Jugoslovenska ravnogorska omladina

Jugoslovenska ravnogorska omladina (verb. skrać. Jurao) bila je organizacija omladine u redovima Ravnogorskog pokreta.

Stvaranje organizacije uredi

Jugoslovenska ravnogorska omladina zvanično je bila stvorena 7. novembra 1942. godine na insistiranje generala Draže Mihailovića. Pre toga, na području Srbije su se nalazile jedino četničke omladinske organizacije. Kao model poslužila je Sekcija za omladinu Srpskog kulturnog kluba. Organizacija je bila pod punom kontrolom Vrhovne komande JVuO i Centralnog nacionalnog komiteta. Ravnogorska omladina imala je i svoje regionalne štabove i to za Crnu Goru broj 708 i za Srbiju 501, 601 i 701. Najvažniji štab bio je 501 u kojem su se nalazili Milorad Drašković i Branislav Stranjaković, alijas Branko Lazić. Takođe, omladinska sekcija bila je oformljena i u Beogradu kao „Omladinska vrhovna komanda“ - Štab 1b. i nju su predvodili student Bogdan Milutinović, Nikola Pašić (unuk počivšeg Nikole Pašića) i Vladislav Pašić (unuk počivšeg Vladete Jovanovića, prvaka Narodne radikalne stranke), a bila je vezana direktno sa ilegalnom četničkom komandom u gradu. Jače grupe su stvorene još u Nišu, Kruševcu, Užicu Šapcu, Leskovcu i Banatu. Omladinska komanda je postojala u Beogradu sve do juna 1943. kada je bila rasturena nakon nemačke policijske akcije, a veliki broj njenih članova odveden je u logore. Preostali broj se priključio četničkoj vojsci.

Cilj organizacije bio je da se omladina vaspita u skladu sa politikom Ravnogorskog pokreta, da se omasovljava i da u svojim redovima prima nekompromitovane intelektualce s područja pod kontrolom okupatora. Omladinska sekcija je za vreme okupacije izdavala i list: „Omladinski bilten Ravne gore"

Vrhovna komanda JVuO donela je uputstvo prema kome u sastav Jugoslovenske ravnogorske omladine moraju ući svi omladinci koji su nacionalno orijentisani. Prema istom uputstvu omladinska organizacija se formirala na čisto vojnom principu, preko desetina, vodova, četa, bataljona, a nadzor su vršili sami komandanti jedinica i srezova. Početkom 1944. na području Srbije su se razvile i gorske omladinske ćelije u svakom većem selu.

Prvi kongres uredi

Uput za sazivanje prvog kongresa Jugoslovenske ravnogorske omladine predao je general Mihailović svim komandantima brigada i korpusa u decembru 1943. sa zahtevom da se pošalju omladinski predstavnici iz Južne Srbije, sa Kosova, Srema, Vojvodine, Sandžaka, Crne Gore Hercegovine, Dalmacije, Like, Hrvatske i Slovenije. Glavni podstrek za sazivanje prvog omladinskog kongresa imala je i Demokratska omladina.

Prvi i jednini kongres održan je 13. i 14. januara 1944. u jednoj kafani koja se nalazila u selu Pranjani. Kao Mihailovićev delegat na otvaranju kongresa bio je prisutan general Miroslav Trifunović, a kao delegat Centralnog nacionalnog komiteta Vladimir Predavec. Odluke kongresa su bile te da se Jurao proširi sa stvaranjem odbora u koji bi ušla tri člana i koji bi imao dužnost da u Vrhovnoj komandi koordinira politički i propagandni rad svih omladinskih jedinica i grupa, kao i da se stvori jedinstveni Vrhovni omladinski štab za Srbiju. Odbor trojice su sačinjavali: Slobodan Drašković, dr Vojin Andrić i student prava Milivoje Vasić.

Kraj organizacije uredi

U junu 1944. godine, od Jugoslovenske ravnogorske omladine stvorena je Prva omladinska brigada. U septembru 1944. zamišljeno je stvaranje Omladinskog koprusa, ali ta odluka nije zaživela. Sredinom septembra 1944. Prva omladinska brigada je vršila osiguranje američke Vojne misije i bolnice ranjenih avijatičara, a zatim je vodila borbu sa jedinicama NOVJ.

Krajem septembra, jedan deo odlazi sa Vrhovnom komandom za Bosnu, a drugi se prebacuje na teren Zapadne Srbije. Najveći broj ravnogorskih omladinaca je mobilisan u redove NOVJ, a zatim se borio na Sremskom frontu, dok je jedan broj uspeo da pobegne iz zemlje, a jedan je sudski procesuiran.

Izvori i literatura uredi

Spoljašnje veze uredi

Reference uredi