Japanska laka krstarica Kašima
Krstarica Katori (jap:鹿島 練習巡洋艦) je bila drugi brod serije od tri lake krstarice klase Katori i služila je u carskoj japanskoj mornarici tokom Drugog svetskog rata. Ona je dobila ime po Šinto grobnici Kašima, koja se nalazi u prefekturi Ibaraki, Japan.
Japanska laka krstarica Kašima | |
---|---|
![]() Laka krstarica Kašima u Šangaju 1940. godine. | |
Opšti podaci | |
Karijera | ![]() |
Kobilica postavljena | 6. oktobar 1938. |
Porinut | 25. septembar 1939. |
Završetak gradnje | 31. maj 1940.[1] |
Glavne karakteristike | |
Deplasman | 5.890 tona standardni deplasman 6.720 tona puni deplasman |
Dužina | 133.40 metara |
Širina | 16.60 metara |
Gaz | 5.75 metara |
Pogon | 3 kotla Kanpon, snage 7.000 KS |
Brzina | 18 čvora |
Posada | 315 oficira i mornara |
Naoružanje | Topovi: 4 × 140 mm, 2 × 127 mm, 4 × 25 mm Torpeda 8 × 533 mm Avioni: 1 |
Pozadina
urediKrstarice klase Katori su projektovane da služe kao trenažni brodovi i njihova gradnja je počela 1938. godine. Kada je počeo rat na Pacifiku, one su dobile ulogu zastavnih brodova različitih podmorničkih flotila i eskortnih skadrona. Kako je rat odmicao, brodovi su modernizovani i dobili su jače protiv-avionsko naoružanje, a postavljeni su i bacači dubinskih bombi.
Služba
urediRani period
urediKrstarica Kašima se gradila u Micubišijevom brodogradilištu i po završetku gradnje 31. maja 1940. godine, bazira u mestu Kure, pomorskoj bazi u Unutrašnjem moru.
Od 28. jula 1940. godine, Kašima i brod blizanac – krstarica Katori, učestvuju u poslednjem pred-ratnom školskom krstarenju, posećujući luke; Etadžima, Ominato, Dairen, Port Artur i Šangaj. Ubrzo po njenom povratku u Japan, Katori je dodeljena Četvrtoj floti kao zastavni brod 18. divizije krstarica. Dana, 1. decembra 1941. godine, Kašima postaje zastavni brod Četvrte flote viceadmirala Inouea, i bazirala je na atolu Truk - Karolinska ostrva. U vreme napada na Perl Harbor, Kašima se nalazila u bazi Truk.
Rana faza Pacifičkog rata
urediTokom „Operacije R“ (invazija Rabaula i Kavienga), koja je izvedena od 23. do 24. januara 1942. godine, Kašima napušta Truk i pokriva japanska iskrcavanja. Kasnije, 20. februara 1942. godine, Kašima napušta Truk i učestvuje u bezuspešnom gonjenju američkog nosača aviona Leksington i operativne eskadre TF-11.
Dana, 4. maja 1942. godine, tokom „Operacije MO“ (invazija na Tulagi i Port Morezbi), Kašima napušta Rabaul na Novoj Britaniji u direktnoj operaciji, te stoga nije učestvovala u bici u Koralnom moru, koja se odigrala približno u isto vreme. Nakon uspešnog iskrcavanja japanskih snaga na Novu Gvineju, Kašima se vraća u svoju bazu na atolu Truk.
Jula 1942. godine, Kašima se na kratko vraća u bazu Kure radi ugradnje dva dvocevna protiv-avionska topa od 25 mm, koji su postavljini na prednjem delu komandnog mosta. Ona se 3. septembra vraća u bazu Truk i tu nastavlja da bazira.
Dana, 8. oktobra 1942. godine, na palubi krstarice Kašima se održao jedan sastanak, gde se diskutovalo o izgradnji odbrane na Pacifiku. Razgovoru su prisustvovali kontraadmiral Matome Ugagi – načelnik štaba Kombinovane flote, i zvaničnici japanske armije iz ministarstva za izgradnju odbrane.
Kasnije tog meseca, 26. oktobra, viceadmiral Baron Tomošige Sameđima je preuzeo komandu nad Četvrtom flotom. On je zamenjen 1. aprila 1943. godine od viceadmirala Masami Kobajašija. Tokom tog perioda, krstarici Kašima su dodeljeni patrolni zadaci oko baze Truk, sa izvesnim povremenim krstarenjem u oblasti Maršalskih ostrva, ili kratkim povracima u baze Kure i Jokosuka radi neophodnih remonta.
Dana, 1. novembra 1943. godine, Kašima je zamenjena sa mesta zastavnog broda Četvrte flote, na koji dolazi laka krstarica Nagara, i uvrštena je u Trenažnu diviziju sa bazom u Kure. Ona 18. novembra, napušta bazu Truk, zajedno sa maticom za podmornice Čogei i razaračima Vakacuki i Jamagumo. Ubrzo po napuštanju baze Truk, grupa je napadnuta od američke podmornice Skulpin, ali japanska grupa izbegava napad i potapa podmornicu. Kašima stiže u Kure 25. novembra 1943. godine i odlazi na dok, gde ostaje do 12. januara 1944. godine.
Od 23. januara do 15. aprila 1944. godine, Kašima obavlja ulogu trenažnog broda za pitomce carske pomorske akademije u Etadžimi, i vrši mnogobrojna krstarenja po Unutrašnjem moru.
Poslednja etapa Pacifičkog rata
urediMeđutim, kako se ratna situacija stalno pogoršavala za Japan, Kašima je mobilisana u transportnu službu. Od 26. maja do 11. jula 1944. godine, ona izvode četiri tranportne misije iz Šimonosekia do Okinave, prevozeći armijska pojačanja i opremu. Takođe, od 11. jula 1944. godine, u „Operaciji Ro-Go“, Kašima je uključena u transport osoblja i opreme ka Tajvanu, vršeći mnogobrojne plovidbe iz baza Kagošima i Kure ka Kelungu.
Dana, 20. oktobra 1944. godine, Kašima je uočena od američke podmornice Tang, koja je bila udaljena oko 2.000 metara, ali je bila nesposobna za napad, pošto su njena nova torpeda Mark-18-1 bila spora i sa malim dometom.
Kašima je 20. decembra modifikovana u brodogradilištu Kure, gde su njene torpedne cevi skinute, a postavljena dva dvocevna topa od 127 mm, četiri trocevna protiv-avionska od 25 mm, eho sonar, hidrofon i radar za površinsko osmatranje. Dva infra-crvena komunikaciona uređaja su takođe postavljena. Kašimin krmeni deo je bio modifikovan u potpuno zaštićene magacine za 100 dubinske bombe, sa četiri bacača za dubinske bombe i dva klizača instalirana na palubi. Dopunski su postavljena i 8 jednocevna protiv-avionska topa od 25 mm, čime je broj njihovih cevi iznosio 38, a postavljen je i radar za vazdušno osmatranje Tip-13.
Od februara 1945. godine, Kašima je uključena u pritiv-podmorničku patrolu po Južno kineskom moru i kod Koreje. Dana, 19. maja 1945. godine, Kašima se sudara i potapa teretni brod Daišin Maru u Cušuma prolazu. Jedan rezervoar za gorivo na Kašiminoj prednjoj levoj strani je oštećen u sudaru, i nastaje vatra, ali ona uspeva da doplovi do luke Činhai u Koreji, gde je opravljena. Po završenom remontu, ona nastavlja sa eskortovanjem konvoja i protiv-podmorničkim patrolama kod Koreje, sve do kraja rata.
Kašima je oficijelno obrisana iz spisaka flote 5. oktobra 1945. godine
Posleratna služba
urediNakon rata američki nadležni organi koriste Kašimu kao brod za transport preostalih japanskih vojnika, nazad u domovinu. Na paubi su napravljene kućice oko glavnog jarbola, a cevi njenih topova su odsečene.
Od 10. oktobra 1945. godine do 12. novembra 1946. godine, Kašima je izvela ukupno 12 putovanja do Nove Gvineje, Solomonovih ostrva, Maršalskih ostrva, Singapura, Francuske Indikine, Tajvana, Indonezije, Tajlanda i Hongkonga, transportujući u Japan oko 5.800 bivših vojnika carske armije i zarobljenika.
Od 15. novembra 1946. godine do 15. juna 1947. godine, klrstarica Kašima je sasečena u Nagasakiju.
Lista Kapetana
uredi- Kapetan Šunsaki Nabešima - 31. maj 1940 — 1. novembar 1940.
- Kapetan Isamu Takeda - 1. novembar 1940 — 1. septembar 1941.
- Kapetan Kinđi Senda - 1. septembar 1941 — 7. septembar 1942.
- Kapetan Sakae Takada - 7. septembar 1942 — 1. jul 1943.
- Kapetan Šigečika Hajaši - 1. jul 1943 — 21. oktobar 1943.
- Kapetan Suejoši Kađivara - 21. oktobar 1943 — 3. decembar 1943.
- Kapetan Micuru Nagai - 3. decembar 1943 — 9. decembar 1943.
- Kapetan Čusaburo Jamazumi - 9. decembar 1943 — 15. maj 1944.
- Kapetan Madajoši Takame - 15. maj 1944 — 15. avgust 1944.
- Kapetan Jošikata Hiraoka - 15. avgust 1944 — 28. april 1945.
- Kapetan Čođuro Takahaši - 28. april 1945 — 21. septembar 1945.
- Kapetan Šodžiro Iura - 21. septembar 1945 — 17. januar 1946.
- Kapetan Minoru Jokata - 17. januar 1946 — 15. novembar 1946.
Reference
uredi- ^ Lacroix 1997, str. 794.
Literatura
uredi- Braun, Dejvid (1990). Warship Losses of World War Two. Naval Institute Press. ISBN 978-1-55750-914-7.
- D'Albas, Andrieu (1965). Death of a Navy: Japanese Naval Action in World War II. Devin-Adair Pub. ISBN 978-0-8159-5302-9.
- Dul, Pol S. (1978). A Battle History of the Imperial Japanese Navy, 1941-1945. Naval Institute Press. ISBN 978-0-87021-097-6.
- Ivens, Dejvid (1979). Kaigun : Strategy, Tactics, and Technology in the Imperial Japanese Navy, 1887-1941. Naval Institute Press. ISBN 978-0-87021-192-8.
- Hovart, Stiven (1983). The Fighting Ships of the Rising Sun: The drama of the Imperial Japanese Navy, 1895-1945. Atheneum. ISBN 978-0-689-11402-1.
- Jencura, Hansgeorg (1976). Warships of the Imperial Japanese Navy, 1869-1945. Naval Institute Press. ISBN 978-0-87021-893-4.
- Lacroix, Eric (1997). Japanese Cruisers of the Pacific War. Naval Institute Press. ISBN 978-0-87021-311-3.
- Vajtli, M. Dž. (1995). Cruisers of World War Two: An International Encyclopedia. Naval Institute Press. ISBN 978-1-55750-141-7.
- Vort, Ričard (2001). Fleets of World War II. Da Capo Press. ISBN 978-0-306-81116-6.