Čalma je naselje u opštini Sremska Mitrovica, u Sremskom okrugu, u Srbiji. Prema popisu iz 2011. bilo je 1431 stanovnika.

Čalma
Spomenik u središtu sela
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugSremski
OpštinaSremska Mitrovica
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1.431
 — gustina36/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 04′ 40″ S; 19° 30′ 24″ I / 45.0779° S; 19.5067° I / 45.0779; 19.5067
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina125 m
Površina39,1 km2
Čalma na karti Srbije
Čalma
Čalma
Čalma na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj22231
Pozivni broj022
Registarska oznakaSM

Poreklo imena uredi

Ime naselja Čalma potiče još iz rimskog perioda od imena naselja Čala koje se nalazilo dva kilometra severoistočno od današnjeg naselja. Čalma je po nekima dobila za vreme Turaka po imenu turske kape-čalme. Naime, čalma se sastoji uz fesa oko kojeg je okomotana tkanina-turban a zajedno čine celinu koja se naziva-čalma. Na glavi su je nosili velikaši za vreme osmanlijskog carstva. Čalma kao naseljeno mesto se nalazi na bregu, padini Fruške gore te zaista liči iz daleka kao kapa na glavi-čalma.

Istorija uredi

 
 
Zgrada škole

Na mestu gde se nalazi Čalma, nađeni su ostaci oruđa, oružja i keramike iz raznih praistorijskih epoha. Jedan kilometar južno od Čalme, stalno se iskopavaju, izoravaju starorimski građevinski materijali, što ukazuje na veći broj zgrada. Iz Čalme potiču dva vrlo dragocena predmeta vezana za verne obrede. U Budipeštanskom muzeju čuva se olovna pločica sa zavetnim reljefom iz religije boga sunca-Mitre. Nedavno je ovde pronađena okrugla kamena pločica sa reljefnom predstavom scene iz lova, vezane za kult takozbanih- Dunavskih konjanika.

Čalma se prvi put spominje u srednjem veku u vreme trećeg krstaškog rata 1189. godine i to pod nazivom Sveti Đorđe (Vicum S. Georgi). Godine 1351, u jednom dokumentu zabeleženo je posed Čala pa to ime po nekima vezuje se za današnji naziv mesta.

Naselje je aktivno i u tursko vreme. U selu postoje prostrane podzemne prostorije koje potiču iz turskog doba.

Na prelomu 17. i 18. veka Čalma podpada pod Habzburgovce. Godine 1730, na karti Srema uneta je kao Pagus-selo sa devedeset domova i pet popova, koji su bili nepismeni i bili su poslati u Sremske Karlovce da uče pisati i čitati. Tom prilikom selo je upisano kao šanac-Čalma. Godine 1756, broj domova je opao na sedamdeset. U drugoj polovini 18. veka, Čalma je uz Kukujevce i Gibarac bila u vlasništvu plemićke porodice Janković. Iz tog vremena je sačuvan grb sela, prikazan na zlatnoj poodlozi-vitez na belom konju. Godine 1766, sazidana je Crkva Sv. Georgija a ikonostas je delo Georgija Davidovića-Opšića, koji je bio rodom iz Čalme. 1791. godine za vreme Kočine krajine, iz Srbije je doseljeno 73 osobe, a selo je imalo 114 domova i 658 stanovnika. Kolonizacija Nemaca u Srem je vršena u nekoliko mahova, pa se promenio i sastav stanovništva u Čalmi. Godine 1848, u revoluciji na Majskoj skupštini u Sremskim Karlovcima, Čalmance su predstavljali Kiril Petrović i Dušan Voganjac.

Mesto je 1885. godine bilo u sastavu Erdevičkog izbornog sreza sa popisanih pravoslavnih 629 žitelja.[1]

Krajem 19. veka najveći zemljoposednici u selu bili su Koloman Janković i knez Odeskalki sa hiljadu jutara zemlje, a preko polovine stanovništva bili su nadničari bezemljaši. 1907. godine nezadovoljni radnici-nadničari batinama su oterali strane radnike sa vlastelinstva.

Godine 1931. po popisu Čalma je imala 1683 stanovnika, od toga 893 Srba i 633 Nemaca. Posle Drugog svetskog rata nemačko stanovništvo je iseljeno u maticu, a umesto njega postepeno su se doseljavali Srbi iz okoline Banjaluke.

Demografija uredi

U naselju Čalma živi 1361 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,0 godina (39,9 kod muškaraca i 42,1 kod žena). U naselju ima 520 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,22.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Privreda uredi

Glavna privredna delatnost mesnog stanovništva je poljoprivreda.

Stanovništvo uredi

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1900. 1.800
1910. 1.979
1921. 1.730
1931. 1.683
1948. 1.210
1953. 1.274
1961. 1.704
1971. 1.787
1981. 1.855
1991. 1.776 1.699
2002. 1.675 1.775
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[3]
Srbi
  
1.634 97,55%
Hrvati
  
14 0,83%
Jugosloveni
  
5 0,29%
Ukrajinci
  
4 0,23%
Slovaci
  
4 0,23%
Crnogorci
  
2 0,11%
Rusini
  
1 0,05%
Albanci
  
1 0,05%
nepoznato
  
8 0,47%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ "Zastava", Novi Sad 1885. godine
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi