Crkva Bogorodičinog Vavedenja u Lipljanu

објекат и непокретно културно добро у Косовском управном округу, Србија

Crkva Bogorodičinog Vavedenja u Lipljanu, na Kosovu i Metohiji, podignuta je verovatno u drugoj ili trećoj deceniji 14. veka i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od izuzetnog značaja.

Crkva Bogorodičinog Vavedenja u Lipljanu
Crkva Bogorodičinog Vavedenja u Lipljanu
Opšte informacije
MestoLipljan
OpštinaLipljan
Vreme nastanka1310/1320.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od izuzetnog značaja
Nadležna ustanova za zaštituPokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture Kosova i Metohije

Poveljom cara Dušana posle 1336. godine darovana je Spasovom pirgu u Hilandaru. Prvobitno slikarstvo crkve datuje se u sredinu XIV veka, a njegov ktitor je bio nepoznati velmoža.

Neposredno uz crkvu je 1934. godine podignuta nova crkva posvećena Svetim mučenicima Floru i Lavru.

Izgled uredi

Crkva je jednobrodna građevina presvedena poluobličastim svodom, sa spolja trostranom a iznutra polukružnom apsidom. Apsida je spolja trostrana a iznutra polukružna, a oltarski prostor od naosa deli zidana oltarska pregrada. Građena je kamenom u alternaciji sa opekom, a fasade su ukrašene plitkim lezenama i slepim arkadama. Zidani ikonostas nadzidan je u vreme obnove hrama u 16. veku. Tada je u zapadnom delu građevine podignuta još jedna pregrada, čime je unutrašnjost hrama raščlanjena na oltarski deo, naos i pripratu, a porušeni gornji delovi crkve su obnovljeni. Prvobitno slikarstvo, delimično sačuvano, oštećeno je i u požaru. [1] Ktitor živopisa, nepoznati velmoža, naslikan je na severnom zidu naosa. Ovo slikarstvo visokih likovnih vrednosti datuje se u sredinu 14. veka. Posle obnove građevine u 16. veku otpočelo je oslikavanje crkve novim freskama, što je s prekidima trajalo sve do 1621. godine

U donjoj zoni oltarskog prostora crkve sačuvane su figure svetitelja iz Službe arhijereja. U apsidi sv. Vasilije Veliki i sv. Jovan Zlatousti (preslikani u XVI veku), na istočnom zidu oltara sv. Amfilohije, sv. Grigorije Bogoslov i sv. Kiril Aleksandrijski. Na južnom zidu su sv. Vlasije i figura neidentifikovanog arhijereja, a na istočnoj strani oltarske pregrade predstavljeni su neidentifikovani arhijerej i najverovatnije sv. Sava Srpski. U donjoj zoni severnog zida sačuvana je samo figura sv. Spiridona.

U gornjim zonama oltarskog prostora crkve sačuvani su fragmenti Bogorodičine figure iz Blagovesti na južnoj strani istočnog zida, arhanđeo Gavrilo iz Blagovesti na severnoj strani istočnog zida i na sevrnom zidu Vizija sv. Petra Aleksandrijskog i Neverovanje Tomino.

U donjoj zoni naosa, u plitkoj niši severnog zida nalazi se oštećena fresko–ikona sv. Nikole sa nepoznatim priložnikom. Od prvobitnog slikarstva gornjih zona naosa sačuvano je nekoliko scena iz ciklusa Hristovih stradanja – Tajna večera i Pranje nogu na južnom i Penjanje na krst na severnom zidu, i scena Bogorodičinog Uspenja na zapadnom zidu naosa.

Na zapadnoj strani zidanog ikonostasa naslikana je Bogorodica sa Hristom, dva sveta stolpnika, u drugoj zoni prošireni Deizis sa apostolima u porsjima. U trećoj zoni su Raspeće i Oplakivanje, a u četvrtoj zoni Iscenjelje slepog i Isceljenje raslabljenog, dok su u vrhu ikonostastasne pregrade fragmenti kompozicije Silazak sv. Duha na apostole. U dovratnicima i otvorima ikonostasne pregrade predstavljene su stojeće figure svetitelja.

Gornja zona priprate crkve u Lipljanu gotovo u celosti je oslikana scenama iz razvijenog ciklusa Strašnog suda, koji obuhvata i stupce koji dele pripratu od naosa. U prvoj zoni na ovim stupcima su naslikane figure Bogorodice sa Hristom, Isus Hristos, arhanđeli Mihailo i Gavrilo, u drugoj zoni sv. pesnici Teofan i Josif, a u trećoj zoni jugozapadnog stupca Isceljenje vida Stefana Dečanskog.

Novine su 1938. pisale da "mnogo godina" postoje dva roja pčela, u šupljinama južnog zida, do oltara, koja su crkvi i seljacima davala nove rojeve.[2]

Arhitektura i zidno slikarstvo konzervirani su 19551958. godine, a potom i 2009-10. kada su na zapadnoj fasadi otkriveni portreti vladarskog para, Dušana i Jelene, na prvobitnom sloju maltera.

Vidi još uredi

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi


Napomena: Sadržaj ovog članka je jednim delom ili u celosti preuzet sa http://www.sanu.ac.rs. Nosilac autorskih prava nad materijalom je dao dozvolu da se isti objavi pod slobodnom licencom. Dokaz o tome se nalazi na OTRS sistemu, a broj tiketa sa konkretnom dozvolom je 2009072410055859.