Šalgotarjan
Šalgotarjan (mađ. Salgótarján) je grad i sedište Nograd županije u regiji Regija Severne Mađarske, veoma blizu mađarske granice sa Slovačkom (5 km).
Šalgotarjan mađ. Salgótarján | |
---|---|
![]() Pogled iz vazduha na Šalgotarjan | |
Administrativni podaci | |
Država | ![]() |
Region | Severna Mađarska regija |
Županija | Nograd |
Srez | Šalgotarjan |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— | 43.169 |
— gustina | 419,28 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 48° 05′ 07″ S; 19° 47′ 13″ I / 48.08531° S; 19.78689° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Površina | 102,96 km2 |
Poštanski broj | 3100 |
Pozivni broj | 32 |
Veb-sajt | |
www.salgotarjan.hu |
Položaj
urediŠalgotarjan se nalazi u krajnje severnom delu današnje Mađarske, 75 km severoistočno od prestonice Budimpešte. Šalgotarjan je i najviše veće naselje u državi, pošto se nalazi u gorskom delu Mađarske, na 250 m nadmorske visine. Grad je brdovit i smešten je ispod šumovitih brda Čerhat planine, što ovom gradu daje jednu potpuno drugačiju sliku od uobičajenog mađarskog grada.
Istorija
urediNaselje na mestu današnjeg grada je postojalo tokom srednjeg veka. U 13. veku ovde se pominje zamak i crkva. Međutim, po podacima tokom sledećih vekova deluje da je Šalgotarjan bio malo selo.
Nagli razvoj naselja desio se sredinom 19. veka kada je ovde otvoren rudnik uglja. Selo je brzo raslo i 1922. zvanično postaje grad, a 1950. godine i novo sedište Nograd županije. Tokom komunističkog razdoblja grad je brzo rastao i širio se.
Grad je 1994. konačno dobio zvanje velegrada kao sedište okruga, ali u ovo vreme došlo do zatvaranja rudnika uglja, a tim i ogromnu nezaposlenost, što i danas predstavlja veliku teškoću za grad. Kao zalog prošlih vremena u gradu postoji Muzej Rudarstva.
Stanovništvo
urediPo proceni iz 2017. u gradu je živelo 34.627 stanovnika.
1990. | 2001. | 2011. | 2017. |
---|---|---|---|
47.822 | 45.645 | 37.262 | 34.627 |