Jela Kršić (Skoplje, 21. decembar 1915Beograd, 2. januar 2005) bila je pijanista, profesor klavira, predavač na brojnim seminarima za klavirske pedagoge širom bivše Jugoslavija, prvi predsednik Udruženja muzičkih pedagoga Beograda, direktor u Muzičkoj školi "Mokranjac"[1], inspektor za klavirsku nastavu i autor mnogih publikacija iz oblasti nastave klavira.

Jela Kršić
Portret
Datum rođenja(1915-12-21)21. decembar 1915.
Mesto rođenjaSkoplje Kraljevina Srbija
Datum smrti2. januar 2005.(2005-01-02) (89 god.)
Mesto smrtiBeograd Srbija i Crna Gora

Biografija uredi

Jela Kršić je rođena u Skoplju, a školovala se u Beogradu i Solunu. Završila je Državnu trgovačku akademiju u Beogradu 1934. godine i Muzičku školu "Mokranjac", koja je tada imala status visoke škole, 1940. godine (apsolutorium) u klasi profesorke Desanke Velimirović. Od 1945. do 1959. radila je na specijalizaciji pedagogije klavira kod Emila Hajeka, profesora Muzičke akademije u Beogradu. U muzičkoj školi "Mokranjac" radila je od 1940. godine, kao profesor klavira, sekretar i direktor (1950-1952), a u Srednjoj muzičkoj školi pri Akademiji - kasnije Muzička škola "Josip Slavenski" od 1952. do 1974. godine, kao profesor klavira, kamerne muzike i metodike nastave klavira. U njenoj klasi je diplomiralo 50 srednjoškolaca od kojih su tridesetoro postali profesionalni muzičari.

Od 1960. do 1969. bila je zaposlena na Muzičkoj akademiji (sada Fakultet muzičke umetnosti) u Beogradu, sa zvanjem višeg stručnog saradnika za predmet "Uporedni klavir", radeći sa studentima različitih odseka od kojih je danas veliki broj veoma uglednih kompozitora, pevača, dirigenata i pedagoga.

Jela Kršić je bila jedan od osnivača, veoma aktivan član i prvi predsednik Udruženja muzičkih pedagoga Beograda (1954-1964), dugogodišnji član žirija na klavirskim takmičenjima, festivalima muzičkih škola i predavač na preko 80 kurseva i seminara za klavirske pedagoge širom bivše Jugoslavije. Kao predstavnik Udruženja muzičkih pedagoga Jugoslavije bila je član žirija za Evropsku nagradu na takmičenju EMSU u Parizu 1972. godine. Dugi niz godina bila je pomoćni inspektor za klavirsku nastavu pri Prosvetno-pedagoškom savetu u Beogradu. Osnivač je izdavačke delatnosti Udruženja muzičkih pedagoga Srbije i dugogodišnji član uprave UMUS-a. Na predlog Muzičke akademije dobila je zvanje pedagoškog savetnika 1963. godine.

Od 1946. do 1958. godine, Jela Kršić je kao pijanista i klavirski saradnik nastupala na koncertima u Beogradu i drugim gradovima, u koncertnim dvoranama, domovima kulture, fabričkim halama, bolnicama. Pored velikog broja snimaka za Radio Beograd, u emisijama sa direktnim prenosom svirala je dela standardnog pijanističkog repertoara i kompozicije srpskih kompozitora. Za češku diskografsku kuću snimila je Sonatinu za klavir Predraga Miloševića. Nastupila je u nekoliko TV emisija.

Gordana Krajačić, muzikolog i muzički kritičar, napisala je, između ostalog, o Jeli Kršić: "I kada je otišla u penziju - nije prestala da se muzikom bavi. Njena knjiga o Šopenu je ne samo znalačka (što se podrazumeva) nego i toplo, ljubavlju ispisana, jer je upravo takva bila i gospođa Jela Kršić. Uvek je bila besprekornog izgleda, uredne frizure, nenametljivo blago našminkana, jednostavno i elegantno obučena i obuvena. I svojim izgledom (kao i svim što je kroz muziku činila) služila je za primer."[2]

Nagrade uredi

Za veoma zapažene pedagoške rezultate Jela Kršić je više puta nagrađivana:

  • 1960. Nagrada Udruženja muzičkih pedagoga Srbije za uspeh u radu i postignute rezultate učenika na takmičenjima
  • 1970. Plaketa Muzičke škole "Slavenski" u Beogradu za naročite zasluge za rad i uspeh škole
  • 1972. Oktobarska nagrada "Dositej Obradović"
  • 1982. Orden rada sa srebrnim vencem
  • 1992. Nagrada za životno delo Saveza društava muzičkih i baletskih pedagoga Srbije
  • 1993. Nagrada "Vuk Stefanović Karadžić" Kulturno - prosvetne zajednice

Izabrana je za počasnog člana Udruženja muzičkih pedagoga Srbije, počasnog člana Saveza muzičkih pedagoga Jugoslavije, dobila je Povelju Saveza muzičkih pedagoga Jugoslavije i European Piano Teachers Association (1998).

Objavljeni radovi uredi

 
Publikacije Jele Kršić
  • Pedal i njegova primena u klavirskom izvođenju, izdanje autora, 1961.
  • Ritam – Priručnik za nastavu klavira, izdavač Udruženje muzičkih pedagoga SRS, 1964.
  • Osposobljavanje učenika za samostalan rad, Zbornik "Muzičko vaspitanje i obrazovanje", Mlado pokolenje, 1966, str.66-86
  • Zbirka klavirskih kompozicija za savlađivanje tehničkih problema, 1. i 2. sveska, izbor i redakcija u saradnji sa prof. Ružicom Ranković, izdavač Umetnička akademija, Beograd, 1967.
  • Metodika nastave klavira, izdavač Udruženje muzičkih pedagoga, 1966.
  • Početna škola za klavir, izdavač UMP, 1970,NOTA Knjaževac, 1989, MARCOMPANY, 1995.
  • Hajdn - sonatine i sonate, izbor i redakcija u saradnji sa prof. Dušicom Šišmanović, izdavač NOTA, Knjaževac,1972.(osam izdanja)
  • Klavirska čitanka za 2. razred ŠOMO, izdavač NOTA, Knjaževac, 1972.(12 izdanja), izdavač MARCOMPANY 1990.
  • Klavirska vežbanka za 3. razred ŠOMO, izdavač NOTA, Knjaževac, 1976.(dvadeset izdanja)
  • Zasvirajmo zajedno 1. i 2. sveska, redakcija kompozicija za klavir četvororučno, izdavač NOTA, 1979.
  • Naši kompozitori mladim pijanistima 1. i 2. sveska, redakcija u saradnji sa prof Dušicom Šišmanović, izdavač UMP SRS 1980.
  • Kompozicije domaćih autora za klavir, redakcija u saradnji sa prof. Dušicom Šišmanović, izdavač Nota, 1980.
  • Čitanje s lista i klavirska korepeticija, izdavač Zavod za udžbenike, Beograd, 1982, obnovljeno 2005.
  • Ornamentika, pedalizacija, trema – tri važna faktora u klavirskoj pedagogiji, izdavač "Svjetlost" OOUR Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Sarajevo, 1982.
  • Klavirska hrestomatija za 4. razred ŠOMO(1985), 5. razred (1987), 6. razred (1989), izdavač NOTA, Knjaževac,(po dvadeset izdanja),
  • Nastava klavira, izdavač "Prosveta" Beograd,
  • HENDL – izbor i redakcija klavirskih kompozicija, 1. sveska, izdavač SDMBPS, 1992, i 2. sveska, izdavač FMU, 1993.
  • "Za dvadeset prstiju" Redakcija kompozicija za klavirski duo u saradnji sa Vesnom Kršić, izdavač SDMBPS 1996.
  • Kamerna muzika 2. klavirski duo, U saradnji sa Vesnom Kršić, izdavač Dizajn studio Popović, 1996.
  • Klavirski praktikum, izdavač MARCOMPANY, 1997.
  • Radna sveska za početnike, 1 i 2, izdavač MARCOMPANY, 1997.
  • "Ja volim Šopena" redakcija, izdavač MARCOMPANY, 1999.
  • Trema, izdavač MARCOMPANY, 2001.
  • Priča o Frederiku Šopenu, izdavač MARCOMPANY, 2002.
  • Metodika nastave klavira, izdavač NOTA, 2003.

Seminari održani za nastavnike klavira uredi

Omaž Jeli Kršić uredi

 
Jela Kršić, Beograd

Godine 2015,[3] u prepunoj Galeriji Kolarčeve zadužbine okupili su se poštovaoci profesorke Jele Kršić, ali i njene kolege i đaci i učenici njene kćeri Vesne Kršić i unuke Milice Sekulić. Ideju da se obeleži stogodišnjica njenog rođenja i desetogodišnjica smrti drage profesorke potekla je od njene druge unuke Ljubice Sekulić, koju su na jednom njenom koncertu u Skoplju obasuli komplimentima o njenom sviranju i divnim sećanjima na dragu profesorku, njenu baku, desetak njenih bivših đaka. Upravo njeni naslednici, jedinica Vesna i unuke Milica i Ljubica osmislile su program, onako kako bi volela da čuje i sama gospođa Kršić.

Svirana su dela koja je volela i i sama interpretirala Jela Kršić: „Sonatinu“ Predraga Miloševića, koju su jedno vreme imali na repertoaru gotovo svi naši pijanisti; interpretirala ju je Vesna Kršić. Sa Snežanom Nikolajević odsvirala je „Folk tokatu“ Zorana Hristića, omiljenog đaka gospođe Kršić i dve Slovenske igre Antonjina Dvoržaka. Harfistkinja i violistkinja Ljubica Sekulić izvela je (na harfi) Fantaziju opus 35 Kamija Sen Sansa, predstavljajući u najlepšem svetlu svoj vilinski instrument, a Milica Sekulić je na početku i na kraju ovog dirljivog i duše punog sećanja na divnu osobu Jelu Kršić svirala nežno ali i sa blještavim virtuozitetom Nokturno opus 48 broj 2 i Polonezu opus 44 Frederika Šopena, koji je bio omiljeni kompozitor i njene bake, koga je ona ne samo svirala nego o njemu napisala i monografiju.

Reference uredi

  1. ^ „MŠ "Mokranjac" Istorijat”. mokranjacbg.rs. Pristupljeno 26. 11. 2019. 
  2. ^ Krajačić, Gordana (2007). „Jela Kršić, Vesna Kršić Sekulić, Milica Sekulić i Ljubica Sekulić”. Muzička susretanja (Grafopak, Aranđelovac): 83—84. 
  3. ^ „Omaž Jeli Kršić”. muzikaklasika.com. Pristupljeno 26. 11. 2019. 

Literatura uredi

  1. Časopis "Muzika i škola" br.3-4, Zagreb, 1960 Savezni seminar u Zadru, prikaz predavanja J. Kršić
  2. Mirjana Šuica Babić: Klavirski pedagog Jela Kršić, Pro musica, br. 119/1983
  3. Leksikon jugoslovenske muzike, izdanje JLZ "M. Krleža" Zagreb, 1984, str 485, Jela Kršić
  4. Nikola Rackov: 45 godina pedagoškog rada profesor Jele Kršić, Pro musica, br. 126/1985
  5. Aleksa Asanović: Skica za portret Jele Kršić, Muzički glasnik Crne Gore, Udruženje kompozitora, br. 8 /1998, str 14
  6. Gordana Krajačić: Portret – Jela Kršić, Musicmarketing, br. 2 /1991.
  7. Dejan Marković: Jela Kršić – nagrada za životno delo, Musicmarketing, br. 5 /1992
  8. Dejan Marković: Jela Kršić – Klavirski praktikum, Radna sveska(prikaz izdanja) Musicmarketing, br. 16-17/1997. str. 21
  9. Jelena Janković: Razgovor sa Jelom Kršić, Musicmarketing, br22-23/1998.
  10. Dejan Marković: Jela Kršić – Klavirska čitanka (prikaz izdanja i seminara) Musicmarketing, br. 41-42/2001.