Dejan Tiago-Stanković

српски и португалски писац и књижевни преводилац
(преусмерено са Dejan Tiago Stanković)

Dejan Tiago-Stanković (Beograd, 2. novembar 1965Lisabon, 21. decembar 2022) bio je srpski i portugalski pisac i književni prevodilac.

Dejan Tiago Stanković
Tiago-Stanković 2016. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1965-11-02)2. новембар 1965.
Mesto rođenjaBeograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
Datum smrti21. децембар 2022.(2022-12-21) (57 год.)
Mesto smrtiLisabon, Portugalija
Državljanstvosrpsko
portugalsko
Književni rad
Najvažnija dela
Estoril,
Odakle sam bila više nisam

NagradeNagrada Branko Ćopić, 2015. HWA Crowns Literary Award by The Historical Writers’ Association, 2018; Nagrada Evropske unije za književnost 2020

Potpis

Biografija Уреди

Po završnim studijama arhitekture, 1991. godine, preseljava se u London, a potom u Lisabon, gde je živeo, prevodio i pisao na srpskom i portugalskom jeziku.

Osim fikcije pisao je i kreativnu nefikciju za brojne srpske, hrvatske, portugalske, britanske i brazilske pisane medije.

Bio je kolumnista beogradskog nedeljnika NIN. Bio je jedan od potpisnika Deklaracije o zajedničkom jeziku.[1]

Preminuo je 21. decembra 2022. godine u Lisabonu.[2][3][4] Komemoracija je održana 29. decembra 2022. u Jugoslovenskoj kinoteci u Beogradu.[5] Kremiran je na Novom groblju u Beogradu.[6]

Nagrade i priznanja Уреди

  • za roman Estoril, ratni roman
  • za roman Zamalek
    • Nagrada Evropske unije za književnost (EUPL)[10]

Književna dela Уреди

Književni prevodi Уреди

Na srpski Уреди

autori:

Na portugalski Уреди

autori:

Reference Уреди

  1. ^ „Deklaracija o zajedničkom jeziku”. Приступљено 2022-12-21. 
  2. ^ „Preminuo Dejan Tiago Stanković”. N1 (на језику: српски). 2022-12-21. Приступљено 2022-12-21. 
  3. ^ „Preminuo pisac Dejan Tiago Stanković”. RTS. 21. 12. 2022. Приступљено 24. 12. 2022. 
  4. ^ „Preminuo književnik Dejan Tiago Stanković”. Politika. 21. 12. 2022. Приступљено 24. 12. 2022. 
  5. ^ Vulićević, Marina (30. 12. 2022). „Tiago je iz svakoga izvlačio ono najbolje”. Politika. Приступљено 1. 1. 2023. 
  6. ^ „KREMIRAN DEJAN TIAGO STANKOVIĆ: Poslednji ispraćaj pisca na Novom groblju”. Večernje novosti. Tanjug. 3. 1. 2023. Приступљено 3. 1. 2023. 
  7. ^ [http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:607357-Dejan-Tiago-Stankovic-i-Mico-Cvijetic-dobitnici-Copiceve-nagrade Дејан Тиаго Станковић и Мићо Цвијетић добитници Ћопићеве награде („Вечерње новости“, 28. мај 2016)
  8. ^ -->
  9. ^ http://24.sapo.pt/vida/artigos/romance-a-noite-nao-e-eterna-de-ana-cristina-silva-vence-premio-fernando-namora
  10. ^ „Тиаго Станковић добитник ЕУ награде за књижевност”. Politika Online. Приступљено 2021-05-19. 
  11. ^ https://www.goodreads.com/book/show/52913157-zamalek-roman-o-kismetu
  12. ^ Estoril by Dejan Tiago Stanković — Reviews, Discussion, Bookclubs, Lists
  13. ^ Odakle sam bila, više nisam by Dejan Tiago Stanković — Reviews, Discussion, Bookclubs, Lists
  14. ^ „Književni Prevodi[[Категорија:Ботовски наслови]]”. Архивирано из оригинала 09. 08. 2016. г. Приступљено 26. 05. 2016.  Сукоб URL—викивеза (помоћ)

Spoljašnje veze Уреди