Azot-monoksid
Azot-oksid ili azot-monoksid je a hemijsko jedinjenje sa hemijskom formulom NO. Ovaj gas je važni signalni molekul u organizmu sisara, uključujući i čoveka i izuzetno važan intermedijer u hemijskoj industriji. On je takođe i toksični produkt u vazduhu, koji nastaje kao izduvni gas automobila i fabrika.
Identifikacija | |
---|---|
ChEBI | |
DrugBank | |
ECHA InfoCard | 100.030.233 |
KEGG[1] | |
MeSH | Nitric+oxide |
RTECS | QX0525000 |
UN broj | 1660 |
| |
Svojstva | |
NO | |
Molarna masa | 30,006 g/mol |
Agregatno stanje | bezbojan gas paramagnetičan |
Gustina | 1,269 g/cm³ (течност) 1.3402 g/l (гас) |
Tačka topljenja | −1.636 °C (−2.913 °F; −1.363 K) |
Tačka ključanja | −1.508 °C (−2.682 °F; −1.235 K) |
7.4 ml/100 ml (STP) | |
Rastvorljivost | rastvoran u alkoholz, CS2 |
Indeks refrakcije (nD) | 1.0002697 |
Struktura | |
Oblik molekula (orbitale i hibridizacija) | Lineraran, C∞v |
Termohemija | |
Standardna molarna
entropija (S |
210.76 J K−1 mol−1 |
Standardna entalpija
stvaranja (ΔfH |
+90.29 kJ/mol |
Farmakologija | |
Načini upotrebe | Inhalacija |
Farmakokinetika: | |
dobra | |
plućne kapilare | |
2–6 sekundi | |
Opasnosti | |
Glavne opasnosti | Toksičan |
R-oznake | R26, R34 |
S-oznake | (S1), S9, S26, S36, S45 |
NFPA 704 | |
Tačka paljenja | ne-zapaljiv |
Srodna jedinjenja | |
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25°C [77°F], 100 kPa). | |
verifikuj (šta je ?) | |
Reference infokutije | |
NO je važan prenosilac informacija u molekulima, koji uključuje mnoge fiziološke i patološke procese u organizmu sisara, on je i koristan i štetan.[4]Odgovarajući nivoi NO produkcije su važni u zaštiti organa od oštećenja, npr. zaštita jetre od ishemije. Međutim odražavajući nivoi NO produkcije odražavaju se direktno kao otrov u tkivu i doprinose vaskularnim kolapsima, udruženim sa septičkim šokom, dok god je hronični oblik azot-monoksida udružen sa različitim karcinomoma u inflamatornim uslovima, uključujući početne stadijume dijabetesa, multiple skleroze, artritisa i ulceroznog kolitisa.[5]
Azot oksid ne treba mešati sa azot-suboksidom (N2O), opštim anestetikom ili sa azot-dioksidom (NO2) koji predstavlja još jedan oblik zagađivača vazduha. NO molekul je slobodni radikal, što je od velike važnosti za razumevanje njegove velike aktivnosti. U reakciji sa kiseonikom u vazduhu, prepoznaje se po crvenkasto-braon boji.[6][7]
Uprkos tome što je u početku bio običan molekul, NO je osnovni molekul za razumevanje brojnih procesa u neurologiji, psihologiji, i imunologiji, pa je i proglašen za “Molekul godine” 1992.[8]
Izvori uredi
- ^ Joanne Wixon; Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast. 17 (1): 48—55. doi:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H.
- ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.
- ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1.
- ^ Hou Y.C., Janczuk A. and Wang P.G. (1999): Current trends in the development of nitric oxide donors. Curr. Pharm. Des. June, 5 (6): 417- 471
- ^ Tylor B.S., Kion Y.M., Wang Q.I., Sharpio R.A., Billiar T.R. and Geller D.A. (1997): Nitric oxide down regulates hepatocyte-inducible nitric oxide synthase gene expression. Arch. Surg. 1, (32). Nov.; 1177-1182.
- ^ Lide David R., ur. (2006). CRC Handbook of Chemistry and Physics (87th izd.). Boca Raton, FL: CRC Press. ISBN 978-0-8493-0487-3.
- ^ Susan Budavari, ur. (2001). The Merck Index: An Encyclopedia of Chemicals, Drugs, and Biologicals (13th izd.). Merck Publishing. ISBN 0911910131.
- ^ Elizabeth Culotta and Daniel E. Koshland Jr (1992). „NO news is good news. (nitric oxide; includes information about other significant advances & discoveries of 1992) (Molecule of the Year).”. Science. 258 (5090): 1862—1864.