Vjera Mujović (Beograd, 8. april 1970) srpska je pozorišna i filmska glumica. Pored bavljenja glumom, bavi se muzikom, pisanjem i prevođenjem.[2]

Vjera Mujović
Vjera Mujović kao Jefimija u porti manastira Ljubostinje, na manifestaciji „Jefimijini dani”, 2018.
Lični podaci
Datum rođenja(1970-04-08)8. april 1970.(54 god.)
Mesto rođenjaBeograd, SFR Jugoslavija[1]
Porodica
SupružnikŠtefan Prajs
Veza do IMDb-a

Biografija uredi

Vjera Mujović je glumica Narodonog pozorišta. Rođena je u Beogradu, a odrasla u Crnoj Gori.[3] Diplomirala je na Fakultetu dramskih umetnosti u klasi profesora Predraga Bajčetića. Pored uloga u Srbiji Vjera Mujović je nastupala i u inostranstvu: Sankt Peterburg, Moskva, Pariz (Dueti, Molinos, Le Bifteck, Spleen). Gostovala je u Rusiji, Ukrajini, na Severnom polarnom krugu, Gruziji, Jermeniji, Švedskoj, Italiji, Grčkoj, Poljskoj, Hrvatskoj, Francuskoj. Snimila je dva muzička CD-а Viens, mini-CD na francuskom jeziku, i Začem, CD ruskih pesama.

Dobitnica je nagrada „Mata Milošević“, Zlatni vitez u Moskvi za ulogu Aglaje u predstavi Idiot, a na XXIV festivalu ruske klasike nagradu za najbolje glumačko ostvarenje za ulogu Sonječke, kao i nagrade na festivalu monodrame Zvaigzne u Rigi (Letonija) i tri nagrade na pozorišnom festivalu Wrostja, u Vroclavu, u Poljskoj.

Autor je dve knjige proze: „Registar kreveta, čežnji i opomena“ (Narodna knjiga, 2001) i „Nisam ovako zamišljala život“ (Čigoja štampa, 2007). Sa ruskog je prevela roman Cinici, A. Marijengofa (Dereta, 2004), dramu A. Getmana (po romanu Nabokova) Dama, kralj, pub, a sa francuskog komad Žaka Duajona Osveta jedne žene.

Vjera Mujović udala za nemačkog doktora Štefana Prajsa. 9. maja 2015. godine u Sabornoj crkvi u Beogradu su obavili crkveno venčanje, a građansko venčanje je obavila 16. maja 2015. godine u avionu na letu Beograd — Istanbul.[4][5] Supruga je upoznala u maju 2014. godine u avionu prilikom putovanja za Ulan Bator, glavni grad Mongolije. Nakon tog leta, njihovo poznanstvo je preraslo u prijateljstvo, a nakon toga u ljubav.

Dobitnica je Vukove nagrade za 2020. godinu.[6]

Uloge uredi

Pozorišne predstave uredi

Naslov Uloga Reditelj Pozorište Premijera
Zli patuljak Serena
(ranije igrale Marica Vuletić i Dušanka Stojanović)[7]
Timoti Džon Bajford Pozorište „Boško Buha” 7. maj 1986.[3]
Mehanički mesec Lora Aleksandar Lukač 23. mart 1989.[8][7]
Uspavana lepotica Princeza Ružica Milan Karadžić 16. novembar 1990.[3][9]
Ždralovo perje Tajken (premijerno igrala Draga Živanović)[9] Miroslav Belović 13. oktobar 1991.[10][3]
Nije nova godina mačka u džaku Žvaka Jagoš Marković 21. decembar 1991.[11][9]
Čežnja pod brestovima Devojčica Aleksandar Dunđerović Narodno pozorište u Beogradu 1. februar 1992.[12]
Princ Rastko monah Sava Princeza Jevdokija
(premijerno igrala Marica Vuletić)[9]
Milan Karadžić Pozorište „Boško Buha” 8. februar 1992.[13][11]
Očevi i oci Mila Zoran Ratković Atelje 212 5. jun 1992.[14][15]
San i slava zlatnog lava
- Borca za dečja prava
Devojka Vjera Milan Karadžić Pozorište „Boško Buha” 20. decembar 1993.[16][9]
Alisa u zemlji čuda Karta, jastog, papagaj, puh Alisa Stojanović 31. mart 1994.[17][9]
Mačor u čizmama Princeza Anastazija Milan Karadžić 17. oktobar 1994.[16][9]
Princes žurka - Haos bajka Princeza Ružica 20. decembar 1994.[16][9]
Lolita Lolita Tatjana Mandić Rigonat Bitef teatar 21. maj 1996.[18][19]
Snežna kraljica Mala razbojnica Milan Karadžić Pozorište „Boško Buha” 6. septembar 1997.[20][21]
Oliver Tvist Gđa Souberi, Tobi Krekit Nebojša Bradić 14. maj 1998.[22][21]
Tri musketara Kraljica Ana od Austrije Milan Karadžić 4. novembar 1999.[23][21]
Bergmanova sonata Helena Tatjana Mandić Rigonat Narodno pozorište u Beogradu 31. mart 2000.[24][25]
Judita Judita Marica Vuletić Pozorište „Mata Milošević” 2001.[26][27]
Velika drama Vjera Siniša Kovačević Narodno pozorište u Beogradu 22. februar 2002.[28][29]
Knjiga o džungli Mogli Jagoš Marković Pozorište „Boško Buha” 13. april 2002.[30][21]
Dom Bernarde Albe Magdalena Atelje 212 18. oktobar 2002.[31][32]
Višnje u čokoladi Olga Goran Šušljik Zvezdara teatar 25. januar 2006.[33][34]
Trun u oku Silvija Plat Rada Đuričin Dom omladine Beograda 19. oktobar 2006.[35]
Opasne veze Gospođa de Turvel Stevan Bodroža Narodno pozorište u Beogradu 14. oktobar 2007.[36][37]
Vitamini Devojka Filip Grinvald 2. oktobar 2008.[38][39]
Vlast Leposava, Kuma Cana Radoslav Zlatan Dorić Pozorište Slavija 25. oktobar 2008.[40][41]
Svici Olga Tatjana Mandić Rigonat Atelje 212 3. april 2009.[42][43]
Višegradska staza 2011.
Pohvala Ivi Andriću
Branko Popović Narodno pozorište Užice 3. jun 2011.[44][45]
Zli dusi Marija Lebjatkina-Hromka Tatjana Mandić Rigonat Narodno pozorište u Beogradu 22. novembar 2011.[46][47]
Antigona Ismena Jagoš Marković 30. decembar 2012.[48][49]
Naši sinovi Leposava Tatjana Mandić Rigonat 24. januar 2014.[50][51]
Tvoja ruka u mojoj Olga Kniper Nebojša Dugalić Opera i teatar Madlenijanum 17. mart 2017.[52][53]
Balkanski špijun Glumica u filmu Tatjana Mandić Rigonat Narodno pozorište u Beogradu 1. oktobar 2018.[54][55]
Dve žene i jedan rat Mejbel Grujić Alek Conić Dom Jevrema Grujića 21. decembar 2019.[56]
Iranska konferencija Širin Širazi Ivana Vujić Narodno pozorište u Beogradu 9. mart 2022.[57][58]

Filmske i televizijske uloge uredi

1980 1990 2000 2010 2020 Ukupno
Dugometražni film 0 1 2 0 0 3
TV film 1 1 2 3 0 7
TV serija 0 2 4 4 2 12
Kratki film 0 0 0 0 0 0
Ukupno 1 4 8 7 2 22
God. Naziv Uloga
1980-e
1989. Svet (TV film) Jelkica, Tomina kćer
1990-e
1994. Rođen kao ratnik Svetlana
1994. Dva sata kvalitetnog programa (TV film) Maca 2
1995. Oriđinali (serija) Seljanka
1996. Kolibaš (serija) Ula
2000-e
2003.[59] Mina Mina Karadžić
2005.[60] Potera za sreć(k)om Lola
2005. M(j)ešoviti brak (serija) Svjetlana
2005. Bergmanova sonata (TV film) Helena
2008. Maša (TV film) Doktorka
2008—2010. Selo gori, a baba se češlja (serija) Doktorka
2009—2011. Moj rođak sa sela (serija) Rajna Jovanović
2010.[61] Skadarlija, duh boemije koji iščezava (serija) Olga Jovančevecka
2010-e
2011. Miris kiše na Balkanu (serija) Danica Stefanović
2012. Savršena žena (TV film) Monika Štiklica
2014. Arčibald Rajs: Čujte Srbi (TV film) glas
2014. Stojte galije carske (TV film) Grkinja
2015. Jedne letnje noći (serija) Model
2019. Žmurke (serija) Seljanka
2019. Crveni mesec (serija) Vera Ružičić
2020-e
2020. Tajkun (serija) Jovanina koleginica
2021—2022. Kolo sreće (serija) Simona Tanasijević

Izvori uredi

  1. ^ Rilak, Sandra A. (9. 10. 2011). „Vjera Mujović: Zaštitnica Skadarlije”. hellomagazin.rs. Pristupljeno 4. 4. 2020. 
  2. ^ „Vjera Mujović - biografija („Biografije glumaca“)”. sinemanija.com. Pristupljeno 17. 04. 2017. 
  3. ^ a b v g „Vjera Mujovic - Magazin”. onamagazin.com. yumpu.com. 28. 1. 2015. Pristupljeno 5. 9. 2022. 
  4. ^ Udala se Vjera Mujović, by blic.rs/Zabava
  5. ^ Hit u avionu: Vjera Mujović se udala DVA PUTA za istog čoveka! Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. jul 2015), by 24sata.rs
  6. ^ „Objavljena imena dobitnika Vukove nagrade”. N1. Pristupljeno 25. 2. 2021. 
  7. ^ a b Monografija 2020, str. 219.
  8. ^ Volk 2006, str. 353.
  9. ^ a b v g d đ e ž Monografija 2020, str. 220.
  10. ^ Volk 2006, str. 354—355.
  11. ^ a b Volk 2006, str. 355.
  12. ^ Volk 2006, str. 301.
  13. ^ „Princ Rastko monah Sava”. Pozorište Boško Buha. Pristupljeno 5. 9. 2022. 
  14. ^ „Očevi i oci”. Atelje 212. Pristupljeno 5. 9. 2022. 
  15. ^ Volk 2006, str. 342.
  16. ^ a b v Volk 2006, str. 356.
  17. ^ „Alisa u zemlji čuda”. Pozorište Boško Buha. Pristupljeno 5. 9. 2022. 
  18. ^ „Repertoar - Sezona 1996 - Lolita”. Bitef teatar. Pristupljeno 5. 9. 2022. 
  19. ^ Volk 2006, str. 380.
  20. ^ Volk 2006, str. 357—358.
  21. ^ a b v g Monografija 2020, str. 221.
  22. ^ Volk 2006, str. 358.
  23. ^ Volk 2006, str. 358—359.
  24. ^ „Bergmanova sonata”. Narodno pozorište u Beogradu. Arhivirano iz originala 7. 5. 2007. g. Pristupljeno 5. 9. 2022. 
  25. ^ Volk 2006, str. 307.
  26. ^ J, Ž. (23. 6. 2001). „Prvo izvođenje Hebela”. Blic. Pristupljeno 5. 9. 2022. 
  27. ^ Milošević 2017, str. 15—16.
  28. ^ „Velika drama”. Narodno pozorište u Beogradu. Pristupljeno 5. 9. 2022. 
  29. ^ Volk 2006, str. 309.
  30. ^ Volk 2006, str. 359.
  31. ^ „Očevi i oci”. Atelje 212. Pristupljeno 5. 9. 2022. 
  32. ^ Volk 2006, str. 350.
  33. ^ „Višnje u čokoladi”. Zvezdara teatar. Arhivirano iz originala 4. 2. 2006. g. Pristupljeno 5. 9. 2022. 
  34. ^ Godišnjak 28 2007, str. 91.
  35. ^ „Silvija Plat u Američkom kutku”. B92. 19. 10. 2006. Pristupljeno 5. 9. 2022. 
  36. ^ „Opasne veze u Narodnom pozorištu”. Tanjug. B92. 12. 10. 2007. Pristupljeno 5. 9. 2022. 
  37. ^ Godišnjak 30 2009, str. 43—44.
  38. ^ „Vitamini”. Narodno pozorište u Beogradu. Arhivirano iz originala 31. 3. 2012. g. Pristupljeno 18. 8. 2021. 
  39. ^ Godišnjak 31 2010, str. 42.
  40. ^ „Vlast”. Pozorište Slavija. Pristupljeno 5. 9. 2022. 
  41. ^ Godišnjak 31 2010, str. 78—79.
  42. ^ „Svici”. Atelje 212. Pristupljeno 5. 9. 2022. 
  43. ^ Godišnjak 31 2010, str. 62.
  44. ^ „Višegradska staza 2011. Pohvala Ivi Andriću (2011)”. Narodno pozorište Užice. Pristupljeno 5. 9. 2022. 
  45. ^ Godišnjak 33 2012, str. 179—180.
  46. ^ „Zli dusi”. Narodno pozorište u Beogradu. Pristupljeno 5. 9. 2022. 
  47. ^ Godišnjak 34 2013, str. 41.
  48. ^ „Antigona”. Narodno pozorište u Beogradu. Pristupljeno 5. 9. 2022. 
  49. ^ Godišnjak 35 2014, str. 40.
  50. ^ „Naši sinovi”. Narodno pozorište u Beogradu. Pristupljeno 5. 9. 2022. 
  51. ^ Godišnjak 36 2015, str. 40.
  52. ^ „Tvoja ruka u mojoj”. Opera i teatar Madlenijanum. Pristupljeno 5. 9. 2022. 
  53. ^ Godišnjak 39 2018, str. 57.
  54. ^ „Balkanski špijun”. Narodno pozorište u Beogradu. Pristupljeno 5. 9. 2022. 
  55. ^ Godišnjak 41 2020, str. 38—39.
  56. ^ „Nova predstava “Dve žene i jedan rat” sa Marijom Bergam i Vjerom Mujović”. Nedeljnik. 19. 12. 2019. Pristupljeno 24. 2. 2021. 
  57. ^ „Iranska konferencija”. Narodno pozorište u Beogradu. Pristupljeno 5. 9. 2022. 
  58. ^ „Iranska konferencija Viripajeva u Narodnom pozorištu, kao da je pisana za danas”. SEEcult. N1. 5. 3. 2022. Pristupljeno 5. 9. 2022. 
  59. ^ „Trezor”. Radio-televizija Srbije. 27. 12. 2012. Pristupljeno 5. 9. 2022. 
  60. ^ „Potera za srećkom - glumačka podela”. systementertainment.com. Pristupljeno 5. 9. 2022. 
  61. ^ „Skadarlija, duh boemije koji iščezava”. Radio-televizija Srbije. 11. 1. 2010. Pristupljeno 5. 9. 2022. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi