2. podrinjska laka pješadijska brigada

2. podrinjska laka pješadijska brigada je bila pješadijska jedinica Vojske Republike Srpske, u sastavu Drinskog korpusa.

2. podrinjska laka pješadijska brigada
Postojanje19921994.
Mesto formiranja:
Višegrad
Formacijabrigada
DeoDrinski korpus Vojske Republike Srpske
Angažovanje
Odlikovanja
Komandanti
KomandantDrago Gavrilović
Komandant 2Vinko Pandurević
Komandant 3Luka Dragičević
Komandant 4Branko Kužić

Istorijat uredi

Nakon povlačenja jedinica JNA (Užičkog korpusa) iz BiH, brigada je formirana 19. maja 1992. od jedinica TO Višegrad, pod nazivom Višegradska laka pješadijska brigada, četnog sastava. Bila je dio Hercegovačkog korpusa VRS, a po formiranju Drinskog korpusa ušla je u njegov sastav. Komandno mjesto brigade bilo je u Višegradu. Komandant je bio rezervni podoficir Drago Gavrilović, a od juna 1992. kapetan I klase Vinko Pandurević. Brigada je imala oko 1.000 boraca i starješina rezervnog sastava i četiri profesionalna oficira i podoficira. Zona odbrane brigade obuhvatala je srpska naselja u opštini Višegrad i uže gradsko područje Višegrada. U septembru 1992. brigada je ušla u sastav Teritorijalne grupe "Višegrad", koju je sačinjavalo pet lakih pješadijskih brigada iz gornjeg Podrinja (Rudo, Višegrad, Čajniče, Rogatica i Goražde). U oktobru 1992, nakon pogibije potpukovnika Radivoja Vučkovića, komandu nad Teritorijalnom grupom "Višegrad" preuzeo je kapetan I klase Vinko Pandurević, a za komandanta Višegradske lake pješadijske brigade postavljen je potpukovnik Luka Dragičević. Nakon formiranja Drinskog korpusa VRS, Višegradska brigada je 21. novembra 1992. preimenovana u 2. podrinjsku laku pješadijsku brigadu, bataljonskog sastava, sa dva bataljona, samostalnom interventnom četom i jedinicama podrške. Brigada je uticala na slamanje ofanzive Armije BiH iz pravca Međeđe na Rudo januara 1993. U maju iste godine, u sadejstvu sa drugim jedinicama Drinskog korpusa, bila je nosilac borbenih dejstava u dolini Drine, od Višegrada do Ustiprače, i oslobodila je cjelokupnu teritoriju opštine Višegrad. Krajem 1993. i u prvoj polovini 1994. jedinice brigade učestvovale su u borbama na prilazima Goraždu, Trnovu i na Igmanu, zajedno sa drugim jedinicama VRS (Drinski i Sarajevsko-romanijski korpus). U avgustu 1993. za komandanta brigade postavljen je potpukovnik Branko Kužić. Do kraja rata dijelovi brigade učestvovali su u borbama u zoni Sarajevsko-romanijskog korpusa, na planini Igman, Nišićkoj visoravni, kao i u zoni Hercegovačkog korpusa u odbrani Trebinja, te u zoni Drinskog korpusa na području Zvornika i Teočaka. U oktobru 1994. brigada se spojila sa dijelovima Goraždanske brigade i postala 5. podrinjska laka pješadijska brigada.[1]

U toku 1995. interventna četa brigade učestvovala je u oslobađanju Žepe, a zatim je ušla u sastav Jurišne brigade Drinskog korpusa, pod komandom potpukovnika Vinka Pandurevića i učestvovala je u pokušaju slamanja hrvatsko-muslimanske ofanzive u rejonu Glamoča. U redovima 2. podrinjske lake pješadijske brigade bila je četa dobrovoljaca iz Rusije. Tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata 1992-1995. poginula su 154 borca, uključujući i tri ruska dobrovoljca, teže su ranjena 63, a lakše 120 boraca . Tokom rata umrlo je sedam boraca. Spomen-soba pripadnicima ove brigade i centralni spomenik poginulim borcima nalazi se u Višegradu.[1]

Reference uredi

  1. ^ a b Enciklopedija Republike Srpske. 3, D-Ž. Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. 2020. str. 431. ISBN 978-99976-42-37-0.