (FOTO)”. Radio Sarajevo (na jeziku: bošnjački). Pristupljeno 2022-02-14. 
  13. ^ „Na današnji dan rođen je akvarelist Ismet Rizvić”. Biserje (na jeziku: bošnjački). 2022-02-06. Pristupljeno 2022-02-14. 
  14. ^ „Dobitnici Šestoaprilske nagrade od 1956. godine do danas”. Arhivirano iz originala 10. 03. 2016. g. Pristupljeno 05. 05. 2018. 
  15. ^ „JUBILEJI – Slikar Hakija Kulenovic, 100 godina od rodjenja – JP BH Pošta” (na jeziku: bošnjački). Pristupljeno 2022-02-14. 
  16. ^ „LIKOVNO VASPITANJE – Hakija Kulenović – Veselin Masleša, Sarajevo”. superknjizara.hr (na jeziku: hrvatski). 1961. Pristupljeno 2022-02-14. 
  17. ^ Kulenović, Hakija (1976). Residuum: autobiografska sjećanja jednog slikara (na jeziku: hrvatski). Veselin Masleša. 
  18. ^ „LIKOVNO POETSKA MONOGRAFIJA POČITELJ – Mala akademija”. knjizara-antikvarijat.com. Arhivirano iz originala 14. 02. 2022. g. Pristupljeno 2022-02-14. 

Literatura uredi

  • Hakija Kulenović: Retrospektiva, Umjetnička galerija BiH, Sarajevo — Narodni muzej, Šabac — Dom kulture, Jajce (1985)
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Хакија_Куленовић&oldid=26689104”