Andronik III Paleolog
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Andronik III Paleolog (grč. Ανδρόνικος Γ' Παλαιολόγος, rodio se 25.03. 1297. godine u Carigradu, umro 15.06. 1341. godine u Carigradu) je bio vizantijski car (1328—1341) iz porodice Paleologa,[1] pretendent na presto od 1321. godine, sin Mihajla (IX) i jermenske princeze Marije (Ksenije).[2] Započeo je svoju vladavinu pobedom u građanskom ratu protiv dede Andronika II (1282—1328), da bi posle njegove smrti Vizantija ponovo ušla u građanski rat dvojice Jovana oko regenstva nad njegovim maloletnim sinom Jovanom (V) (1341—1376, 1379 — 1390, 1390—1391).
Andronik III Paleolog | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 25. mart 1297. |
Mesto rođenja | Carigrad, Vizantijsko carstvo |
Datum smrti | 15. jun 1341.44 god.) ( |
Mesto smrti | Carigrad, Vizantijsko carstvo |
Porodica | |
Supružnik | Irina od Braunšvajga, Ana Savojska |
Potomstvo | Jovan V Paleolog, Mihajlo Paleolog, Marija-Irina Paleolog, Irena Paleolog, Marija Irina Paleolog |
Roditelji | Mihajlo IX Paleolog Rita od Jermenije |
Dinastija | Paleolozi |
Prethodnik | Andronik II Paleolog |
Naslednik | Jovan V Paleolog |
Najmarkantnija ličnost njegove vladavine bio je njegov najbolji prijatelj i de facto savladar Jovan (VI) Kantakuzin (pretendent 1341—1347, car 1347—1354), a njegovu vladavinu karakterišu i reforme vizantijske mornarice i pravosuđa uvođenjem institucije generalnih sudija Romeja. Pod vlast Carigrada vratio je deo današnje Grčke i obezbedio Vizantiji kontrolu nad Trakijom, Epirom i Tesalijom.
Bio je oženjen Irinom (Adelaidom) od Braunšvajga i Anom od Savoje sa kojima je imao nekoliko dece, od kojih je najbitniji njegov sin i naslednik Jovan V.
Poreklo i porodica uredi
Andronik je bio sin Mihajla (IX) i jermenske princeze Marije (Ksenije), koji su pored njega imali još troje dece:
- despota Manojla (koga su greškom 1320. godine ubili Andronikovi ljudi)
- Teodoru (koja je bila udata za Teodora Svetoslava i Mihajla Šišmana)
- Anu (koja je bila udata za Tomu Epirskog i Nikolu Orsinija)
Ženio se dva puta. Prvi put 1318. godine Irinom (Adelaidom) od Braunšvajga koja je preminula 1324. godine i sa kojom je imao jednog sina koji je umro po rođenju 1321. godine. Drugi put se oženio 1326. godine Anom Savojskom sa kojom je imao četvoro dece:
- Jovana V
- Mihajla
- Irinu (Mariju) (koja je bila udata za Mihajla Asena)
- Mariju (Irinu) (koja je bila udata za Frančeska I Gatiluzija)
Vladavina uredi
Andronik III rano je određen za naslednika prestola i dobio je titulu cara savladara, ali kada su ljudi Andronika III greškom ubili njegovog brata, Andronik III izgubio je naklonost svog deda i glavnog cara Andrinika II. Ubrzo posle smrti Mihajla IX († 1320), oca Andronik III, počeo je građanski rat između Andronika III i Andronika II. Rat je počeo na Vaskrs 1321. godine kada je Andronik III napusio Carigrad i otišao vojsci koju su sakupili njegovi prijatelji Jovan Kantakuzin i drugi u Jedrenu.[3] Građanski rat je završen pobedom Andronika III, koji je bez borbe ušao u Carigrad 1328. godine, a njegov deda Andrinik II morao je predati vlast unuku.[4]
Sa vladavinom cara Andronika III Paleologa došlo je do izvesnih uspeha Vizantijskog carstva. Andronik III je uspeo da povrati neke teritorije na koje se carstvo raspalo nakon što su krstaši osvojili Carigrad 1204. godine. Hios je povratio 1329. godine, Lezbos 1335/6. godine, Tesaliju do 1336. godine i Epir do jeseni 1340. godine.[5] On je uspeo privremeno da iskoristi slabljenje Bugarske posle katastrofe kod Velbužda.[6]
Nasuprot tome, Vizantija je potiskivana i dalje u Maloj Aziji od Osmanlija i Srba u Makedoniji, pogotovo posle pobede kod Velbužda i dolaska Dušana Silnog (kralj 1331 — 1346, car 1346—1355) na vlast.[7] Posle neuspeha u ratu od 1332. do 1334. godine car Andronik III sreo se sa kraljem Dušanom blizu Soluna 26. avgusta 1334. godine i tamo sklopilo mir, prepustivši Dušanu Prilep, Ohrid Strumicu i još neke gradove.[8] Prepustio je Srbiji vlast u Makedoniji.[1]
Andronik II umro je 15. juna 1341. godine, a njegov sin Jovan V imao je tek 9 godina.[9]
Porodično stablo uredi
16. Andronik Komnin Paleolog | ||||||||||||||||
8. Mihailo VIII Paleolog | ||||||||||||||||
17. Teodora Anđelina Paleologina | ||||||||||||||||
4. Andronik II Paleolog | ||||||||||||||||
18. Jovan Duka Vatac | ||||||||||||||||
9. Teodora Paleologina Dukina Vatacina | ||||||||||||||||
19. Evdonika Anđelina | ||||||||||||||||
2. Mihailo IX Paleolog | ||||||||||||||||
20. Bela IV | ||||||||||||||||
10. Stefan V Ugarski | ||||||||||||||||
21. Marija Laskaris | ||||||||||||||||
5. Ana Ugarska | ||||||||||||||||
22. Šejhan | ||||||||||||||||
11. Jelisaveta Kumanka | ||||||||||||||||
1. Andronik III Paleolog | ||||||||||||||||
24. Constantine, Lord of Baberon | ||||||||||||||||
12. Hetum I | ||||||||||||||||
25. Partzapert | ||||||||||||||||
6. Lav II Jermenski | ||||||||||||||||
26. Lav I, kralj Jermenije | ||||||||||||||||
13. Izabela, kraljica Jermenije | ||||||||||||||||
27. Sibila Lizinjan | ||||||||||||||||
3. Rita od Jermenije | ||||||||||||||||
14. Hethum of Lampron | ||||||||||||||||
7. Keran | ||||||||||||||||
Reference uredi
- ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 51. ISBN 86-331-2075-5.
- ^ „Andronicus III Palaeologus | Byzantine Empire, Ottoman Empire, Reformer | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-02-02.
- ^ Ostrogorskiй 2011, str. 603–604.
- ^ Ostrogorskiй 2011, str. 606.
- ^ Nicol 1993, str. 214.
- ^ Ostrogorskiй 2011, str. 609–610.
- ^ Ostrogorskiй 2011, str. 608, 610.
- ^ Logos 2017, str. 298.
- ^ Ostrogorskiй 2011, str. 614.
Literatura uredi
- Nicol, Donald M. (1984). The Despotate of Epiros 1267-1479: A Contribution to the History of Greece in the Middle Ages (2. prošireno izd.). Cambridge University Press.
- Nicol, Donald M. (1993). The Last Centuries of Byzantium, 1261-1453 (2. izd.). Cambridge University Press.
- Ostrogorski, Georgije (1969). Istorija Vizantije. Beograd: Prosveta.
- Ostrogorskiй, Georgiй A. (2011). Istoriя Vizantiйskogo gosudarstva. Moskva: Sibirskaя Blagozvonnica.
- Logos, Aleksandar A. (2017). Istorija Srba I (PDF). Beograd. ISBN 978-86-85117-37-4.
Spoljašnje veze uredi