Dubrovački trgovci
Dubrovački trgovci su bili trgovci sa područja stare Dubrovačke republike. Tokom srednjovekovnog i ranog novovekovnog perioda, Dubrovčani su razvili uspešnu trgovačku delatnost ne samo na susednim prostorima jugoistočne Evrope, već i širom mediteranskog sveta. Trgovačkim poslovima su se u Dubrovniku bavili prvenstveno plemići i imućni građani. Radi nesmetane trgovine sa inostranstvom, Dubrovačka republika je sklapala posebne ugovore sa drugim državama, koje su dubrovačkim trgovcima priznavale slobodu trgovine. U pojedinim državama, dubrovački trgovci su uživali znatne povlastice, ne samo na polju trgovine, već i u oblasti sudskog rešavanja privrednih i drugih sporova. Pored svoje osnovne delatnosti, dubrovački trgovci su se često bavili i obaveštajnim poslovima za račun dubrovačke vlade.[1][2]
Dubrovački trgovci u srpskim zemljama uredi
Istorija trgovačkih odnosa između starog Dubrovnika i srpskih zemalja započinje već tokom ranog srednjovekovnog perioda, a prvi veliki procvat doživljava za vreme vladavine dinastije Nemanjića. Prilikom svake promene na srpskom prestolu, Dubrovčani su nastojali da dobiju potvrdu dotadašnjih ugovora, koji su uključivali i odredbe o slobodi trgovine. Sačuvano je nekoliko vladarskih povelja, koje su svedočile o važnosti trgovine u međusobnim odnosima između Srbije i Dubrovnika. Za vreme postojanja Srpske despotovine, dubrovačka trgovina je u srpskim zemljama doživela novi procvat, zahaljujući razvoju novčane privrede i rudarstva. Tada u gradskim centrima širom srpskih zemalja nastaju kolonije dubrovačkih trgovaca. Nakon propasti srpskih srednjovekovnih država, Dubrovčani su nastavili da trguju sa srpskim zemljama pod turskom vlašću, sve do propasti republike (1806).[3][4]
Dubrovački trgovci u bugarskim zemljama uredi
Prvi istorijski dokaz o pravu Dubrovnika da trguje Bugarskom je poznata dubrovačka povelja.
Dubrovački trgovci razvijali su snažnu trgovinu u bugarskim zemljama od 80-ih godina 15. veka do 80-tih godina 16. veka. Njihova najjača trgovinska kolonija je u Sofiji, sedištu rumelijskog beglerbega. [5] Imaju svoje kolonije sa crkvama u sledećim gradovima — Beogradu, Ruse, Silistri, Babadagu, Varni, Šumenu, Dobriču, Provadiji, Edirnu, Plovdivu, Skoplju. [6] Dugi rat i aktivna podrška Dubrovnika Svetoj ligi pape Klimenta VIII delegitimirali su ih pred Visokim portima. U stvari, Dubrovnik se osjećao izdanim splitskom lukom. Generalno, trgovina Dubrovnikom je opala u 17. veku, posebno nakon velikog zemljotresa 1667. godine.
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Dinić 1935, str. 203–257.
- ^ Dinić 1937, str. 119-146.
- ^ Kovačević 1961.
- ^ Kovačević-Kojić 1982, str. 100-108.
- ^ Dubrovniškata koloniя v Sofiя prez XV-XVI vek
- ^ Dubrovčani.
Literatura uredi
- Božić, Ivan (1952). Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku. Beograd: Naučna knjiga.
- Veselinović, Andrija (1997). Dubrovačko Malo veće o Srbiji (1415-1460). Beograd: Istorijski institut SANU.
- Dinić, Mihailo (1935). „Dubrovački tributi: Mogoriš, Svetodmitarski i Konavoski dohodak, Provižiun braće Vlatkovića”. Glas Srpske kraljevske akademije. 168: 203—257.
- Dinić, Mihailo (1937). „Dubrovačka srednjevekovna karavanska trgovina”. Jugoslovenski istoriski časopis. 3 (1-2): 119—146.
- Kovačević, Desanka (1961). Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Sarajevo: Naučno društvo Bosne i Hercegovine.
- Kovačević-Kojić, Desanka (1982). „Privredni uspon”. Istorija srpskog naroda. 2. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 100—108.
- Kovačević-Kojić, Desanka (1987). „Privredni razvoj srednjovjekovne bosanske države”. Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine. 1. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. str. 85—190.
- Kovačević-Kojić, Desanka (1999). „Trgovačke knjige braće Kabužić (Caboga) 1426-1433”. Spomenik SANU. 137 (11): 9—366.
- Kovačević-Kojić, Desanka (2007). Gradski život u Srbiji i Bosni (XIV-XV vijek). Beograd: Istorijski institut.
- Kovačević-Kojić, Desanka (2010). Srednjovjekovna Srebrenica: XIV-XV vijek. Beograd: SANU.
- Kovačević-Kojić, Desanka (2012). La Serbie et les pays serbes: L'économie urbaine: XIVe-XVe siècles. Belgrade: Institut des Études balkaniques.
- Sindik, Ilija (1926). Dubrovnik i okolina. Beograd: Srpska kraljevska akademija.
- Tadić, Jorjo (1932). Španija i Dubrovnik u XVI v. Beograd: Srpska kraljevska akademija.
- Tadić, Jorjo (1937). Jevreji u Dubrovniku do polovine XVII stoljeća. Sarajevo: La Benevolencia.
- Tadić, Jorjo (1939). Promet putnika u starom Dubrovniku. Dubrovnik: Turistički savez.
- Tadić, Jorjo (1953). „O društvenoj strukturi Dalmacije i Dubrovnika u vreme renesanse”. Zgodovinski časopis. 6—7 (1952-1953): 552—565.
- Tadić, Jorjo (1968). „Privreda Dubrovnika i srpske zemlje u prvoj polovini XV veka”. Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu. 10 (1): 519—539.
- Ćuk, Ruža (2019). Srbija i mediteranski svet u poznom Srednjem veku. Beograd: Istorijski institut.