Dako Puač
Dako Puač Dule (Kruševo, kod Slavonske Požege, 27. novembar 1919 — Beograd, 17. decembar 1994), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-potpukovnik JNA i narodni heroj Jugoslavije.
dako puač | |||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||
Datum rođenja | 27. novembar 1919. | ||||||||||
Mesto rođenja | Kruševo, kod Sl. Požege, Kraljevstvo SHS | ||||||||||
Datum smrti | 17. decembar 1994.75 god.) ( | ||||||||||
Mesto smrti | Beograd, Srbija, SR Jugoslavija | ||||||||||
Profesija | vojno lice | ||||||||||
Delovanje | |||||||||||
Član KPJ od | 1942. | ||||||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | ||||||||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska narodna armija 1941 – 1979. | ||||||||||
Čin | general-potpukovnik | ||||||||||
Heroj | |||||||||||
Narodni heroj od | 20. decembra 1951. | ||||||||||
Odlikovanja |
|
Biografija
urediRođen je 27. novembra 1919. godine u selu Kruševu kod Slavonske Požege. Osnovnu školu pohađao je u Streževici. Zbog slabog materijalnog stanja porodice nije nastavio školovanje, već je ostao na selu i bavio se zemljoradnjom.
Kapitulaciju Jugoslavije dočekao je na odsluženju kadrovskog roka i odmah se vratio u svoje selo. Već prvih dana oružanog ustanka bio je povezan s organizacijom KPJ preko Jove Milanovića-Crnje i aktivno delovao u okolini Bučja i Kamenske. Sarađivao je i s Ćirom Dropulićem, kome je prilikom napada na Kamensku, 1941, dao iscrpne podatke o tom uporištu. Te jeseni stupio je u Slavonski partizanski odred i ubrzo bio unapređen u komandira čete. Istakao se u mnogim borbama, poput napada na Gornje Vrhovice, u borbi kod Nježica i ostalo.
Sredinom 1942. godine, Puač je unapređen za komandanta bataljona, a iate godine i za zamenika komandanta Dvanaeste slavonske brigade. Tada se istakao u bitkama za Voćin. Prilikom drugog partizanskog napada na to mesto, brigada je nakon šest dana opsade sedmog dana potpuno uništila neprijateljsku posadu. Istovremeno su Puačevi borci odbili i bočni napad neprijateljskih snaga koje su pošle u pomoć opkoljenim ustašama. Iste godine postao je član Komunističke partije Jugoslavije.
U maju 1943. godine, Puač je postavljen za komandanta 21. brigade 28. slavonske divizije. U januaru 1944, u jednom je jurišu kod sela Podvorice u Srbiji bio teško ranjen. Upućen je na lečenje u savezničku bazu u Italiji, gde je ostao sve do avgusta iste godine. Premda invalid, Puač je nakon povratka u Jugoslaviju postao zamenik komandanta 47. srpske divizije, a u novembru iste godine postavljen je za komandanta 24. srpske divizije. Nakon proboja Sremskog fronta, njegova divizija se istakla u teškim borbama za Viroviticu, Koprivnicu i niz drugih mesta u Slavoniji.
Posle rata Puač je ostao u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA) kao komandant divizije, zatim načelnik štaba i komandant korpusa.
Godine 1949. završio je Višu vojnu akademiju JNA. Bio je general-potpukovnik JNA.
Sahranjen je u Aleji narodnih heroja na Novom groblju u Beogradu
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više jugoslovenskih i stranih odlikovanja, među kojima i poljski orden Grunvaldov krst drugog reda. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 20. decembra 1951. godine.
Literatura
uredi- Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975.