Gotička arhitektura

Kao gotičku arhitekturu označavamo evropsku arhitekturu vrhunca i poznog doba umetnosti srednjeg veka koja je izgrađena u gotičkom stilu. Kao arhitektonski samosvojni stil nastaje u 12. veku u srednjoj Francuskoj, tačnije u oblasti Il de Frans u koju spada i grad Pariz i odatle se kao „francuski izvozni proizvod“ raširila u većinu zemalja zapadne i srednje Evrope i vrlo brzo se proširila u Englesku, kasnije na Iberijsko poluostrvo, u Nemačku i druge zemlje zapadne Evrope. U Italiji je gotika stvorila posebnu mešavinu sa romanikom, antikom i vizantijskim stilom, došla je tu malo kasnije i zamenjuje se renesansom arhitekturom. Još na početku 16. veka prvenstveno u srednjoj Evropi nastajala su u osnovi gotička dela.

Zapadno pročelje katedrale Notr Dam u Parizu

Naziv gotika uredi

Naziv „gotika“ uveli su italijanski humanisti koji su je pogrešno povezali s „Gotima“ čije se umetnost smatrala varvarskom i ovo doba su označavali kao „mračno doba“ srednjeg veka, a samu gotiku su smatrali umetnošću „bez imalo dobrog ukusa“. Neki arhitekti su imali veliko uvažavanje za značaj gotičke arhitekture (kao Frančesko Boromini) i njihova dela, u kojima su upotrebljavali gotičke elemente ponekad su pogrešno svrstavana u tzv. baroknu gotiku. Gotika je šire opet bila primana u 19. veku kada su rekonstruisana gotička dela i u to je doba gotika bila proglašena u Nemačkoj za „nemački narodni stil“. U 19. i 20. veku pojavio se i umetnički pravac pod imenom neogotika koji se razvijao u Engleskoj i SAD i inspirisao se delima gotike.

Uopšteno o gotičkoj umetnosti videti članak gotika.

Nastanak gotičke arhitekture uredi

Gotička arhitektura je nastala transformacijom, monumentalizacijom i smišljanjem novih arhitektonskih elemenata u poznoromaničkoj arhitekturi u Francuskoj u oblasti Il de Frans i pritom se napaja elementima iz romaničke arhitekture Normandije i Burgundije, kao i daljih oblasti. Najkarakterističniji element prelomljeni luk preuzet je sa Sicilije a od Arapa je došao rebrasti svod.

Karakteristike gotičke arhitekture uredi

 
Potporni sistem gotičkih katedrala

Gotika je obeležena sistemom arhitektonske izgradnje koji se suprotstavljao antičkoj i klasičnoj arhitekturi i. U izgradnji katedrala je upotrebljavala kao već i u romaničkoj arhitekturi latinski krst i podužnu osnovu.

  • Krstasti rebrasti svodovi prvi put su se primenjivali u gotici. U romaničkoj arhitekturi primenjivani supoluobličasti svodovi na kvadratnoj osnovi sa četiri luka. U gotici se primenjuju dva dijagonalno postavljena luka koji mogu da se postave iznad svake osnove, pa i poligonalne, i tako zasvode prostor na ovaj novi način.
  • Veliki prozori i visoki zidovi karakteristični su za gotičku arhitekturu, za razliku od dotadašnjih u romanici, nosećih teških zidova sa malim prozorskim otvorima. Krstasti rebrasti svodovi, skeletna konstrukcija i prelomljeni luk omogućili su u gotičkim građevinama velike otvore koji su doneli svetlost i prozračnost u unutrašnji prostor katedrala. Tipičan elemenat je bila rozeta koja je postavljana iznad portala na reprezentativnoj fasadi objekta. Praktično svaki element u gotičkoj arhitekturi je noseći. Arhitekti gotike nisu upotrebljavali precizne proračune, eksperimentisali su i učili na greškama i tako postizali zadivljujuće građevinske rezultate.
  • Naglašavanje vertikala tipično je za gotičku arhitekturu. Svodovi u katedralama dostizali su visinu do 48 m. Pojedini gradovi su se utrkivali u težnji za što višim i velelepnijim katedralama. Težilo se postavljanju proporcije između visine i širine građevine.
  • Vitki i visoki stubovi na poligonalnim osnovama takođe su karakteristični za ovu arhitekturu.
  • Ornamenti su bili složeni iz geometrijskih oblika i primenjeni su motivi iz biljnog i životinjskog sveta.

Gotička arhitekturu možemo podeliti na sledeća razdoblja:

Perpendikularni stil uredi

Perpendikularni stil je kasna stilska faza u engleskoj gotskoj arhitekturi. Fazu pozne gotske arhitekture u Engleskoj, vremenski podudarna sa plamenim stilom u Francuskoj, karakterišu bogati vizuelni efekti i dekoracije. Dominiraju vertikalne linije kako na fasadama tako i na čipkastoj kamenoj dekoraciji oko prozora, prozorski okviri dobijaju znatno veće dimenzije, a unutrašnjost se pretvara u jedinstven vertikalno usmeren prostor. Bili su popularni „ lepezasti“ ukrasi koji vise s tankih stubova ili svoda. Najstariji sačuvani primer je hor katedrale u Glosteru (izgradnja započeta 1335). Druga značajna zdanja su katedrala Kings koledž u Kembridžu (1446—1515) i Kapela Henrija VII u Vestminsterskoj opatiji. U XVI veku dodavanje renesansnih elemenata arhitekturi u perpendikularnom stilu dovelo je do razvoja Tjudor stila.[1]

Sen Deni uredi

 
Osnova Katedrale u Amjenu- pokazuje princip jedinstva svih delova građevine

Za prvu gotičku katedralu uopšte smatra se dogradnja benediktinskog manastira Sen Deni koji je nastao u prvoj polovini 12. veka. Novim načinom je spojeno nekoliko elemenata tako da je stvorena celina koja se smatra prauzorom za sve kasnije nastale gotičke katedrale, što je u prvom redu primena krstastog rebrastog svoda, pročelje sa monumentalnim portalom i parom tornjeva, veliki prozorski otvori ukrašeni vitražima, skeletni sistem gradnje i prenos tereta svoda pomoću kontrafora, masivnih spoljnih podupirača prislonjenih uz zidove.

Odnos gotike i antike uredi

Gotički stil je pored antičkog sistema poretka stubova (renesansa, barok, klasicizam) i moderne arhitekture (purizam, konstrukcionizam, funkcionalizam), najznačajniji upotrebljavani sistem gradnje u srednjoevropskoj arhitekturi. I ako je gotika bila shvaćena kao reakcija na antičku tradiciju, trudila se da svoja shvatanja nadoveže na antiku. Upotrebljavala je antičke stubove, arkade između brodova katedrala (Sen Deni, Notr Dam u Parizu, Remsu itd.).

Gotička arhitektura teži ka monumentalnosti, pompeznosti, beskonačnoj dužini, širini i visini građevine, koja je doslovno izazivala vrtoglavicu i izgrađena je na samoj granici nosivosti za primenjene materijale u gradnji.

Notr Dam, Šartr i Rems uredi

Najznačajnija trojka francuskih katedrala koja predstavlja dalju fazu razvoja gotičke arhitekture u Francuskoj.

Petobrodna katedrala Notr Dam (1163—1245) u Parizu je izvanredna građevina već svojom veličinom, jer je 130 m duga a visina svoda doseže 35 m. Zapažanja vredna je, jedinstvena svodna krstasto-rebrasta konstrukcija sastavljena od šest elemenata kojom je pokriven glavni brod i transept (poprečni brod), - kao i zapadno pročelje sa skulpturama francuskih kraljeva.

Katedrala u Šartru je najpoznatija Bogorodičina crkva u Francuskoj. Bila je izgrađena posle požara 1194. godine. Zbog toga jer je svaka nova crkva trebalo da bude velelepnija i lepša od prethodne ona je viša od crkve Notr Dam u Parizu. Deluje ipak malo teško jer upotrebljava predimenzionisane građevinske elemente i deluje kao večita građevina što je očito bio glavni cilj gradnje.

Poslednja od trojke katedrala je katedrala u Remsu. Bila je građena posle požara 1210. godine. Nju karakteriše prvenstveno upotreba velikog broja skulptura kojima je zapadno pročelje praktično preplavljeno.

Gotika mimo oblasti Il de Frans uredi

Italija uredi

Italija takvu gotiku kao što je bila u Il de Fransu nikada nije primila i tu se kombinuje u jednoj specijalnoj varijanti gotike stil romanike i vizantijski elementi i uticaji i veoma je raznovrsna. Gotika u Italiji nije našla primenu gotičke konstrukcije zidanja i ovde ne bi tako lako našli potporni sistem i skeletnu konstrukciju i izuzetno je dekorativnog karaktera.

Pirinejsko poluostrvo ([Španija i Portugal) uredi

Kraljevina na Pirinejskom poluostrvu (Španija i Portugal) je bila blizu Francuske i bila je politički i vojni saveznik protiv Arapa. To se ogledalo u celom redu gotičkih građevina iako je dolazilo do pomaka u određenim građevinskim navikama. Kao i u Italiji, i tu je arhitektura veoma raznovrsna od monumentalne arhitekture u Kataloniji do uticaja arapske arhitekture u Sevilji i Palma de Majorki.

Engleska uredi

Gotika je u engleskom podneblju poprimila interesantne osobine sa sasvim nesvakidašnjim izgledom, delom zbog toga što se postavljala kao rival Francuskoj u političkom smislu i nije nikada došlo do preuzimanja francuske gotike. Englezi su primali oprezno elemente gotičke arhitekture i spojili su ih sa ličnom arhitektonskom tradicijom. Ipak je u Engleskoj delovao red francuskih graditelja.

Holandija uredi

Gotika u Holandiji je smesa posebnih francuskih i engleskih uticaja. Značajne gotičke građevine pored crkava su i građevine koje izražavaju moć gradova kao cehovske i opštinske kuće.

Gotika u Nemačkoj i ostalim zemljama Evrope uredi

U nemačkom govornom području koje uključuje i Češku gotika je bila preuzeta najkompletnije i bila je široko rasprostranjena. U početku u arhitekturi se susrećemo sa mnoštvom romanskih elemenata i gotičkih elemenata s tim da se romanički elementi postepeno gube. Javlja se prosvetljen hor i vidljiv potporni sistem koji se nadovezuje na francuske uzore. U Češkoj u doba gotike takođe nastaju značajne crkve. Posle Husitskih pobuna graditelji su se iz Praga preselili u Austriju. U doba kada je u Italiji započela renesansa, arhitektura iza Alpa imala je još uvek u osnovi gotički izgled iako se izolovano javljaju elementi renesanse.

Spomenici gotičke arhitekture (izbor) uredi

 
Vitraži u Sen Deniju

Reference uredi

  1. ^ Enciklopedija Britanika (sažeto izdanje) 6 M-P. Izdaju POLITIKA, NM NARODNA KNjIGA. Godina izdavanja 2005. Str. Br.184.

Literatura uredi

  1. Dejiny estetiky, Wladislaw Tatarkiewitz, Bratislava 1985.
  2. Istorija Umetnosti, HW Janson, Beograd 1982.
  3. Opšta istorija umetnosti, Đina Piskel, Beograd 1974.
  4. Dejiny umenia, Michael V, Altpatov, Martin 1976.
  5. Umění, Hendrik Willem van Lon, Praha 1939.
  6. Tvorivosť, tvar a farba M.C. Prette a A. Capaldo, Martin 1976.

Spoljašnje veze uredi