Beška

насеље у Србији у општини Инђија у Сремском округу

Beška je naselje u opštini Inđija, u Sremskom okrugu, u Srbiji. Prema popisu iz 2011. bilo je 5783 stanovnika.

Beška
Dom kulture
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugSremski
OpštinaInđija
Stanovništvo
 — 2011.Pad 5.783
 — gustina126/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 07′ 48″ S; 20° 04′ 02″ I / 45.13006° S; 20.06736° I / 45.13006; 20.06736
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina122 m
Površina45,7 km2
Beška na karti Srbije
Beška
Beška
Beška na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj22324
Pozivni broj022
Registarska oznakaIN
Pravoslavna crkva Vavedenja

Ovde se nalaze Srpska pravoslavna crkva Vavedenja u Beškoj, Arheološki lokalitet Beška-Brest i Spomenik streljanim meštanima sela Beške.

Geografija uredi

 
Beška i Dunav

Leži na fruškogorskoj lesnoj zaravni, na pruzi, a blizu auto-puta koji povezuje Beograd i Novi Sad i na kome je severno od Beške most preko Dunava.

Istorija uredi

U naselju su pronađene bogato oslikane kasnorimske grobnice.[1]

Prvi pomeni o Beški potiču iz 1564, a pominje se i u XVII i početkom XVIII veka.

U septembru 1914. austrougarske vlasti su uhapsile 28 Srba iz mesta i odvele ih u petrovaradinsku tvrđavu, da bi ih nekoliko dana kasnije šestoro bilo streljano,[2][3] uključujući slikarku Danicu Jovanović.

U pravoslavnoj crkvi u Beški, novosadski zvonolivac Đorđe Petrović je 1857. godine izlio jedno zvono od pet centi. Bilo je to u vreme paroha pop Petra Boškovića i crkvenih tutora Jovana Stamatovića i Vase Varićaka.[4]

Pre Drugog svetskog rata imala je 3.855 stanovnika od čega više od 2.000 Nemaca. U ratu je poginulo 59 meštana, a 69 su pali kao žrtve fašizma.

Privreda uredi

40% stanovništva Beške radi u Beogradu i Novom Sadu, dok se ostali deo aktivnog stanovništva bavi poljoprivredom i vinogradarstvom.

Beška ima znatnu ugostiteljsku ponudu, i na samoj obali, uzvodno od mosta na međunarodnom auto-putu, i u centru sela. Uz to, u Beški je moguće iznajmiti čamac, jahtu, fijaker i organizovati lovački ili ribolovački izlet.

Demografija uredi

U naselju Beška živi 4949 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,9 godina (37,3 kod muškaraca i 40,6 kod žena). U naselju ima 1955 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,19.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[5]
Godina Stanovnika
1948. 3.648
1953. 3.976
1961. 5.378
1971. 6.351
1981. 6.377
1991. 6.166 5.901
2002. 6.239 6.467
2011. 5.783
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[6]
Srbi
  
4.766 76,39%
Hrvati
  
506 8,11%
Jugosloveni
  
208 3,33%
Mađari
  
137 2,19%
Romi
  
89 1,42%
Ukrajinci
  
21 0,33%
Česi
  
19 0,30%
Crnogorci
  
17 0,27%
Slovaci
  
11 0,17%
Makedonci
  
7 0,11%
Albanci
  
7 0,11%
Muslimani
  
4 0,06%
Bošnjaci
  
3 0,04%
Slovenci
  
2 0,03%
Rusini
  
2 0,03%
Nemci
  
2 0,03%
Rusi
  
1 0,01%
Bunjevci
  
1 0,01%
nepoznato
  
109 1,74%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Poznate ličnosti uredi

 
Zgrada na mestu gde se do kraja 1940-ih nalazila evangelistička crkva

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Špehar, Olga Z. (2017). „Home for Eternity. A possible Interpretation of the Late Roman Tomb Paintings from Beška”. Matica srpska journal for fine arts: 13. 
  2. ^ "Politika", 23. mart 1922, str. 2
  3. ^ "Politika", 28. mart 1922, str. 7
  4. ^ "Srbski dnevnik", Novi Sad 1858. godine.
  5. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  6. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  7. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi