Japanska teška krstarica Tone

Krstarica Tone je bila prvi od dva broda serije japanskih teških krstarica klase Tone. Dobila je ime po reci Tone, koja protiče kroz region Kanto u Japanu i završena je 20. novembra 1938. godine u Micubišijevom brodogradilištu u Nagasakiju. Tone je bila namenjena izviđačkim misijama dugog dometa i imala je nekoliko hidroaviona dugog doleta. Ona je uglavnom dejstvovala tokom Drugog svetskog rata sdruženo sa operativnim eskadrama nosača aviona, ili kao deo krstaričkih divizija, zajedno sa brodom blizancem - krstaricom Čikuma.

Japanska teška krstarica Tone
Teška krstarica Tone
Opšti podaci
KarijeraJapanska ratna zastava
Kobilica postavljena1. decembar 1934.
Porinut21. novembar 1937.
Završetak gradnje20. novembar 1938.[1]
SudbinaPotopljena 24. jula 1945.
Glavne karakteristike
Deplasman11.215 tona standardni deplasman
15.440 tona puni deplasman
Dužina201.50 metara
Širina18.50 metara
Gaz6.47 metara
Pogon8 kotla, snage 152.000 KS
Brzina35 čvora
Posada850 oficira i mornara
NaoružanjeTopovi: 8 × 203 mm, 6 × 127 mm, 6 × 25 mm
Torpeda: 12 × 610 mm
Avioni: 6

Drugi svetski rat

uredi

Rani period Pacifičkog rata

uredi

Krajem 1941. godine, Tone je uključena u 8. diviziju krstarica zajedno sa krstaricom Čikuma, i učestvovala je u napadu na Perl Harbor. Dana, 7. decembra 1941. godine, Tone i Čikuma lansiraju po jedan hidroavion Aiči E13A1 radi finalnog izviđanja vremena iznad ostrva Oahu. U 06:30 sati, Tone i Čikuma lansiraju po jedan dvosedni hidroavion kratkog doleta Nakadžima E8N2, koji predstavljaju stražu, i patroliraju južno od udarnih snaga nosača aviona. Hidroavion sa krstarice Tone leti do Lahaina, međutim ne nailazi na prisustvo američke flote. Tokom kasnijeg vazdušnog napada na Perl Harbor, bojni brodovi Arizona, Oklahoma i Kalifornija bili su potopljeni, a Nevada, Pensilvanija, Tenesi, Merilend i Vest Virdžinija, kao i drugi manji brodovi, su teško oštećeni.

Dana, 16. decembra 1941. godine, 8. diviziji krstarica je naređeno da pomogne drugom invazionom napadu na ostrvo Vejk. Tone lansira dva hidroaviona Nakadžima E8N2 radi protiv-podmorničke odbrane. Nakon osvajanja ostrva Vejk, 8. divizija krstarica se vraća u bazu Kure. Od 14. januara 1942. godine, 8. divizija krstarica bazira na atolu Truk - Karolinska ostrva, i pokriva iskrcavanje japanskih trupa kod Rabaula na Novoj Britaniji, kao i napad na Lae i Salamuau na Novoj Gvineji. Dana, 24. januara 1942. godine, hidroavioni sa krstarice Tone napadaju Admiralska ostrva. Nakon 1. februarskog vazdušnog prepada na atol Kvadžalejn od viceadmirala Helsija sa nosačem aviona Enterprajs, Tone napušta atol Truk i zajedno sa udarnom eskadrom nosača aviona kreće u bezuspešnu poteru za američkim snagama. Čikuma i Tone 19. februara učestvuju u prepad na luku Darvin u Australiji, kada je saveznicima uništeno 15 aviona i potopljeno 11 brodova. Tone lansira jedan hidroavion koji je trebalo da izvesti o vremenskim uslovima pre napada, ali radio-aparat na avionu ne radi i on se vraća bez slanja izveštaja. Kasnije, jedan drugi hidroavion je imao više uspeha, a ujedno je uspeo i da obori jedan britanski patrolni hidroavion Katalina.

Bitka u Javanskom moru

uredi

Dana, 1. marta 1942. godine, krstarica Tone učestvuje u uništavanju starog amričkog razarača Edsol, 250 nautičkih milja jugoistočno od Božićnog ostrva. Četiri dana kasnije, hidroavioni sa krstarica Tone i Čikuma uzimaju učešće u napadu na Čilačap. Dana, 6. marta 1942. godine, Tone spašava jednog britanskog mornara, koji je nošen tamo amo po moru, pošto je njegov brod potopljen kod Jave 27. februara.

Prepad na Indijski okean

uredi

Dana, 5. aprila 1942. godine, krstarica Tone je bila deo većih japanskih udarnih snaga, sa kojih je 315 aviona napalo Kolombo na Cejlonu. Britancima su naneseni veliki gubici: potopljeni su razarači Tenedos i Hektor i uništena su im 27 aviona, dok su na otvorenom moru potopljene teške krstarice Kornuol i Dorsitšir. U samoj luci je poginulo preko 500 ljudi. Tone i ostali deo udarne eskadre se vraća u Japan sredinom aprila 1942. godine, i odmah se uključene u bezuspešnom gonjenju udarne eskadre admirala Helsija, sa koje je pukovnik Džejms Dulitl izveo vazdušni prepad na Japan.

Bitka za Midvej

uredi

U odlučujućoj bici za Midvej, Tone i 8. divizija krstarica su bile deo udarnih snaga nosača aviona viceadmirala Naguma. Dana, 4. juna 1942. godine, krstarice Tone i Čikuma lansiraju po dva izviđačka aviona dugog doleta Aiči E13A1, radi traženja američkih nosača aviona na daljino od 300 nautičkih milja. Hidroavion sa krstarice Tone otkriva američke brodove, mada zbog unutrašnje birokratije njihove komandne strukture, taj izveštaj nije odmah prenesen admiralu Nagumu. Kao rezultat, on je već imao spremljene avione za još jedan napad na ostrvo Midvej, pre nego što je dobio izveštaj. To kašnjenje izveštaja će Japanci platiti gubitkom svoja četiri nosača aviona. U bici krstarica Tone je takođe napadnuta od američkih palubnih aviona, mada ne trpi nikakve štete, izuzev gubitka jednog hidroaviona Nakadžima E8N2 sa posadom. Čikuma i Tone su zatim odvojene da pomognu Aluetske invazione snage viceadmirala Hosogaje. Međutim, očekivani američki kontra napad nije izvršen i pojava 8. divizije krstarica u severnim vodama je bila beznačajna.

Kontraadmiral Čuiči Hara preuzima komandu nad 8. divizijom krstarica 14. jula 1942. godine. Nakon američkog iskrcavanja na Gvadalkanal, Čikuma i Tone se vraćaju na južni Pacifik 16. avgusta, zajedno sa nosačima aviona Šokaku, Zuikaku, Zuiho, Džunjo, Hijo i Rjudžo. Tim snagama su priključeni bojni krstaši Hiei i Kirišima, nosač hidroaviona Čitose, i teške krstarice Atago, Maja, Takao i Nagara.

Bitka kod istočnih Solomona

uredi

Dana, 24. avgusta 1942. godine, Kumano, Suzuja i Mogami, sve iz 7. divizije krstarice, dolaze kao pojačanje floti namenjenoj napadu na Gvadalkanal. Sledećeg jutra, jedan patrolni hidroavion Katalina otkriva japanski nosač aviona Rjudžo, koga napadaju avioni SBD dontlis i TBF avendžer sa nosača aviona Enterprais, ali bezuspešno. Sedam hidroaviona je bilo lansirano sa krstarica Tone i Čikuma, sa zadatkom da otkriju američku flotu. Jedan od njih, koji je uzleteo sa Čikume, otkriva američku flotu, ali biva oboren pre nego što je je njegov izveštaj mogao biti prenesen. Međutim, drugi izviđački hidroavion je imao više sreće, i na osnovu njegovog izveštaja Japanci izvode napad protiv nosača aviona Enterprais, koga pogađaju sa tri bombe, koje su uništile drvenu poletnu palubu i izazvale požar. U međuvremenu, Amerikanci otkrivaju japansku flotu, napadaju i potapaju nosač aviona Rjudžo, avionima sa nosača aviona Saratoga. Tone je bila napadnuta od dva aviona „TBF avendžer“, čija torpeda promašuju krstaricu, i ona se bezbedno vraća na atol Truk.

Bitka kod Santa Kruz ostrva

uredi

Tokom oktobra, Čikuma i Tone patroliraju severno od Solomonovih ostrva, isčekujući informaciju da je ponovo zauzet aerodrom „Hendersenovo polje“ od strane Japanaca. Dana, 19. oktobra 1942. godine, Tone i razarač Teruzuki su bili određeni za jednu samostalnu misiju traženja američkih brodova. Oba broda dejstvuju iz baze na ostrvu Santa Kruz, dok jedan patrolni hidroavion Kavaniši H6K sa atola Džaluit opaža jedan nosač aviona kod Novih Hebrida. Dana, 26. oktobra 1942. godine, 250 nautičkih milja severoistočno od Gvadalkanala, operativna eskadra kontraadmirala Abea lansira sedan hidroaviona radi izviđanja oblasti južno od Gvadalkanala. Čim su otkrili američku flotu, Abe šalje u napad torpedne bombardere Nakadžima B5N2, koji potapaju američki nosač aviona Hornet, a oštećuju bojni brod Sout Dakota i krstaricu San Huan. Međutim dva od četiri lansirana hidroaviona sa krstarice Tone su oborena u tom napadu.

Krstarica Tone pomaže u slanju japanskog pojačanja ka Gvadalkanalu do sredine novembra, a zatim je dodeljena patroliranju iz baze Truk do sredine februara 1943. godine. Nakon povratka u bazu Maizuru radi popravke, 21. februara, na krstarici su montirana u prednjem delu dva dvocevna protiv-avionska topa od 25 mm i radar za vazdušno osmatranje Tip-21. Dana, 15. marta 1943. godine, kontraadmiral Kiši Fukuđi preuzima komandu nad 8. divizijom krstarica, i Tone dobija naređenje da se vrati u bazu Truk. Međutim, 17. maja 1943. godine, Čikuma i Tone su dobile zadatak da prate bojni brod Musaši ka Tokiju, radi organizovanja državnog sprovoda admiralu Jamamotu. Tone se vraća nazad u bazu na atolu Truk 15. jula, uspešno izbegavajući mnogobrojne podmorničke napade tokom puta. Od jula do novembra, Tone je angažovana u praćenju trupnih transporta ka Rabaulu, i u patroliranju kod Maršalskih ostrva u bezuspešnom gonjenju američke flote. Po povratku u bazu Kure 6. novembra, Tone dobija još protiv-avionskih topova od 25 mm, i njihov broj je iznosio 20 cevi. Dana, 1. januara 1944. godine, 8. divizija krstarica je rasformirana, a Tone i Čikuma su pridodate 7. diviziji krstarica (Suzuja i Kumano) pod komandom kontraadmirala Nišimure. Tone se vraća 2. januara u bazu Truk. Februara krstarica Tone je uključena u evakuaciju japanskih snaga iz baze Truk ka bazi Palau.

Od 1. marta 1944. godine, Tone je priključena grupi za prepad na trgovačeke puteve po Indijskom okeanu, Dana, 9. marta, krstarica Tone potapa britanski teretni brod Behar, i uzima na svojoj palubi 108 brodolomaca, suprotno naređenju. Od spašenih, 32 je iskrcano kao ratni zarobljenici u Bataviji. Admiral Naomasu, koji se nalazio na krstarici Aoba, naređuje da se preostali spašeni moraju skloniti sa palube, i oni su bačeni u more, prethodno im odsekavši glave. (Nakon rata, admiral Sakonju Naomasa je osuđen i pogubljen zbog počinjenog ratnog kriminala, uključujući i ubistvo ovih zarobljenika, dok je bivši komandant krstarice Tone, kapetan Haruo Majazumi bio osuđen na 7 godine zatvora.)[2] Dana, 20. marta 1944. godine, kontraadmiral Kazurake Širaiši preuzima komandu nad 7. divizijom krstarica.

Bitka u Filipinskom moru

uredi

Dana, 13. juna 1944. godine, Admiral Soemu Tojoda aktivira operaciju „A-GO“ radi odbrane Marijanskih ostrva. Tone je bila dodeljena snagama „C“ mobilne flote viceadmirala Ozave, koje su prošle kroz Visajansko more - Filipini, i ušle u Filipinsko more, ploveći ka Saipanu. Dana, 20. juna, nakon što su bojni krstaši Kongo i Haruna, i nosač aviona Čijoda bili napadnuti od američkih aviona sa nosača aviona Banker Hil, Monterei i Kabot, a najveći deo japanske vazdušne zaštite je bio uništen u "Velikom lovu na fazane“,[3] Tone se vraća sa mobilnom flotom ka Okinavi, a odatle odlazi u bazu Kure. Dok se nalazila u bazi Kure od 26. juna do 8. jula 1944. godine, Tone dopunski dobija još protiv-avionskih topova od 25 mm, i njihov broj je iznosio 57 cevi. Takođe su postavljena i dva nova radara za površinsko osmatranje i jedan za vazdušno osmatranje. Nakon prebacivanja armijskih trupa na Okinavu, Tone se vraća u Singapur, jula meseca.

Bitka u zalivu Lejte

uredi

Dana, 23. oktobra 1944. godine, Tone sa krstaricama Kumano, Suzuja i Čikuma plovi u vrsti od Bornea ka Filipinima sa glavnim udarnim snagama Admirala Kurite. U bici u Palavanskom prolazu, krstarice Atago i Maja su potopljene od američkih podmornica, dok je krstarica Takao oštećena. Dana, 24. oktobra 1944. godine, 7. divizija krstarica je bila deo centralnih snaga admirala Kurite. U bici u Sibujanskom moru, centralne snage su 11 puta napadnute od aviona stacioniranih na američkim nosačima aviona, i tokom tih napada je potopljen bojni brod Musaši, a Tone je pogođena bombom. Sledećeg dana, tokom bitke kod ostrva Samar, većina japanskih brodova je jako oštećena. Tone se bori protiv američkog razarača Hirmen, ali je bila daleko od američkih vazdušnih napada. Krstarica Tone beži nazad kroz tesnac San Bernardino sa ostalim japanskim brodovima bez novih oštećenja, međutim teške krstarice Suzuja i Čikuma i Čokai su potopljene.

Dana, 6. novembra 1944. godine, Tone odlazi sa Bornea prema Manili, a odatle preko baze Mako stiže u bazu Kure. Dok se nalazila u suvom doku u Maizuru, na krstarici se postavljaju četiri nova trocevna protiv-avionska topa od 25 mm, a neki stariji i oštećeni su skinuti, ali je ipak broj cevi narastao na 62. cevi, a postavljen je i savremeniji radar za vazdušno osmatranje. Sedma divizija krstarica je rasformirana 21. novembra, i Tone je uvrštena u 5. diviziju krstarica, zajedno sa krstaricom Kumano. Po završenom remontu 18. februara 1945. godine, Tone je preseljena u bazu Etađima, gde je pričvršćena uz jedan trenažni brod. Krstarica je lakše oštećena 19. marta, prilikom američkog vazdušnog napada.

Dana, 24. jula 1945. godine, američka operativna eskadra TF-38 izvodi jedan veliki vazdušni prepad na bazu Kure, sa ciljem da konačno uništi preostalu japansku carsu mornaricu. Devet aviona sa nosača Monterei napadaju krstaricu Tone i pogađaju je sa tri bombe, koje su prouzrokovale njeno potapanje na plitko dno zaliva. Trup koji je još uvek virio iz vode, ponovo je napadnut raketama i bombama 28. jula, od aviona sa nosača Vesp i Tajkonderog. Tone je zvanično izbrisana iz spiska mornarice 20. novembra 1945. godine, Ona je izvučena iz vode nakon rata i tokom 1947. 1948. godine je sasečena.

Lista Kapetana

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Lacroix 1997, str. 794.
  2. ^ http://www.cofepow.org.uk/pages/ships_behar.htm Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. avgust 2016) Skinuto 16/9/06
  3. ^ Branko Kitanović, Rat na dalekom istoku. str. 290.

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi