Debarsko-veleška eparhija
Debarsko-veleška eparhija (grč. Μητρόπολη Δεβρῶν καί Βελισσοῦ), odnosno Veleško-debarska eparhija (čest naziv u istoriografiji, sa obrnutim redosledom) bivša je eparhija Carigradske patrijaršije, koja je postojala između 1873. i 1920. godine, kada je priključena Srpskoj pravoslavnoj crkvi i preuređena putem podele njenog dotadašnjeg područja između susednih eparhija.[1][2][3][4]
| Debarsko-veleška eparhija Carigradska patrijaršija | |
|---|---|
| Osnovni podaci | |
| Sjedište | Kičevo |
| Država |  Osmansko carstvo, Kraljevina Srbija, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca |
| Osnovana | 1873. |
| Ukinuta | 1920. |
| Arhijerej | |
| Arhijerej | Varnava (Rosić) (poslednji administrator) |
| Čin arhijereja | mitropolit |
| Titula arhijereja | mitropolit debarsko-veleški |
Istorija
uredi
Kada je Bugarska egzarhija tokom 1872. godine uspela da odvoji značajan deo vernika dotadašnjih eparhija Veleške i Debarske, Carigradska patrijaršija je donela odluku da te eparhije spoji u jednu, pod nazivom: Debarsko-veleška eparhija. Eparhijsko sedište bilo je u Kičevu.
Tek za vreme uprave debarsko-veleškog mitropolita Partenija Galasa (1907-1913) koji je često odsustvovao iz eparhije zbog sinodskih poslova u Carigradu, slovensko stanovništvo ove eparhije je uz pomoć Kraljevine Srbije uspelo da se izbori da arhimandrit Varnava (Rosić) bude postavljen na službu vikarnog episkopa u ovoj eparhiji, sa titulom: episkop glavinički. Nakon oslobođenja 1913. godine, kada je mitropolit Patrenije premešten u Melničku eparhiju, episkop Varnava je preuzeo punu upravu nad Debarsko-veleškom eparhijom.[5]
Debarsko-veleška eparhija postolaja je do 1920. godine, kada je priključena Srpskoj pravoslavnoj crkvi i razdeljena na susedne eparhije pri novoj crkvenoj organizaciji u Južnoj Srbiji, tako da je Veles potpao pod Skopsku, a Debar pod Ohridsku eparhiju.
Mitropoliti
urediDebarsko-veleški mitropoliti Carigradske patriaršije (Δεβρών και Βελισσού)
| Portret | Ime i prezime | Vreme službe | Napomene |
|---|---|---|---|
| Antim Gedzis | 1873 — 1876 (prvi put) | ||
| Kalinik | 1876 — 1880 | ||
| Antim Gedzis | 1880 — 1887 (drugi put) | ||
| Metodije Papaemanuil | 1887 — 1891 | ||
| Antim Peltekis | 1891 — 1900 | ||
| Polikarp Teologidis | 1900 — 1907 | ||
|
Partenije Galas | 1907 — 1913 | Varnava Rosić je 10. aprila 1910. hirotonisan u Carigradu na službu pomoćnog episkopa u ovoj eparhiji, sa naslovom: episkop glavinički. |
|
Varnava Rosić (vikarni episkop) | 1913 — 1920 | Kao vikarni episkop, Varnava je pored privremene uprave u Veleško-debarskoj eparhiji počevši od 1913. godine upravljao i srpskim delovima susednih eparhija: Prespansko-ohridske, Pelagonijske, Vodenske, Poljanske i Strumičke |
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Grujić 1926, str. 326-327.
- ^ Αγγελόπουλος 1970, str. 272-284.
- ^ Kalezić 2002, str. 334.
- ^ Stanić 2016, str. 77-108.
- ^ Jagodić 2012, str. 101-135.
Literatura
uredi- Αγγελόπουλος, Αθανάσιος Α. (1970). „Το επισκοπικό ζήτημα της επαρχίας Δεβρών και Βελισσού” (PDF). Μακεδονικά. 10 (1): 272—284.
- Vuković, Sava (1996). Srpski jerarsi od devetog do dvadesetog veka. Beograd: Evro.
- Grujić, Radoslav (1926). „Veleško-debarska eparhija”. Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka. 1. Zagreb: Bibliografski zavod. str. 326—327.
- Jagodić, Miloš (2012). „Pravoslavna crkva u novim krajevima Srbije (1912-1915)” (PDF). Srpske studije. 3: 101—135. Arhivirano iz originala 23. 11. 2015. g. Pristupljeno 21. 11. 2018.
- Kalezić, Dimitrije M., ur. (2002). Enciklopedija pravoslavlja. 1. Beograd: Savremena administracija.
- Kiminas, Demetrius (2009). The Ecumenical Patriarchate: A History of Its Metropolitans with Annotated Hierarch Catalogs. Wildside Press.
- Mikić, Đorđe (1983). „Pod mladoturcima”. Istorija srpskog naroda. 6 (1). Beograd: Srpska književna zadruga. str. 330—348.
- Radić, Radmila; Isić, Momčilo (2015). Srpska crkva u Velikom ratu 1914-1918. Beograd-Gacko: Filip Višnjić; Prosvjeta.
- Stanić, Mile (2016). „Debarsko-veleška eparhija u izveštajima njenog sekretara 1901-1902”. Vardarski zbornik. 11: 77—108.
