Alanja (tur. Alanya), ranije Alije, je turistički grad koji se nalazi Turskoj u vilajetu Antalija u Sredozemnom regionu Turske, udaljen 166 km or Antalije. Na južnijoj obali Turske, oblast sa gradom i naseljenim mestima obuhvata 1.598,51 km² kao i 248.286 stanovnika (98.627 u gradu) po popisu iz 2010.[1]

Alanja
tur. Alanya

Administrativni podaci
Država Turska
RegijaMediteranska regija
PokrajinaAntalija
Osnovan1872.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2009.92.733 (procena)
Geografske karakteristike
Koordinate36° 33′ S; 32° 00′ I / 36.55° S; 32° I / 36.55; 32
Vremenska zonaIstočnoevropsko vreme UTC+2
Aps. visina0–250 m m
Površina170/km² km2
Alanja na karti Turske
Alanja
Alanja
Alanja na karti Turske
Ostali podaci
GradonačelnikHasan Šipahioglu
Pozivni broj+90 242
Registarska oznaka07
Veb-sajt
www.alanya.bel.tr
www.alanya.gov.tr

Alanja se nalazi na malom poluostrvu koje izlazi na Sredozemno more i nalazi se ispod planinskog venca Taurus. Zbog tih prirodno taktičkih prednosti, Alanja je bila regionska odbrana svih velikih carstava koji su izlazili na Sredozemno more, uključujući Ptolemejsko kraljevstvo, Seleukidsko carstvo, Rimsko carstvo, Vizantijsko carstvo, Osmanlijsko carstvo i Tursku pod Seldžucima. Alanjin veliki politički značaj je nastao u srednjem veku, kada je Alanja bila teritorija Ikonijskog sultanata pod vladavinom Kajkubada prvog, pod kome grad i nosi ime. Njegova zidarska kampanja sačinjava dosta spomenika i zidina u Alanji kao što su Kizil kula-Crvena kula, Tersane i Alanjski zamak.

Sredozemna klima, prirodne turističke atrakcije i mnoga istorijsko nasleđe čini Alanju popularnim mestom tj. pogodnim za turizam i turizam u Alanji doprinosi budžetu Turskog turističkog sektora za 9% i 30% inostrane kupovine nekretnina u Turskoj. Turizam u Alanji je naglo rastao 1958. godine zahvaljujući dominantnoj industriji u tom gradu, koja je imala veliki broj radnih mesta, što je ujedno doprinelo broju stanovnika Alanje. Letnja sportska dešavanja i kulturne predstave su zauzele bitno mesto u Alanji. Gradonačelnik Alanje Hasan Šipahioglu je postao gradonačelnik 1999. godine.

Imena kroz istoriju uredi

Grad je vekovima menjao mnoga imena, ali je zadržao današnje ime. Alanja je na latinskom jeziku znana kao Coracesium ili na grčkom jeziku kao Korakesion, reči koja je preuzeta iz juvijskog jezika čije je originalno značenje Korakassa, što ima značenje kao "ispučen grad“.[2] Pod Vizantijom postalo je poznato kao Kaloronos ili Kalin Oris, koje ima značenje "prelepa planina" na grčkom jeziku. Seldžučka dinastija je preimenovala grad u Alije (علاعية) (izvod iz imena) Sultana Kajkubada prvog. Između 13. i 14. veka, Italijanski trgovci su prozvali grad Kandelore ili Kardeloro.[3] Tokom posete Mustafe Kemala Ataturka Alanji 1935, on je dao Aliji njeno poslednje ime iz nove turske abecede i nazvao je Alanja, menjajući pojedina slova, zbog pogrešno napisnaog telegrafa iz 1933.[4][5] [2]

Istorija Alanje uredi

 
Piri Rejs, mapa Alanje iz 1525 koja pokazuje zainteresovanost za Alanju na Pampulijanskoj ravnici.

Ostaci u blizoj pećini Kadrini pokazuju zanimanje za mesto današnje Alanje, tokom Paleolitske ere, 20.000 godina p. n. e.,[6] i arheološki izveštaj pokazuje da je postojala luka u Sideri, južnije od današnjeg grada, tokom bronzanog doba oko 3.000 godina p. n. e.[7] Pločica napisana Feničanskim jezikom hađena u okrugu datira iz 625. p. n. e., i grad je posebno spomenut u starogrčkom geografskom rukopisu iz 4. v.p. n. e., pod imenom Periplus Pseudo-Skilaksa.[6] Pećine ispod zamka su bile verovatno naseljene pod Hetitima i Ahemenidskim carstvom, i bio je prvi sagrađen tokom Helenističkog perioda, nakon osvajanja ove oblasti od strane Aleksandra Velikog.[8] Naslednici Aleksandra Velikog su dodelili Alanju Ptolemeju Soteru posle 323. p. n. e. Njegova dinastija je održavala izgubljenu kontrolu nad većinom Izauriskog naroda, i luka je postala poznato poprište pobune za sredozemne pirate.[2] Grad je odupreo Antiohu III Velikom vladaru susednog Seleukidskog carstva 199. p. n. e., ali je bilo verno piratu Diodotusu Trifonu kada je uzeo Seleukidsku krunu i vladao Seleukidskim kraljevstvom (tada je postalo) od 142. do 138. p. n. e. Njegov suparnik Antioh VII Sidet je završio rad tj. izgradnju nana novom zamku i luci 137. p. n. e. , koja je bila započeta pod Diodotusom.[9]

Geografija uredi

Klima uredi

Klima (Alanja)
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Srednji maksimum, °C (°F) 16,2
(61,2)
16,3
(61,3)
18,3
(64,9)
21,1
(70)
24,7
(76,5)
28,7
(83,7)
31,5
(88,7)
32,1
(89,8)
30,2
(86,4)
26,5
(79,7)
21,5
(70,7)
17,8
(64)
32,1
(89,8)
Prosek, °C (°F) 11,8
(53,2)
11,9
(53,4)
13,8
(56,8)
16,9
(62,4)
20,9
(69,6)
25,1
(77,2)
27,8
(82)
28,0
(82,4)
25,4
(77,7)
21,2
(70,2)
16,4
(61,5)
13,2
(55,8)
19,37
(66,85)
Srednji minimum, °C (°F) 8,6
(47,5)
8,5
(47,3)
10,1
(50,2)
13,0
(55,4)
16,7
(62,1)
20,5
(68,9)
23,3
(73,9)
23,7
(74,7)
21,2
(70,2)
17,4
(63,3)
13,0
(55,4)
10,0
(50)
8,5
(47,3)
Količina padavina, mm (in) 199,0
(78,35)
149,4
(58,82)
97,8
(38,5)
70,7
(27,83)
32,4
(12,76)
8,5
(3,35)
4,5
(1,77)
2,7
(1,06)
17,5
(6,89)
98,5
(38,78)
182,9
(72,01)
231,2
(91,02)
1.095,1
(431,14)
[traži se izvor]

Stanovništvo uredi

Prema proceni, u gradu je 2009. živelo 92.733 stanovnika.

Demografija
1990.2000.
52.46088.346

Partnerski gradovi uredi

Reference uredi

  1. ^ „Statistical Institute page for Antalya”. Address Based Population Registration System (ABPRS) Database. Turski statistički institut. 2011. [mrtva veza]
  2. ^ a b v „Alanya – Korekesion”. Daily Life, Culture, and Ethnography of Antalya. Anatlijski Valigi. 06. 02. 2008. Arhivirano iz originala 26. 8. 2007. g. Pristupljeno 25. 6. 2013. 
  3. ^ Mason, Roger (1989). „Medičko-Lazarska mapa Alanje”. Anatolian Studies. 39: 85—105. JSTOR 3642815. doi:10.2307/3642815. 
  4. ^ Jetkin, Hašim (1990). Dunden Buguneova Alanja. Antalija: Jetkin Dagitim. Arhivirano iz originala 13. 5. 2008. g. Pristupljeno 25. 6. 2013. 
  5. ^ „Alaje postaje Alanja”. Alanjin veb-sajt. 2008. Arhivirano iz originala 19. 06. 2010. g. Pristupljeno 25. 6. 2013. 
  6. ^ a b „The History of Alanya”. Ministry of Tourism. Pristupljeno 07. 09. 2008. 
  7. ^ „Relics of a 5,000-year-old port found in southern Turkey”. World Bulletin. 24. 8. 2011. Pristupljeno 03. 08. 2013. 
  8. ^ Rogers, J. M (1976). „Waqf and Patronage in Seljuk Anatolia: The Epigraphic Evidence”. Anatolian Studies. 26: 82, 83, 85,97—98. JSTOR 3642717. doi:10.2307/3642717. 
  9. ^ Acar, Özgen (10. 10. 2005). „Alanya's graffiti from the Middle Ages being saved”. Turkish Daily News. Pristupljeno 03. 08. 2013. 

Vidi još uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi