Amandmani na Ustav Srbije 1989.

Amandmani na Ustav Socijalističke Republike Srbije (koji je bio na snazi od 1974) doneti su 28. marta 1989. godine, odlukom Skupštine Srbije.

Politička pozadina uredi

U jesen 1987. godine je na vlast u Srbiji došao Slobodan Milošević, koji je već u leto i ranu jesen 1988. godine počeo sa mitinzima po celoj Srbiji u znak protesta zbog nasilja nad Srbima na Kosovu i Metohiji i zbog tadašnjeg neravnopravnog položaja Srbije u odnosu na ostale jugoslovenske republike, jer su obe pokrajine bile članice jugoslovenske federacije, a imale su i svoje poslanike u Skupštini Srbije, što im je obezbeđivalo da utiču na politiku svoje republike, a da Srbija nije mogla bitnije da utiče na njihovu separatističku politiku.

Rezultat tih demonstracija bilo je obaranje pokrajinskog rukovodostva u Vojvodini, kao i rukovodstva u Crnoj Gori, a početkom 1989. godine najavljene promene ustavnog položaja Srbije izazvale su generalni štrajk albanskih rudara u rudniku Stari Trg kod Prištine. Milošević je ultimativno zahtevao od jugoslovenskog državnog i partijskog vrha da mu odobri upotrebu sile kako bi ugušio pobunu na Kosovu i Metohiji. Videvši da je srpski lider dobio podršku više od milion građana na mitingu u Beogradu, 28. februara, Predsedništvo SFRJ nije imalo drugog rešenja no da odobri upotrebu vojske. Gotovo paralelno, snage srpske policije upale su u rudnike i ugušile otpor. Pohapšeno je na stotine osoba, a ono što je najvažnije, 23. marta je kosovski parlament prihvatio ustavne amandmane.

Pet dana kasnije, 28. marta, Skupština Srbije na svečanoj sednici oba veća proglašava amandmane na republički Ustav, čestitajući na „ispravljanju istorijskih grešaka koje su umanjile uticaj srpske države na deo njene teritorije“. Ove ustavne promene, koje su značajno smanjile prava i ovlašćenja Vojvodine i Kosova i Metohije, krunisane su donošenjem novog Ustava Srbije septembra 1990. godine.

Vidi još uredi

Literatura uredi