Bačka lesna zaravan

Bačka lesna zaravan ili Telečka lesna zaravan je lesna zaravan ili lesni plato koji se nalazi u severnoj Srbiji. Prostire se u središnjem delu istorijske županije Bač, odnosno severne Bačke u pokrajini Vojvodini, između Subotice, Sombora i Vrbasa. Sa zapada, juga i istoka je ograničena odsecima i padinama, dok je na severu prekrivena Subotičkom peščarom.[1]

Obod Telečke zaravni kod Sivca
Talasanje Telečke zaravni kod sela Doline

Fizičke i geografske odlike uredi

Bačka lesna zaravan je blago zatalasana, nagnuta u pravcu od severa prema jugu, tačnije od severozapada prema jugoistoku. Na pojedinim delovima ove zaravni u istorijskoj prošlosti – pre mnogo hiljade godina – došlo je do navejavanja peska, pa sloj peska prelazi i 10 m, a s obzirom i da je na severu prekrivena Subotičkom peščarom, prelaz iz jedne celine u drugu je postepen.

Reljefno ova zaravan ima izgled blago zasvođene uzvišice, nastale akumulacijom lesa preko sedimenata aluvijalne lepeze. Apsolutne visine opadaju od severozapada prema jugoistoku i iznose 125 m kod Subotice, 117 m kod Bajmoka, 114 m kod Pačira, 109 m kod Stare Moravice, 115 m kod Telečke, 102-106 m u okolini Bačke Topole, 101 m kod Bajše, 109 m severno od Sivca, 104-108 m u okolini Crvenke, 103 m kod Kule, 107 m kod Malog Iđoša, 101 m kod Feketića, 92 m kod Vrbasa, 86 m kod Srbobrana, 106-109 m između Oroma i Doline, 99 m kod Obornjače, 92 m kod Horgoša, 103 m kod Velebita, 105 m iznad Senćanskog Trešnjevca i 96 m kod Gornjeg Brega.

Obodi lesne zaravni su disecirani fluvijalnom erozijom, iako ispresecanje nije izraženo toliko dinamično kao kod Titelskog brega. U poređenju sa tim platoom[2], pošto su visinske razlike manje, ovde ne postoje veliki surduci, ali postoje specifične doline u lesu – dolovi, koji daju posebno obeležje topografskom izgledu ovog prostora. Ova razbijenost lesnih odseka (udolinama i dolcima) može se pratiti od Stanišića na zapadu pa sve do Vrbasa na jugu. Prema istoku takođe postoje velike udoline (dolina Kireš, dolina Čik, Kaločka dol).

Zaravan je siromašna prirodnim vodotokovima, ali ovi su na granici između zaravni i terase formirali šire i duboke plavine (najznačajnija je paleoplavina doline Krivaje na granici lesne zaravni i diluvijalne terase između Bačke Topole i Bečeja).

 
Telečka lesna visoravan između Sente i Kanjiže

Teorija nastanka uredi

Les se na ovim prostorima nagomilao tokom Ledenog doba kada su velike reke prenosile finozrni materijal nastao glacijalnom erozijom i fizičkim razoravanjem geoloških naslaga, uglavnom u planinskim predelima. Nošena vetrom, ova lesna prašina je deponovana formirajući debele naslage lesa, proces koji je trajao hiljadama godina.

Značaj uredi

Proučavanje geomorfologije lesnih naslaga je veoma zahvalno jer je u njima zapisana celokupna fosilna istorija, te naučnicima daje dragocene informacije o prošlosti.

Les je geomorfološki sediment sa fosilnim naslagama uz pomoć kojih je moguća rekonstrukcija prilika koje su vladale tokom njegovog akumuliranja. Naslage Bačkog lesa pokazuju da se paleoekološko (praistorijsko) okruženje ovog prostora menjalo u rasponu od tundre do travnate i šumovite stepe.

Snažna stopa akumulacija lesne prašine i skoro neporemećena smena lesnih i paleozemljišnih horizonata koji se sreću u presecima i odsecima naših lesnih zaravni predstavljaju prirodni raritet u globalnom smislu i privlače pažnju istraživača iz celog sveta.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ dr Mirko Grčić, dr Stevan Stanković, dr Ljiljana Gavrilović, dr Svetlana Radovanović, dr Milomir Stepić, mr Snežana Đurđić, Geografija za III razred gimnazije. pp. 30, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008;
  2. ^ Prema Bukurovu (1975) ove dve lesne zaravni čine samo prividno razdvojenu celinu, pošto se između Tise i Dunava oni spajaju u jedinstvenu lesnu terasu.

Literatura uredi