Barak Obama
Ovaj članak ili jedan njegov deo nije ažuriran. Ažurirajte ovaj članak kako bi prikazao nedavne događaje ili najnovije dostupne informacije. Pogledajte stranicu za razgovor za više informacija. |
Barak Obama | |||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||||||
Puno ime | Barak Husein Obama Drugi | ||||||||||||||||||
Datum rođenja | 4. avgust 1961. | ||||||||||||||||||
Mesto rođenja | Honolulu, Havaji, SAD | ||||||||||||||||||
Državljanstvo | Sjedinjene Američke Države | ||||||||||||||||||
Religija | Protestant | ||||||||||||||||||
Univerzitet | Univerzitet Kolambija Univerzitet Harvard | ||||||||||||||||||
Profesija | advokat | ||||||||||||||||||
Porodica | |||||||||||||||||||
Supružnik | Mišel Obama | ||||||||||||||||||
Politička karijera | |||||||||||||||||||
Politička stranka | Demokratska stranka | ||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||
Zvanični veb-sajt | |||||||||||||||||||
barackobama | |||||||||||||||||||
Potpis | |||||||||||||||||||
Barak Husejin Obama II (engl. Barack Hussein Obama II, IPA: /bə.ˈrɑːk huː.ˈseɪn oʊ.ˈbɑː.mə/; Honolulu, 4. avgust 1961) bivši je američki predsednik, izabran na izborima 2008, odnosno 2012, na predsedničkoj funkciji bio je do januara 2017. godine. Član je Demokratske stranke. Od 2005. do 2008. godine bio je juniorski senator iz Ilinoisa.[1]
Rođen je u Honoluluu na Havajima, kao dete Kenijca i Amerikanke. Odrastao je na različitim mestima. Veći deo svog detinjstva proveo je na Havajima, a četiri godine u mladosti je proveo u Indoneziji. Diplomirao je političke nauke na Univerzitetu Kolumbija, a zvanje doktora pravnih nauka (J.D.) stekao je na Harvardu. Pre nego što je postao senator u senatu države Ilinois (između 1997. i 2004. godine), bavio se društvenim radom i advokaturom, u oblasti građanskih prava. Svoju kampanju za ulazak u američki senat je počeo 2003. godine. Na izborima je pobedio republikanca Alana Kiza, takođe afroamerikanca sa velikom većinom od 70% glasova.
U toku predsedničke kampanje, Obama je obećao, da će u slučaju njegove pobede na izborima doći do značajnih promena u Vašingtonu i da će mu jedan od prioriteta biti povlačenje američkih trupa iz Iraka.
Obama je poznat po „terorističkom utorku”, kada se na sastanku nacionalne bezbednosti dogovara ko treba da bude likvidiran sa tajnog spiska.[2][3]
Biografija
urediDetinjstvo, mladost i škola
urediBarak Obama je rođen u Honoluluu, kao dete majke Stenli En Danam (1942—1995) iz Vičite u Kanzasu[4] i oca Baraka Obame st. (1936—1982) koji potiče iz Alega u Keniji. Njegov otac Barak Husejin Obama st., kao student na razmeni stigao je u 24. godini na Univerzitet Havaja u Manoi 1960. i tu upoznao mladu 18-godišnju En Danem, čija se porodica na Havaje doselila iz gradića El Dorado u Kanzasu. Uzeli su se, uprkos protivljenju njene porodice, u februaru 1961, a u avgustu te godine rođen je Barak Obama.
Roditelji su se rastavili kada je Obami bilo dve godine, a kasnije su se i razveli.[5] Otac je nastavio sa školovanjem na fakultetu na Harvardu, a majka se udala za indonežanskog studenta, koji je bio isto godište kao Obamin otac. Nedugo zatim su se svi odselili u Džakartu, u domovinu novog muža. Obama je tamo 4 godine pohađao nastavu u lokalnim školama, prvo katoličkoj, a kasnije državnoj. U Džakarti je dobio polusestru Maju. Druga polusestra, kćerka njegovog oca iz njegovog kasnijeg braka, živi u Najrobiju u Keniji.
U američkim medijima je jedno vreme javljano da je njegov otac radikalni musliman i da je Obama u tom duhu bio vaspitavan. On je ipak bio ateista i pohađao je državnu školu u kojoj uče deca svih nacija i religija.[6] Obama sada pripada Ujedinjenoj Hristovoj crkvi (United Church of Christ).
Obama je napustio Džakartu i majku 1971. kada je mu je dozvoljen upis u prestižnu školu „Punahou“ na Havajima u kome je 1979. maturirao. Od 3.600 đaka te škole, samo četvoro su bili tamne puti, uključujući i Obamu.[7]. O njemu su brigu preuzeli Medlin i Stenli Danem, baba i deda sa majčine strane. Medlin je jednom priznala unuku da se „plašila crnaca”, što je bila izjava koju je Obama opisao kao direktan udarac u stomak. Iako je znao da njegova baka nije bila svetica, Barak je nakon njene smrti rekao da je ona bila „jedan od onih tihih heroja kojih ima širom Amerike, koji ne traže prosvetljenje, već samo žele da učine pravu stvar”[8]
U prvoj knjizi „Snovi moga oca” Obama je otkrio da je krizu tinejdžerskih dana koje je proveo uz babu i dedu i uz povremene posete majke, koja se 1994. vratila na Havaje, ponekad ublažavao uz marihuanu, alkohol i kokain, što je opisao kao svoja najveća moralna posrtanja.[9] Obama je „duvao travu kako bi iz glave izbacio pitanja o tome ko je on u stvari”. Ipak, ljudi koji su se tada družili s njim nisu to potvrdili. Tinejdžer Obama voleo je da igra poker, slušao je fank, čitao Malkoma Iksa, a potajno je sanjao da postane profesionalni košarkaš. Nakon završetka srednje škole, Barak je napustio Havaje i otišao je na studije na koledž Oksidental u Los Anđeles.
Studirao je na univerzitetima Kolumbija[10] i Harvard.
Studije i posao
urediNakon što se upisao na fakultet Oksidental koledž u Los Anđelesu 1981, Obama je prihvatio svoj rasni identitet i od drugova tražio da ga više ne zovu po nadimku Beri. Prvi put je imao politički istup u govoru koji je održao na skupu posvećenom borbi protiv aparthejda. Ipak, prema rečima njegovih tadašnjih kolega sa fakulteta, Obama se nije upuštao u političke rasprave u studentskom domu u kojem je živeo, pogotovo ne o sovjetskoj intervenciji u Avganistanu koja je tada bila aktuelna. Umesto toga, ljudi su ga viđali kako u papučama, šorcu i majici opušteno šeta po studentskom kampusu. Uže polje studija na univerzitetu „Kolumbija“ bili su mu međunarodni odnosi, a godinu dana pre nego što je diplomirao 1983, iz Kenije mu je javljeno da mu je otac stradao u saobraćajnoj nesreći. Tada, po sopstvenim rečima, „nije osetio bol, već samo blagi osećaj da je jedna prilika otišla u nepovrat”. Obama, koji se sa ocem sreo samo dva puta u životu otkad je ovaj napustio porodicu, obišao je njegov grob tek 1988. i tamo od svoje polusestre Aume saznao istinu o Baraku Obami Starijem, koji je umesto da gradi „novu Afriku”, okončao život kao tužni pijanac i propali birokrata i iza sebe ostavio osmoro dece iz četiri braka. Obama se posle zaposlio na godinu dana kod poznatog privrednog savetodavca „Biznis internešnel korporejšn“ (engl. Business International Corporation) u Njujorku.
Nakon što je diplomirao na njujorškom Univerzitetu Kolumbija, Obama je 1985. prešao u Čikago kako bi za platu od 12.000 američkih dolara godišnje radio u radničkom kraju Saut Sajd, naseljenom skoro isključivo crnom populacijom koja je ostala bez posla zbog zatvaranja lokalnih čeličana i fabrika i živela na ivici preživljavanja. Radio je na projektu za razvoj zajednice. Tokom tog perioda svog života u Čikagu, zbog rada sa zajednicom, bio je često u kontaktu sa crnačkim sveštenicima. Među njima bio je i Džeremaja Rajt, sveštenik Ujedinjene Hristove crkve Svetog trojstva, kojoj je i Obama pristupio, ali se kasnije udaljio od nje, kao i od sveštenika Rajta koji je postao poznat po zapaljivim govorima u kojima je proklinjao Ameriku. Čikaški dani pružili su osnovu političkom identitetu koji je Obama počeo da stvara, a priliku za dalji razvoj dobio je nakon upisa na elitnu Pravnu školu Univerziteta Harvard 1988. godine. Tamo je postao prvi afroamerički urednik časopisa „Harvard lo rivju“ (engl. Harvard Law Review), najprestižnijeg pravnog časopisa u SAD. Godine 1991, je završio postdiplomske studije i dobio zvanje doktora pravnih nauka (lat. Juris Doctor (J.D.)) postigavši izuzetno dobar uspeh uz velike pohvale.
Obama se 1992. vratio u Čikago i 1993. zaposlio u advokatskoj kancelariji „Majner, Barnhil i Galand“ (engl. Miner, Barnhill and Galland). Takođe je učio, do svog izbora u Senatu SAD 2004, prava ustava na Fakultetu za političke nauke na Univerzitetu u Čikagu.[11]
Dobio je nagradu „Emi” 2022. godine kao narator u dokumentaroj seriji „Naši veliki nacionalni parkovi”.[12]
Politika
urediPolitikom se bavi od 1992. godine, kada se istakao organizacijom registracije afroameričkih birača u biračke spiskove, kada se pozivu odazvalo preko 150.000 osoba.[13]
1997. godine izbran je za senatora u 13. izbornim distriktu u saveznoj državi Ilinois.1998, 2000 i 2002 je ponovo izabran na istu funkciju. 2000. godine se kandidovao za kongresmena u američkom predstavničkom domu u 1. izbornom distriktu Ilinoisa, ali poražen je od Bobija Raša već u unutarstanačkim izborima sa 30% razlike.
Godine 2002. je zajedno sa Džesijem Džejmsom učestvovao na antiratnim protestima i kritikovao „glupi rat“ protiv Iraka. U to vreme je većina njegovih partijskih kolega i većina javnosti odobravala ratnu politiku Džordža Buša. Između ostalih, Obama je pripremao rezoluciju američkog kongresa po kojoj bi rat u Iraku i njegova priprema bili sankcionisani.[traži se izvor]
2004. je na poziv Džona Kerija govorio na demokratskoj nacionalnoj konvenciji, nakon čega mu je ekplodirala popularnost. Te godine se kandidovao za Američki senat i pobedio sa 40% glasova razlike.
Kandidatura za predsednika SAD
urediDana 10. februara 2007. je u Springfildu, u Ilinoisu, zvanično objavio svoju kandidaturu na predsedničkim izborima 2008. Tokom prvih primarnih stranačkih izbora u državi Ajovi se zajedno sa republikanskim kandidatom Majkom Hakabijem, pobedom izdvojio od ostalih kandidata,[14] između ostalih i od partijske koleginice Hilari Klinton. Pobedom na kokusu u američkoj državi Ajovi je uspešno položio prvi test za kandidata demokratske stranke za „Belu kuću“.[15] U Ajovi, senator iz Ilinoisa je osvojio 37% od ukupno 212.000 glasova demokrata, Džon Edvards oko 30% a favorit za trku za mesto predsednika SAD Hilari Klinton 29% glasova.
Dana 9. januara 2008, uprkos prilično lošim predviđanjima, Hilari Klinton je uspela da pobedi na drugim predizborima za demokratskog kandidata u Nju Hempširu. Obama je završio trku na drugom mestu. Klintonovoj je pripalo 39% glasova, a Obami tri procenta manje.[16]
U martu 2008. izbila je kontroverza koja se ticala Obaminog bivšeg pastora Džeremaja Rajta, nakon što je televizijska stanica EJ-Bi-Si emitovala video o njegovim rasnim i politički obojenim propovedima. Obama je u početku branio Rajtovu ulogu u čikaškoj zajednici Afroamerikanaca, ali je osudio njegove izjave i okončao sve odnose Rajta sa kampanjom.
Izabran je za predsednika SAD 4. novembra 2008.
Predsednik
urediBarak Obama je formalno izabran za predsednika od strane elektora u decembru 2008. dok je zakletvu položio tradicionalnom primopredajom dužnosti 20. januara 2009. a zbog greške predsednika Vrhovnog suda, polaganje zakletve je ponovljeno narednog dana iz predostrožnosti.[17]
Za izuzetne napore da ojača međunarodnu diplomatiju i saradnju među narodima kao i zbog rada na stvaranju sveta bez nuklearnog naoružanja dobio je i Nobelovu nagradu za mir za 2009. godinu.
FUNKCIJA | IME | MANDAT | |
---|---|---|---|
Predsednik | Barak Obama | 2009—2017 | |
Potpredsednik | Džo Bajden | 2009—2017 | |
Državni sekretar | Hilari Klinton | 2009—2013 | |
Džon Keri | 2013—2017 | ||
Sekretar riznice | Timoti Gajtner | 2009—2013 | |
Džek Lu | 2013—2017 | ||
Odbrana | Robert Gejts | 2006—2011 | |
Leon Paneta | 2011—2013 | ||
Čak Hejgel | 2013—2015 | ||
Eš Karter | 2015—2017 | ||
Pravda | Erik Holder | 2009—2015 | |
Loreta Linč | 2015—2017 | ||
Otadžbinska bezbednost |
Dženet Napolitano | 2009—2013 | |
Dže Džonson | 2013—2017 | ||
Trgovina | Gari Lok | 2009—2011 | |
Džon Brajson | 2011—2012 | ||
Peni Pricker | 2013—2017 | ||
Zdravstvo | Ketlin Sebelijus | 2009—2014 | |
Silvija Barvel | 2014—2017 | ||
Rad | Hilda Solis | 2009—2013 | |
Tomas Perez | 2013—2017 | ||
Obrazovanje | Arne Dankan | 2009—2016 | |
Džon King | 2016—2017 | ||
Stanovanje | Šon Donovan | 2009—2014 | |
Hulijan Kastro | 2014—2017 | ||
Saobraćaj | Rej Lahud | 2009—2013 | |
Entoni Foks | 2013—2017 | ||
Energetika | Stiven Ču | 2009—2013 | |
Ernest Moniz | 2013—2017 | ||
Unutrašnji poslovi |
Ken Salazar | 2009—2013 | |
Sali Džuel | 2013—2017 | ||
Veteranska pitanja |
Erik Šinseki | 2009—2014 | |
Bob Makdonald | 2014—2017 | ||
Šef osoblja | Ram Emanuel | 2009—2010 | |
Vilijem Dejli | 2011—2012 | ||
Džejkob Lu | 2012—2013 | ||
Denis Makdona | 2013—2017 | ||
Pravni savetnik | Greg Kreg | 2009—2010 | |
Robert Bauer | 2010—2011 | ||
Ketrin Rumler | 2011—2014 | ||
Nil Eglston | 2014—2017 | ||
Portparol | Robert Gibs | 2009—2011 | |
Džej Kerni | 2011—2014 | ||
Džoš Ernest | 2014—2017 |
Privatni život
urediBarak Obama je od 1992. oženjen sa Mišel Robinson, koju je upoznao u vreme dok je studirala na Harvardu. Ona je radila, kao i Barak ranije, u javnoj upravi u Čikagu. Upoznali su se u advokatskoj kancelariji u kojoj je ona radila po završetku studija. Verili su se 1991, a venčali 1992. godine. Imaju dve kćerke, Maliju An Obama (1999) i Natašu (Sašu) Obama (2001). Počev od januara 2009, Barak Obama i njegova porodica živeli su u Beloj kući u Vašingtonu, do kraja mandata januara 2017.
Vidi još
urediReference
uredi- ^ „Popularnost afroamerički senatora”. Istorijska kancelarija američkog senata.
- ^ Becker, Jo; Shane, Scott (29. 5. 2012). „Secret 'Kill List' Proves a Test of Obama's Principles and Will”. The New York Times. Pristupljeno 9. 11. 2015.
- ^ Shane, Scott (24. 4. 2015). „Drone Strikes Reveal Uncomfortable Truth: U.S. Is Often Unsure About Who Will Die”. The New York Times. Pristupljeno 9. 11. 2015.
- ^ „Crni Džon F. Kenedi?” (17. januar 2007). Di Velt. »Njegov otac Barak Husejn je bio student iz Kenije a majka belkinja iz Kanzasa.«
- ^ Obama 1995, str. 3 —126. Takođe pogledajte: Jones, Tim (27. 3. 2007). „Obama's Mom: Not Just a Girl from Kansas”. Chicago Tribune. Arhivirano iz originala 29. 7. 2012. g. Pristupljeno 13. 4. 2008.
- ^ CNN: Otkrivanje prave istine o Obami
- ^ Barack Obama - der große Unbekannte?[mrtva veza], tagesschau, 8. März 2008
- ^ „Emotionale Rede in Chicago”. tagesschau.sf.tv.
- ^ „Rane muke malog Berija”. Blic. 7. 11. 2008. Arhivirano iz originala 11. 12. 2008. g. Pristupljeno 7. 11. 2008.
- ^ Curriculum Vitae Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. maj 2001)
- ^ „Učenje pre senata”. Čikago San-Tajms. Arhivirano iz originala 2. 11. 2008. g. Pristupljeno 5. 1. 2008.
- ^ „Obama dobio nagradu "Emi" kao narator u dokumentarcu”. Politika. 4. 9. 2022. Pristupljeno 4. 9. 2022.
- ^ „Biografija”. University of Chicago Law School. Arhivirano iz originala 9. 5. 2001. g. Pristupljeno 27. 3. 2007.
- ^ Rojters: „Obama i Hakabi pobjeđuju na prvim izborima 2008.“ (3. januar 2007)
- ^ „Obama i Hakabi poveli trku”. B92.
- ^ Henry, Allen & Chrisman 2011, str. 36
- ^ Hart, John (4. 11. 2008). „US presidential elections are archaic and undemocratic”. Canberratimes.com.au. Arhivirano iz originala 20. 1. 2012. g. Pristupljeno 24. 9. 2011.
Literatura
uredi- Henry, Charles P.; Allen, Robert; Chrisman, Robert (2011). The Obama Phenomenon: Toward a Multiracial Democracy. University of Illinois Press. str. 36. ISBN 978-0-252-09348-7.