Donjecki greben

Donjecki greben je severoistočni i najviši deo Donjecke visoravni. Prostire se u Harkovskoj (delimično), Donjeckoj i Luganskoj oblasti u Ukrajini i (delimično) u Rostovskoj oblasti u Rusiji. Zauzima površinu od približno 23 hiljade km².

Donjecki greben
Donjecki greben na mapi Ukrajine
Geografske karakteristike
Najviša tačka	Mogila Mečetna
Ndm. visina	367 m
Geografija
Države	Ukrajina/Rusija
Oblast	Harkovska oblast, Donjecka oblast, Luganska oblast, Rostovska oblast

Na severu se strmo spušta u dolinu Severskog Donjeca (jug istočnoevropske nizije). Dužina je oko 370 km, širina 160 km.

Na istočnom terenu grebena nalazi se istoimeni regionalni pejzažni park Donjecki greben.

Naziv Donjecki greben predložio je Jevgraf Petrovič Kovalevski 1827. godine.

Geologija

Stene između Verhnje i Nižnje Derevečke (Krasnodonski rejon).

Donjecki greben je visoravan sa ravnim međugodišnjim prostorima i dolinama koje imaju planinski karakter. Prosečna visina površine je 200-300 m. Njena najviša tačka, Mogila Mečetna, uzdiže se na 367 m nadmorske visine. Površina je duboko raščlanjena rečnim dolinama i jarugama.

Geološka struktura grebena obuhvata visoko dislocirane karbonske, permske i trijaske naslage povezane brojnim diskontinuitetima kamenog uglja (peščar, argilit, alevtori, krečnjak, ugalj), koji imaju više kilometara debljine. Sa njima su povezana velika ležišta uglja.

Kraške pojave povezane sa rastvaranjem i ispiranjem ovih stena površinskim i podzemnim vodama primećuju se na mestima gde su rasprostranjeni depoziti krečnjaka, kamene soli i gipsano-anhidritnih naslaga. Razvoj kamene soli metodom podzemnog otkopavanja pri vađenju slane vode dovodi do stvaranja šupljina – komora, koje se delimično zatvaraju pod pritiskom naslaganih stena, što dovodi do naleganja zemljine površine. Slične pojave se dešavaju tokom intenzivnog vađenja uglja u ugljenosnim područjima.

Prirodni pejzaž grebena dopunjen je prisustvom dubokih kamenoloma, terikona i klizišta. Melioracija, prisustvo velikog broja bara i velikih akumulacija značajno utiču na površinsko i podzemno oticanje, izazivajući aktiviranje denudacionih procesa i plavljenje područja.

Reljef

Doline su duboke, često sa izbočinama autohtonih stena na padinama. Slivovi imaju izgled blago zatalasanih ravnica, skoro potpuno razoranih. Karakteristična karakteristika reljefa je prisustvo oblika antropogenog porekla: terikoni, kamenolomi i drugi.

Zemljišta na ivicama grebena su crnice, a u centru sivi podzoli. U poplavnim ravnicama reka i potoka nalaze se livadske crnice, livade i ritovi, uglavnom sa solončakama.

Primeri prirodnog pejzaža Donjeckog grebena:

• 
  Okolina sela Rusiko-Orlovka
• 
  Donjecki greben. Krinka

Primeri pejzaža sa antropogenim elementima:

• 
  Kamenolom u Zugresu
• 
  Ganžonkivsikov rezervoar
• 
  Terikon

Hidrografska mreža

Svi vodotoci grebena podeljeni su na 3 dela: severni (sliv Severskog Donjeca), južni (sliv Azovskog mora) i zapadni (sliv Dnjepra). Tromeđa Avdijevka — Donjeck — Jasinuvata može se uslovno smatrati tačkom konvergencije granica sliva.

Reka Siverski Donjec protiče u severnom delu sa pritokama koje teku sa južnih ostruga Srednje ruske visoravni i sa severnih i zapadnih padina Donjeckog grebena.

Južni deo teritorije obuhvata rečni sliv severne obale Azovskog mora, koji teče sa južnih padina Donjeckog grebena i Azovske visoravni. Najveća reka je Kaljmius.

U zapadnom delu teku reke dnjeparskog sliva, formirajući svoj tok na zapadnim padinama Donjeckog grebena i Azovske visoravni. Glavna reka je Vovča.

Vodu iz kanala Severski Donjec — Donbas do Donjeckog grebena dovode četiri pumpne stanice.

Klima

Klima je kontinentalna. Vetrovne mase koje dolaze iz Azije i stepa Nižnje Volge izazivaju niske temperature zimi uz hladne, a suve vruće vetrove u jesen i leto.

Prosečna temperatura u januaru je −6 … −8 °C, u julu +20,9 … +22,9 °C. Padavine do 556 mm (na zapadu). U poređenju sa okolinom, broj dana sa maglom i snežnim pokrivačem je veći; period bez mraza je manji. Postoji visinski pojas.

Vegetacija

Flora Donjeckog grebena pripada stepskoj zoni i izražena je uglavnom stepskim, šumsko-stepskim i poplavnim formacijama flore.

Na mestima, u središtu grebena, očuvane su površine šuma (lipa, jasen, javor), kao i šume hrasta i jasena (sliv reke Krinke).

Na Donjeckom grebenu raste 244 retke vrste biljaka. Utvrđeno je da 9 vrsta biljaka ima kontinuirani tip prostorne strukture populacija, 235 vrsta ima izolovani tip, među poslednjih 5 vrsta imaju disjunktivni tip, 43 vrste imaju linearni tip, a 187 vrsta imaju lokalni tip.

Flora Donjeckog grebena:

• 
  Vegetacija padina
• 
  Bajračka šuma
• 
  Stepske livade

Fauna

Životinjski svet predstavljaju stepske i šumsko-stepske vrste, a šumske vrste su česte i na severu i u bajračkim šumama.

Generalno, fauna je veoma osiromašena, što je povezano sa ogromnim antropogenim pritiskom i visokim nivoom naseljenosti regiona. Fauna obuhvata više od 1.500 vrsta insekata (realan broj je najmanje 10.000 vrsta) i oko 200 vrsta kopnenih kičmenjaka, od kojih je najmanje 15 navedenih u Crvenoj knjizi Ukrajine.

Na Donjeckom grebenu mogu se naći sledeće retke vrste kičmenjaka: Allactaga major, tvor, zlatokrila utva, velika droplja, kao i razni mali ljiljci (svi navedeni u Crvenoj knjizi).

Nekada je ovde bila raznovrsna lovačka fauna, koja je danas uveliko osiromašila. Među lovačkim sisarima sreću se divlja svinja, srna, evropski zec, riđa i stepska lisica, vuk i druge.

Različite šumske vrste životinja su takođe česte u bajračkim šumama i u dolini Severskog Donjeca na severu grebena. Među uobičajenim glodarima ovde su šumski puh i žutoprsi miš, među sisarima mesožderima tu su jazavci i kuna zlatica, šumska sova i golub grivnaš među pticama, a među insektima su česte i buba jelenak i druge retke vrste.

Vidi još

• Severski Donjec

Literatura

• Zagorodnюk І., Korobčenko M. Raritetna terіofauna shіdnoї Ukraїni: її sklad і poširennя rіdkіsnih vidіv // Raritetna terіofauna ta її ohorona. — Lugansьk, 2008. — S. 107—156. — (Pracі Terіologіčnoї školi, vipusk 9).
• Peregrim M. M. Rіdkіsnі ta znikaюčі vidi flori Donecьkogo krяžu: Dis… kand. bіol. nauk: 03.00.05 / NAN Ukraїni; Nacіonalьniй botanіčniй sad іm. M. M. Griška. — K., 2005. — 179ark. — Bіblіogr.: ark. 151—179. [1]
• Preobraženskiй V. S. Očerki prirodы Doneckogo krяža. — Moskva: Izd-vo AN SSSR, 1959. — 199 s.
• Taranenko L., Melьničenko B., Pilipenko D., Dьяkov V. Raritetnыe vidы nazemnыh mlekopitaющih Doneckoй oblasti: sovremennoe sostoяnie i perspektivы ih ohranы // Raritetna terіofauna ta її ohorona / Za red. І. Zagorodnюka. — Lugansьk, 2008. — S. 187—198. — (Pracі Terіologіčnoї školi. Vip. 9).
• Burda R. I. Antropogennaя transformaciя florы // Otv. red. Kondratюk E. N., AN USSR Doneckiй botaničeskiй sad. — Kiev: Nauk. dumka, 1991. — 168 s.

Spoljašnje veze

• Orografіčna karta Ukraїni. Arhivirano 2021-07-31 na sajtu Wayback Machine
• Na granice Doneckogo Krяža