Црна луња
Crna lunja (lat. Milvus migrans) ptica je selica iz reda orlova i jastrebova. Ime roda Milvus potiče iz latinskog jezika i predstavlja naziv roda lunje, dok latinska reč migrans upotpunjava naziv vrste i vodi poreklo od glagola migrare što znači seliti se, migrirati.[3] Prema Crvenoj knjizi faune Srbije III - Ptice, ovo je ugrožena vrsta.[2]
Crna lunja | |
---|---|
![]() | |
M. m. affinis, Australija | |
Dozivanje | |
Naučna klasifikacija ![]() | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Aves |
Red: | Accipitriformes |
Porodica: | Accipitridae |
Rod: | Milvus |
Vrsta: | M. migrans
|
Binomno ime | |
Milvus migrans (Boddaert, 1783)
| |
Podvrste | |
7, vidi tekst | |
![]() | |
Areal crne lunje gnežđenje stanarica van sezone gnežđenja prolaznik
| |
Sinonimi | |
|
Opis
urediDužina tela od vrha repa do vrha kljuna je od 48 do 58 centimetara, a raspon krila je između 130 i 155 centimetara. Kao i kod svih ptica grabljivica, ženka crne lunje je krupnija od mužjaka i teži od 750 do 1080 grama, dok masa mužjaka varira u opsegu od 630 do 928 grama. Od riđe lunje je nešto manja, a osim po veličini razlikuje se i po tamnoj obojenosti perja i neznatno kraćim krilima i repu. Takođe, vrh krila je širi, a rep je manje račvast i odozgo je sivkastosmeđ, dok je kod prethodne vrste izrazito riđ. Broj vidljivih primarnih letnih pera je veći, a osnova istih je svetla, pa je to odvaja od eje močvarice. Dok klizi, usek u repu je vidljiv, ali ako kruži, rep je potpuno raširen i usek nije najupadljiviji, pa je neiskusno oko može pomešati sa tamnom morfom patuljastog orla. Ipak, patuljasti orao ima svetli nadrepak i bele mrlje na ramenima.[4][5]
Rasprostranjenost i stanište
urediNastanjuje veći deo Evrope, Azije i Afrike, Madagaskar, Malajsko-filipinski arhipelag i Australiju. Evropske populacije su tipične selice koje zimuju u Podsaharskoj Africi. Najčešće se gnezdi na rubovima nizijskih, listopadnih, vodoplavnih šuma, u dolinama velikih ravničarskih reka ili u blizini drugih vodenih staništa (močvare, bare, šaranski ribnjaci). Hranu traži na pašnjacima, vodoplavnim livadama i ostalim prirodnim travnim zajednicama, duž većih vodotokova, na stajaćim vodama sa slobodnom vodenom površinom i na intenzivno obrađivanim i mozaičnim poljoprivrednim površinama.[2][5]
Podvrste
urediNa svetu postoji 7 podvrsta crne lunje i svaka ima drugačije rasprostranjenje:[6]
- M. m. migrans - Naseljava Zelenortska ostrva, severozapadnu Afriku, južnu i centralnu Evropu na istok sve do zapadnog Pakistana; zimuje u podsaharskoj Africi.
- M. m. govinda - Naseljava područje od Pakistana na istok, preko Indije, Šri Lanke, pokrajine Junan u Kini sve do Indokine i Malajskog poluostrva.
- M. m. formosanus - Naseljava Tajvan i Hajnan u Kini.
- M. m. affinis - Naseljava ostrvo Sulavesi, Molučka ostrva, Mala Sundska ostrva na istok do ostrva Timor, istočnu Novu Gvineju i sever Australije do države Viktorija.
- M. m. lineatus - Naseljava područje od planine Ural na istok preko Sibira do reke Amur, sever Kine, Indije i Burme i Rjukju ostrva; zimuje na jugu Iraka i Indije i u jugoistočnoj Aziji.
- M. m. aegyptius - Naseljava Egipat, zapad Arabijskog poluostrva i obalu istočne Afrike na jug do Kenije.
- M. m. parasitus - Naseljava podsaharsku Afriku, Komorska ostrva i Madagaskar.
Biologija
urediGrabljivica srednje veličine. Hrani se sitnim sisarima, ribom (najčešće uginulom ili bolesnom), gmizavcima, vodozemcima i krupnim insektima. Često se hrani strvinom i otpacima, a neretko pretražuje i deponije za odlaganje smeća. Zabeleženo je čak i da se hrani plodovima uljanih palmi. Gnezdi se uglavnom pojedinačno, ređe u grupama. Gnezdo gradi na drveću, a često koristi i stara gnezda krupnih vrsta ptica. Reproduktivna sezona u Srbiji traje od aprila do juna, a seoba od avgusta do oktobra. Evropske populacije se sele preko Gibraltara, u manjem broju preko Italije i Sicilije, kao i preko Bosfora. Van perioda gnežđenja je društvena ptica i obično noći i seli se u manjim jatima.[2]
Ugroženost
urediIstorijski gledano glavne pretnje po crnu lunju su trovanje, ubijanje iz vatrenog oružja i zagađenje vode pesticidima i ostalim hemikalijama. Zbog upotrebe pesticida u poljoprivredi, kao gnezdarica, je nestala iz Izraela još 1950. Trovanje lešina kojima se hrani i zagađenje vode još uvek izazivaju pad brojnosti u Evropi i delu Azije. Za razliku od mnogih vrsta, crna lunja se uspešno prilagodila životu u blizini čoveka, ali moderni gradovi ipak uništavaju staništa koja ova vrsta naseljava, pa je evidentiran pad brojnosti i smanjena uspešnost gnežđenja populacija koje žive u blizini velikih gradova kao žto su Nju Delhi i Istanbul. U Zapadnoj Africi vrsta je ugrožena zbog seče šuma, prekomerne ispaše i upotrebe pesticida. Visoko je ranjiva zbog sudara sa vetrogeneratorima.[5]
Crna lunja u Srbiji
urediU Sremu je početkom 19. veka bila brojnija od mišara. Veoma česta gnezdarica severnih delova zemlje sve do polovine 20. veka. Matvejev navodi da je tipična ptica vodoplavnih šuma Srbije, a da je najbrojnija uz Savu i Dunav, dok već u Šumadiji potpuno odsustvuje. Nakon 1950. više nije toliko česta i brojna u Vojvodini. U savremenom periodu se gnezdi uz Dunav, Savu i Tisu, a povremeno je u reproduktivnom periodu beležena i u drugim delovima Srbije.[7] Ornitolozi procenjuju da populacija broji između 34 i 45 gnezdećih parova i da brojnost iste opada.[8] Prema Crvenoj knjizi faune Srbije III - Ptice, gnezdeća populacija ove vrste je ugrožena.[2]
Faktori ugrožavanja u Srbiji:[2]
- nestanak močvarnih područja, zamiranje šaranskih ribnjaka, smanjivanje plavnih zona oko ravničarskih reka na kojima se hrani
- intenziviranje poljoprivrede kroz stvaranje monokultura, preoravanje livada i pašnjaka
- uređivanje i seča starih šuma smanjuje dostupnost pogodnih stabala za gnežđenje; uznemiravanje jedinki šumarskim i drugim radovima u blizini gnezda
- pretvaranje prirodnih plavnih šuma u plantaže klonskih topola
- zagađenje poljoprivrednog zemljišta i vodotokova smanjuje dostupnost hrane i povećava opasnost od trovanja
- upotreba furadana za trovanje predatora domaćih životinja i divljači (šakal, lisica..); krivolov
- elektrokucija sa dalekovodima srednjeg napona i kolizija sa dalekovodima visokog napona
- kolizija sa vetroturbinama
Reference
uredi- ^ BirdLife International (2016). „Milvus migrans”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2019.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 1. 11. 2019.
- ^ a b v g d đ Puzović, S. 2018. Milvus migrans. In: Radišić, D., Vasić, V., Puzović, S., Ružić, M., Šćiban, M., Grubač, B., Vujić, A. eds. 2018. Crvena knjiga faune Srbije III — Ptice. Beograd: Zavod za zaštitu prirode Srbije, Univerzitet u Novom Sadu, Prirodno-matematički fakultet, Departman za biologiju i ekologiju i Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije. pp 278—281.
- ^ Jobling, James A (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. ISBN 978-1-4081-2501-4.
- ^ Svensson, Lars (2010). Collins Bird Guide: The Most Complete Guide to the Birds of Britain and Europe (2 izd.). Harper Collins. ISBN 978-0-00-726814-6.
- ^ a b v „Species factsheet: Milvus migrans”. BirdLife International (2019). Pristupljeno 1. 11. 2019.
- ^ Orta, J., Marks, J.S., Garcia, E.F.J. & Kirwan, G.M. (2019). Black Kite (Milvus migrans). In: del Hoyo, J., Elliott, A., Sargatal, J., Christie, D.A. & de Juana, E. (eds.). "Handbook of the Birds of the World Alive." Lynx Edicions, Barcelona. (Pristupljeno https://www.hbw.com/node/52978 1. 11. 2019).
- ^ Šćiban, Marko; Rajković, Draženko; Radišić, Dimitrije; Vasić, Voislav; Pantović, Uroš (2015). Ptice Srbije - kritički spisak vrsta (prvo izd.). Novi Sad: Pokrajinski zavod za zaštitu prirode i Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije. str. 106.
- ^ Puzović, Slobodan; Radišić, Dimitrije; Ružić, Milan; Rajković, Draženko; Radaković, Miloš; Pantović, Uroš; Janković, Marko; Stojnić, Nikola; Šćiban, Marko; Tucakov, Marko; Gergelj, Jožef; Sekulić, Goran; Agošton, Atila; Raković, Marko (2015). Ptice Srbije: procena veličina populacija i trendova gnezdarica 2008-2013 (prvo izd.). Novi Sad: Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije i Prirodno-matematički fakultet, Departman za biologiju i ekologiju, Univerzitet u Novom Sadu. ISBN 978-86-80728-00-1.
Literatura
uredi- Svensson, Lars (2010). Collins Bird Guide: The Most Complete Guide to the Birds of Britain and Europe (2 izd.). Harper Collins. ISBN 978-0-00-726814-6.
- Jobling, James A. (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. str. 108, 170. ISBN 978-1-4081-2501-4.
- Šćiban, Marko; Rajković, Draženko; Radišić, Dimitrije; Vasić, Voislav; Pantović, Uroš (2015). Ptice Srbije - kritički spisak vrsta (prvo izd.). Novi Sad: Pokrajinski zavod za zaštitu prirode i Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije. str. 106.
- Radišić, Dimitrije; Vasić, Voislav; Puzović, Slobodan; Ružić, Milan; Šćiban, Marko; Grubač, Bratislav; Vujić, Ante (2018). Crvena knjiga faune Srbije III – Ptice. Beograd: Zavod za zaštitu prirode Srbije, Univerzitet u Novom Sadu, Prirodno-matematički fakultet, Departman za biologiju i ekologiju i Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije.
- Puzović, Slobodan; Radišić, Dimitrije; Ružić, Milan; Rajković, Draženko; Radaković, Miloš; Pantović, Uroš; Janković, Marko; Stojnić, Nikola; Šćiban, Marko; Tucakov, Marko; Gergelj, Jožef; Sekulić, Goran; Agošton, Atila; Raković, Marko (2015). Ptice Srbije: procena veličina populacija i trendova gnezdarica 2008-2013 (prvo izd.). Novi Sad: Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije i Prirodno-matematički fakultet, Departman za biologiju i ekologiju, Univerzitet u Novom Sadu. ISBN 978-86-80728-00-1.
Spoljašnje veze
uredi- Black Kite species text in The Atlas of Southern African Birds
- Ageing and sexing (PDF; 4.9 MB) by Javier Blasco-Zumeta & Gerd-Michael Heinze
- Milvus migrans na BirdLife.org (jezik: engleski)
- „Milvus migrans”. Avibase.
- „Crna lunja”. Internet Bird Collection.
- Crna lunja foto galerija na VIREO (Drexel University)
- Audio zapis na Xeno-canto.